U GLASU ISTRE U RUJNU 1976. GODINE
VREMEPLOV: Prije 43 godine dogodio se sudar aviona Inex-Adrije i British Airwaysa iznad Vrbovca LEŠEVI NESRETNIH PUTNIKA PADALI S NEBA
Čula sam odjednom katastrofalnu lomljavu dok sam bila u vrtu. Pogledala u nebo i imala što vidjeti. Jedan avion plamtio je kao buktinja i putem se raspadao, dok je drugi pao na kukuruzište na udaljenosti od oko jednog kilometara od mog dvorišta, svjedočila je Marica Bođinac iz Vrbovca. Neki očevici tvrdili su da su svojim očima vidjeli kako iz zapaljenog aviona padaju leševi, neki još vezani za stolice
Prije 43 godine, 10. rujna 1976., na nebu iznad Vrgorca dogodila se najveća do tada avionska nesreća, ali ujedno i vrlo neobična. U zraku su se sudarila dva aviona pri čemu su poginuli svi putnici i posada - ukupno176 ljudi. Za krivca je optužena kontrola leta. Avion DC9 slovenske čarter tvrtke Inex-Adria i trident British Airwaysa sudarili su se na visini od 10.000 metara. U slovenskom avionu bilo je 113 putnika i članova posade, a u engleskom njih 63. Nitko nije preživio nesreću. Avion DC9 prevozio je njemačke turiste iz Splita u Koln, a britanski je avion letio na liniji London - Istanbul. Po broju žrtava to je najveća katastrofa do tada u povijesti zrakoplovstva u svijetu do koje je došlo nakon sudara letjelica.
Plamteća buktinja
Stanovnici Vrbovca ne mogu zaboraviti scene koje su se tog rujanskog dana odvijale na nebu iznad njihovih glava.
- Čula sam odjednom katastrofalnu lomljavu dok sam bila u vrtu, svjedočila je Marica Bođinac iz Vrbovca. Pogledala sam u nebo i imala što vidjeti. Jedan avion plamtio je kao buktinja i putem se raspadao, dok je drugi pao na kukuruzište na udaljenosti od oko jednog kilometara od mog dvorišta, dodala je ona.
Neki očevici tvrdili su da su svojim očima vidjeli kako iz zapaljenog aviona padaju ljudi, neki još vezani za stolice, putničke torbe i ostala prtljaga.
Mjesto gdje je pao avion britanske kompanije pružao je mučan i stravičan prizor. U stvari od samog aviona ostalo je vrlo malo, ali su se u unutrašnjosti raspadnutog trupa nalazila tijela stradalih putnika. Na benzinom natopljenoj čistini posred kukuruzišta pored dijelova aviona ležala su tijela putnika, ostaci prtljage, razasute knjige, dječje igračke… Još dva sata nakon udesa dizali su se zlokobni stupovi crnog dima, izvještava novinar s mjesta nesreće.
S obje strane prašnjave seoske ceste u kukuruzištima istražne ekipe prikupljale su ostatke ljudskih tijela i prtljage. U trenutku sudara pilotska kabina se odvojila od trupa aviona i ležala kilometar udaljena od trupa. Nedjelja je proglašena Danom žalosti u Jugoslaviji.
Uprava Inex-Adrije odmah je ustvrdila, što se kasnije i potvrdilo, da njihova posada nije kriva za nesreću. Pilot Jože Krumpak ujedno i instruktor letenja, bio je jedan od najiskusnijih te slovenske kompanije. Kopilot Dušan Ivanuš, inače pilot JAT-a samo se za ovaj let našao u tom avionu, uskočio je kao pomoć drugoj kompaniji. I njegov je otac također život izgubio u avionskoj nesreći 1955. godine nedaleko od Pariza. Jedini hrvat među putnicima bio je 21-godišnji Antun Parunov koji se u zadnji čas ukrcao u avion, a bio je turistički vodič.
Nakon nesreće pritvoreno je pet osoba iz kontrole leta u Zagrebu. Utvrđeno je da je ljudski faktor uzrok ove teške nesreće. Smjer leta i neke druge indicije upućivali su da su se avioni sudarili zbog kontrole leta. Slovenski je avion bio u liniji penjanja i s brzinom od oko 900 kilometara na sat udario je u britanski. Nizozemski pilot koji je vozio avion Lufthanse na liniji Frankfurt - Beograd i našao se na oko 15 kilometara od mjesta sudara, vidio je pokušaj engleskog pilota da ispravi britanski avion, ali se letjelica bez jednog krila sunovratila prema zemlji s 10 kilometara visine.
Krivac kontrola leta
Utvrđeno je da je krivac za nesreću bila Kontrola zračnog prometa u Zagrebu. Jugoslavija je u to doba bila među nesvrstanim zemljama, više-manje u dobrim odnosima i s istokom i sa zapadom. Kao jedna od posljedica toga, ali i činjenice da se Jugoslavija nalazi na strateškom mjestu, bio je gust promet na nebu. No, tehnologija kojom su se koristili djelatnici Kontrole zračnog prometa bila je stara i nedovoljno dobra. Osim toga, tih je godina kronično nedostajalo stručnih ljudi koji bi mogli obavljati ovaj zamršeni posao. Naposljetku je došlo do toga da su iz zračne kontrole kasno javili jednom od aviona da se ne podiže. Da je informacija kontrole leta do aviona došla par sekundi ranije, nesreća bi vjerojatno bila izbjegnuta.
Dvadesetosmogodišnji kontrolor leta Gradimir Tasić proglašen je krivim i osuđen na sedam godina zatvora. No, kazna će mu uskoro biti smanjena zbog pobune njegovih kolega. On je, naime, tri dana za redom radio 12-satnu smjenu jer je nedostajalo zaposlenika.
Među poginulima najbrojniji su bili Nijemci, stanovnici Zapadne Njemačke koji su se vraćali s ljetovanja. Sljedećih dana dolazila je iz Britanije i Njemačke rodbina stradalih u Zagreb. Mučno i teško bilo je identificirati stradale. Svi putnici iz slovenskog aviona bili su turisti koji su ljetovali u Dalmaciji. Avion je krenuo iz Splita. Obitelji poginulih posjećivale su mjesto pada zrakoplova dugo vremena nakon nesreće, a na jednom mjestu se nalazio i mali križ koji je simbolizirao sjećanje na nesreću.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
