Nema razloga da se u Istri ne suši ili prerađuje više smokava i ostalih zanemarenih vrsta. Uzgoj murve je vrlo profitabilan, a kilogram suhe murve prodaje se po 100 eura. Smokve se mogu više uzgajati u vinogradima, a zanemareni su i pomikaki, lješnjak, kesten, planika. Sve su to profitabilni proizvodi, posebice ako se prodaju kao prerađevine, pojasnio je Željko Prgomer

U sklopu projekta Istra EKO regija financiran sredstvima Istarske županije nastoji se javnosti približiti oblikovanje Istre kao regije u kojoj se različiti dionici i sektori poput poljoprivrede, turizma, javnih vlasti i ustanova sporazumno opredjeljuju za odgovornije i održivo korištenje prirodnih lokalnih resursa. U tim nastojanjima u Motovunu su održana predavanja o agroturizmu u funkciji poljoprivrede, o uzgoju tradicionalnih voćnih vrsta s ciljem očuvanja bioraznolikosti te o ljekovitom i aromatičnom bilju u ekološkom maslinarstvu i vinogradarstvu. Mr. sc. Dijana Katica iz Visoke škole za menadžment u turizmu i informatici iz Virovitice, te doc. dr. sc. Željko Prgomet i dr. sc. Melita Zec Vojnović iz Veleučilišta u Rijeci, poljoprivrednicima i ugostiteljima koji djeluju na Motovunštini nastojali su približiti ekološku poljoprivrednu proizvodnju.

Zaboravljeno voće

Područje Općine Motovun poznat je po vinogradima i voćnjacima. Uokolo Motovuna na padinama Šubjenta i hrptu koji se pruža prema Brkaču prostiru se vinogradi u kojima se uzgaja grožđe za mnoga cijenjena vina. Obližnji Kaldir i udolina koja se pod njim prostire najpoznatiji je voćarski kraj u Istri, poznat po trešnjama, kruškama, breskvama, jabukama i dugom voću, stoga je dr. Prgomet ovdašnjim voćarima nastojao približiti i neke duge, pomalo nekonvencionalne ili zaboravljene voćne vrste koje doprinose i čuvaju bioraznolikost, a proizvođačima mogu donijeti profit.

Radi se o mediteranskim voćnim vrstama koje nisu u intenzivnoj proizvodnji, ali se u ovom i drugim krajevima Istre mogu proizvoditi.

- Ako želimo da Istra bude eko regija onda nećemo proizvoditi jabuke i kruške za čiju zaštitu kroz vegetaciju treba provoditi tretiranja i do 20 puta ili breskve koje tijekom vegetacije treba prskati desetak puta. Proizvodit ćemo vinogradarsku breskvu koju ne treba prskati, rekao je dr. Prgomet.

Posebno se osvrnuo na proizvodnju lijeske, odnosno lješnjaka, koji su u Istri poznati od davnina, stoga posebno preporuča proizvodnju istarskog okruglog i duguljastog lješnjaka. Nažalost ove su vrste danas zanemarene. Danas se lijeska u Istri uzgaja na svega nekoliko hektara, a nekada su se nasadi prostirali na stotine hektara. Posebno su bili poznati nasadi lijeske u okolici Brkača iz kojih se lješnjacima snabdijevala konditorska industrija cijele tadašnje Jugoslavije.

Propadaju murve

Istra je pogodna i za uzgoj japanske jabuke poznatije i kao pomikaki, koja nosi epitet voće bogova. U Sloveniji se pomikaki uzgajaju na plantažama, a u Istri se nalaze samo u okućnicama iako se radi o traženoj deliciji koja se na tržište može plasirati svježa i sušena. Dakako ne treba zaboraviti ni smokvu čiji uzgoj Prgomet preporuča u konsocijaciji (združeni usjevi) pogotovo s vinovom lozom, a ne kroz plantažni uzgoj. Spomenuo je i dud ili murvu, kulturu koja se danas koristi u hortikulturne svrhe iako je njen uzgoj vrlo profitabilan, a kilogram suhe murve danas se prodaje po 100 eura. Nažalost u Istri danas propadaju stotine pa i tisuće kilograma. Tu su zatim oskoruša ili mušmula, također danas zaboravljene kulture. Planika je također kultura vrijedna pozornosti i uzgoja, kao i neki tipovi krupnog gloga koji se kao voćni tipovi nalaze u spontanoj vegetaciji, ali ako im se stvore bolji uvjeti mogu dati više ploda. Važno je što ove kulture zahtijevaju minimalnu ili nikakvu zaštitu što izravno utječe na čist okoliš, a tržištu se nudi ekološki proizvod koji se može preraditi i ponuditi na razne načine. Ne smije se zaboraviti ni pitomi kesten, koji se danas prerađuje u oko 250 proizvoda, a što je posebno važno pitomi kesten nema glutena, kaže Prgomet.

