FAŽANA SUH
Živopisni i uvijek aktivni Luka Radojičić: KAD POČNEŠ DOBIVATI ZAHVALNICE ZA ŽIVOTNO DJELO ZNAŠ GDJE SI
Luka Radojičić između Jozefine Božene Stanišić i Darija Šurana (Z. STRAHINJA)
Luka Radojičić, dobitnik državnih priznanja, nekoliko je godina obavljao i dužnost šefa protokola općine Pula, pa je dočekivao i svjetske goste, a u najboljem mu je sjećanju ostao kubanski predsjednik. Na ta vremena sa zida podsjeća Lukina fotografija s Castrom, koju je "okružio" ipak najdražim diplomama sa smotri maslinovih ulja
Ako je rad stvorio čovjeka, onda se toga treba držati i u mirovini, poručuje živopisni Luka Radojičić, jedan od članova fažanske podružnice Sindikata umirovljenika Hrvatske, koje u ovo blagdansko vrijeme obilaze tajnica Jozefina Božena Stanišić i predsjednik Dario Šuran, njegujući tradiciju da daruju i druženjem razvesele starije članove, teže pokretne, bolesne i boležljive.
Zanimljive životne priče
Zanimljivo je, pak, da je upravo Luka, kako su nam rekli, taj koji je uvijek vodio računa o ljudima iz zajednice, bilo kao zaposlenik bivše općine Pula, bilo kao član odbora za socijalu općine Fažana angažiran na tom mjestu kao penzioner. Luki, vječito aktivnom i uglednom član društva, zdravstveno stanje u posljednje vrijeme ne dozvoljava silne angažmane, ali zato nešto teže pokretan, ali vedrog duha u svom domu sa suprugom Marijom dočekuje goste spremne na zanimljive životne priče, mudrosti i dosjetke.
- Ušao sam u 89. godinu. Uvijek sam bio zdrav, nisam znao što je bolest. Uvijek sam bio aktivan pa se i žena ljutila da me nema kod kuće. A ne bi da je znala da mi sastančimo u Barbanu i po selima, do jedan iza ponoći, i gladni i žedni, priča Luka Radojičić, bivši sekretar društveno-političkog vijeća Općine Pula. S te je dužnosti otišao u mirovinu, prije toga je radio kao tajnik Mjesnih zajednica Općine Pula, što znači da ga je znala cijela Puljština.
- Mene je znala Puljština i ja sam znao Puljštinu. Cijelo sam to područje pješke prošao, a prošao sam i Istru. Uvijek sam imao neke funkcije, vodio sam omladinu, bio sam predsjednik komiteta omladine za Vodnjan. Poslije sam bio u kotarskom komitetu pa je trebalo prehodati i Istru. Čitavu mladost, još od omladinskih akcija, bio sam u nekim aktivnostima, ili su vukli mene, ili sam vukao ja. Sada mi je jedina funkcija član predsjedništva županijskog odbora Saveza boraca, ali i toga ću se riješit, priča Luka. Nedavno je i od fažanskih antifašista kao najaktivniji član dobio status doživotnog počasnog člana predsjedništva.
- Došlo je vrijeme da su mi počeli dodjeljivati zahvalnice, nešto kao za životno djelo, a kada do toga dođe onda znaš gdje si, šali se Luka Radojičić koji će rado kroz niz šala podijeliti fragmente svog bogatog života. Tako nam priča da je sa 14 godina bio na Sutjesci, nije nosio pušku nego je gonio ovce za partizane. Po struci medicinski tehničar, sa suprugom Marijom u Istru je, točnije u Vodnjan, došao 1955., potom je vanredno završio pravni fakultet, 37 godina radio je u Općini Pula, uvijek na istaknutim funkcijama. U Fažanu se doselio kada je već odlazio u mirovinu. Plac na izlazu iz mjesta prema Vodnjanu kupio je 1980-ih, kada tu nije bilo niti jedne kuće.
Najveća radost - maslinik
No, ni u penziji se nije primirio. I dalje je doprinosio zajednici kroz politički život, u općinskim radnim tijelima, među antifašistima, čak i u lokalnoj Agroudruzi. Dario Šuran, ujedno i predsjednik te poljoprivredne udruge, domeće da je Luka član od samog osnutka udruge 2004., a Jozefinu Stanišić zanima otkad je član SUH-a.
- Ne znam točno, ali znam kada sam postao član Partije. Primili su me kao mladog u Tuzli i još me nitko nije isključio, smije se Luka, dobitnik i državnih priznanja, između ostalog i odlikovanja predsjednika Jugoslavije maršala Tita.
Igrom slučaja nekoliko je godina obavljao i dužnost šefa protokola općine Pula, pa je dočekivao i svjetske goste. U najboljem mu je sjećanju ostao kubanski predsjednik Fidel Castro, a otkriva da, kada su čelnici zemalja OPEC-a dolazili na Brione, dnevno su u Puli imali i po šest državničkih dolazaka. Na ta vremena sa zida podsjeća Lukina fotografija s Castrom, koju je pak "okružio" najdražim diplomama sa smotri maslinovih ulja.
- Dobio sam jedan izgorjeli maslinik da ga obnovim, tu gore prema Vodnjanu. Maslinik mi je već dugo najveća radost, to me drži. I počeo sam tako raditi kvalitetno ulje, od porečkog Instituta dobio sam tri zlatne i jednu srebrnu medalju. Svake godine sam izlagao i na smotri u Fažani, no ove godine neću jer sam bio u bolnici, zaključuje priču Luka.
Na omladinskoj pruzi gladni, ali veseli
"Na radnoj akciji na omladinskoj pruzi Šamac-Sarajevo tih poslijeratnih godina nije bilo ni za jesti, bili smo gladni, fete kruha bile su toliko tanke da si kroz nju mogao vidjeti kuharicu. Dobivali smo neke pokvarene cigarete, svejedno jesmo li pušili ili ne, pa bi ih mijenjali za to malo kruha. Radilo se bez alata, bez mehanizacije, da se i danas pitam kako tuda uopće vozi vlak. Nismo imali radna odijela, ma kakvi trliši, nego su nam dali prugasta odijela ratnih zarobljenika. Ali je zato cijelu noć bila i pjesma i zabava", prenosi nam fragmente svog bogatog života Luka Radojičić. (Zvjezdan STRAHINJA)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