Bioraznolikost

Bez obzira što postoje uvjeti za proizvodnju raznih tradicionalnih vrsta voća nameće se pitanje kao ih plasirati na tržište?

- Za sada je najbolje plasirati ih kroz turizam na kućnom pragu putem OPG-a, odgovara Prgomet. No, kada se skupe dovoljne količine najbolje ih je plasirati putem neke proizvođačke organizacije, dodaje. Nažalost za ovakvu proizvodnju u Hrvatskoj još nema poticaja, ali se putem fondova EU potiče bioraznolikost pa to može biti izvor sredstava za pokretanje proizvodnje tradicionalnih voćnih vrsta. Neke tradicionalne voćne vrste treba preraditi, osmisliti i što je posebno važno brendirati njihove prerađevine. Ne smije se dopustiti da postanu sirovinska baza, upozorava Prgomet, već ih kao prerađevine treba plasirati na tržište i to najbolje kroz turizam koji više ne traje samo tri mjeseca već mnogo duže.

-Tako za Novu godinu mora biti suhih smokava i maslinovog ulja, istarskih maslina u salamuri, a ne samo onih koje dobavljamo iz Turske ili Grčke, kaže Prgomet.

Usporedno uz uzgoj tradicionalnih voćnih vrsta pozornost treba posvetiti i uzgoju ljekovitog i aromatičnog bilja koje se može uzgajati u vinogradima i maslinicima kao pokrovna biljka. Takovo bilje sprečava rast korova, doprinosi zaštiti nasada u kojima se uzgaja, a može se na tržište plasirati kao proizvod sekundarne kulture, kaže dr. sc. Melita Zec Vojnović. Ovakvom proizvodnjom, kaže, proizvođači mogu ostvariti dodatni profit. Kao najpogodnije kulture za uzgoj u maslinicima i vinogradima izdvojila je timijan, odnosno majčinu dušicu, origano, kadulju, ružmarin, smilje i slično bilje koje kroz uzgoj ne zahtjeva veliku pozornost. Takvo bilje ne zahtijeva mnogo vode, hranjiva i korekcije tla. Ovo se bilje uzgaja u međuprostoru, među redovima u vinogradu ili masliniku. Osim što sprečava rast korova sprečava eroziju i poboljšava strukturu tla.

Parazitska osica

Neki proizvođači, kaže dr. sc. Zec Vojnović, takvoj proizvodnji nisu skloni jer se arome ljekovitog i aromatičnog bilja osjećaju u glavnim proizvodima vinograda ili maslinika. Iako neki smatraju da je učinak uzgoja ljekovitog i aromatičnog bilja u nasadima negativan, drugi to smatraju pozitivnim, jer bilje obogaćuje arome vina i ulja.

Ekološka proizvodnja osim biljaka uključuje i životinje, a pčelarenje je uobičajena djelatnost u ekološkim nasadima. Pčele koje se uzgajaju u ekološkim vinogradima i voćnjacima koji su pokriveni ljekovitim i aromatičnim biljem osim što oprašuju nasad proizvode med od bilja iz svog okoliša. Bilje je medonosno, od njega se mogu proizvoditi eterična ulja, može se na tržište plasirati sušeno za pripremu čaja, a sjemenke se mogu iskoristiti u farmaceutske i medicinske svrhe. Kao pozitivan primjer uzgoja ljekovitog i aromatičnog bilja u vinogradima i maslinicima dr. sc. Zec Vojnović posebno je istakla parazitsku osicu koja vinograde i maslinike štiti od štetnika. Parazitske osice prvi dio života, do spolne zrelosti, žive na ljekovitom bilju hraneći se nektarom iz njegovih cvjetova. Kada spolno sazriju parazitske osice svoja jaja odlažu na ili u tijelo žrtve ili pak na hranu koju žrtva unosi u svoj organizam. Neke vrste parazitiraju gusjenice, neke jaja raznih štetnika dok su neke paraziti lisnih uši. Primjerice voćarima je posebno važna vrsta "Aphelinus mali" koja regulira populaciju jabučne krvave uši. Ova vrlo sitna osica razvija se unutar odrasle uši, a na kraju razvoja osice uš ugiba. Ovo je jedan od primjera kako se bez kemijskih preparata nasadi mogu štititi od nametnika.

U konačnici sve to treba plasirati na tržište, a to se vrlo uspješno može učiniti kroz agroturizam kaže mr. sc. Katica. U tom slučaju treba agroturizam brendirati kao eko-agroturizam. Ona je na primjerima dobre prakse iz Hrvatske i inozemstva pokazala kako takva ponuda ima svoje potrošače ili korisnike, a to su ljudi svjesni zdrave prehrane. Ovo je, smatra mr. sc. Katica, dobar put da se Istra na turističkom tržištu pozicionira kao eko regija u kojoj se nudi zdrava i prirodno proizvedena hrana. (Mirjan RIMANIĆ)

Povezane vijesti

• Jakovčić: Povećati povjerenje potrošača u ekološke proizvode