"Grožđe nam je sada još ljepše nego prije!", veselo je i ponosno uskliknuo Luciano Visintin iz vinarije Veralda, upitan u čemu je vidljiva razlika između ranije konvencionalne i sadašnje ekološke proizvodnje u njegovu vinogradu i podrumu. Već šest godina naime traje prelazak cjelokupne produkcije vinarije Veralda na ekološki sustav proizvodnje. Prošle godine je u sustavu već bilo 90 posto površina, a ove godine dobiveni certifikat potvrđuje da je svih 26 hektara vinograda i vinarski podrum, kao i šest hektara maslinika u certificiranom i nadziranom sustavu ekološke proizvodnje te da konačni proizvodi, vina i maslinova ulja, s ponosom mogu na etiketama nositi prepoznatljivu zelenu europsku eko-markicu.

"Napravili smo to ne radi nas, nego radi naše djece i unuka, shvatili smo ne samo da je ekološka proizvodnja naš put, nego da naprosto ne postoji drugi", ističu Luciano Visintin i njegova sestra Keti Visintin, partneri u obiteljskom vinarskom poslu. Još su dvije dame uključene u rad ove obiteljske vinarije: Lucianova supruga Marina Diminić Visintin zadužena je za administraciju i prodaju, dok njihova kćer Olga, još studentica, pomaže teti Keti, inače enologinji, u radu u podrumu, a u obitelji ju već smatraju stručnjakinjom za barrique.

Odluka da se cjelokupna proizvodnja ove vinarije preusmjeri u ekološki sustav bila je opterećena neizvjesnostima i nepoznanicama, ali je među članovima obitelji Visintin prihvaćena kao neminovnost koju kad-tad treba verificirati. "Mi radimo tako da prirodu obožavamo kao umjetničko djelo, a prirodu ne treba tretirati špricanjem 10-12 puta u sezoni. Zaključili smo da 'djetetu ne treba antibiotik ako je samo prehlađeno', odnosno da lozu treba pustiti da se sama obrani. Lani tako skoro da i nismo špricali, osim ventiliranim sumporom, i pepelnice uopće nismo imali, dok je drugima koji su radili konvencionalno sve bilo crno. Ako pustiš lozu da se brani svojim mehanizmima, dobivaš mnogo više", kaže Luciano Visintin, a sestra mu Keti podsjeća da su mnogi radnici koji su u vrijeme bivšeg PIK-a Umag radili u kombinatskim vinogradima prije šezdesete umrli od raka.

- Uz ovaj naš način, pijemo nešto za što znaš da je netaknuto, nešto što je priroda napravila, zbog čega ne razmišljaš hoće li ti naškoditi i hoćeš li dobiti neku alergiju", kaže također Keti Visintin, a oboje se slažu da se ekološkom proizvodnjom približavaju načinu na koji su vino radile starije generacije. Nedvojbeno je da su nakon šest godina postupnog prelaska na eko-proizvodnju u vinogradu njihove loze postaje otpornije, a ako u vinogradu raste nešto što ne bi trebalo, "protiv toga se borimo motikom a ne glifosfatima", zaključuje Luciano Visintin.

Keti Visintin

Dobivanje ekoloških certifikata za vinograd, podrum i maslinik za njih je bio kompliciran, ali ne i neizvediv postupak, čiji je konačni rezultat mogućnost i pravo da na sva svoja vina iz berbe 2019. stave eko-markicu. Budući da postupak certifikacije i kontrole košta, zanimalo me je li to utjecalo na cijenu vina, i mijenja li se tržište za ekološki proizvedena vina u odnosu na ono koje "pije" vina iz konvencionalne proizvodnje. Luciano i Keti kažu da će cijena njihovih vina s eko-markicom ostati ista kao što je bila i prije bez markice, a što se tiče tržišta, korona-kriza je malo poremetila planove, jer planirali su obići više europskih sajmova kako bi svoje nove eko-etikete predstavili ciljanom tržištu i pokušali naći kupce koji traže baš takva vina.

Prije nekoliko godina vinarija Veralda imala je nesreću da je zbog zaraze zlatnom žuticom, u vrijeme kada još nije bilo sustavnih mjera suzbijanja ove nove bolesti, trebalo iskrčiti čak 10 hektara vinograda. Naravno da je u planu obnova cijele te površine, ali ne odjednom, jer kako slikovito kaže Luciano Visintin: "Jedan hektar vinograda je kao da imaš jedno malo dijete, jer ako je samo jedno, stigneš sve oko njega, ali ako ih je više, onda trebaš mnogo više paziti i pratiti". Zato je obnova prvih 1,1 hektara iskrčenog vinograda bila idealna prilika da se u sustavu ekološke proizvodnje izbjegne za starije nasade obavezno prijelazno razdoblje, budući da u novoj sadnji nema rezidua ranije korištenih zaštitnih sredstava. Taj novi nasad tako je od početka, od pripreme zemljišta i odabira sadnica, u sustavu ekološke proizvodnje, i svakako će biti korisno iskustvo usporediti kako se on ponaša u odnosu na stare vinograde u kojima je kroz nekoliko godina trebalo promijeniti način rada.

Iako nije prva u Istri koja je prešla na ekološku proizvodnju, vinarija Veralda je jedna od prvih koja je to učinila u cijelosti, sa svim svojim resursima, i time nastavila niz svojih pionirskih pothvata u istarskom vinarstvu koji traje već skoro dva desetljeća. Od sadašnjih 26 hektara Veraldinih vinograda polovica je malvazija, a ostalo su teran, refošk, cabernet sauvignon i muškat bijeli. Od grožđa iz tih vinograda nastaje deset vinskih etiketa: svježa malvazija Xtriana, orange malvazija Ambra, rose od terana Xtrian, rose pjenušac od terana Xtrian brut, pjenušac od malvazije i rose terana Brut nature, zatim Refosco odnosno bazni refošk, odležani refošk Xtrian, crna kupaža San Giovanni od 75 posto cabernet sauvignona i 25 posto terana, poluslatki muškat Narciso, i naposljetku desertni passito muškat.

Ovakva je paleta nastajala godinama, a kroz pojedina vina želje i planovi ispreplitali su se s iznenađenjima koja je priređivala priroda i s dobro iskorištenim prilikama. Prvi pionirski pothvat vinarije Veralda u istarskim razmjerima je prvi u Istri ikada proizvedeni rose od terana iz berbe 2008., koji je na tržište izašao naredne godine. Ovo se vino zapravo nije trebalo dogoditi, jer iz te su berbe u Veraldi htjeli napraviti pjenušac od terana. "Malvazija te godine nije imala dosta kiselina, pa smo se odlučili za teran koji je imao istu razinu šećera i kiselina, što bi se u regiji Champagne smatralo odličnom berbom. No, kad smo napravili bazno vino koje je kasnije trebalo proći fermentaciju u boci, ispostavilo se da smo zapravo dobili odlično rose vino od terana. Toliko je bilo dobro da nam je bilo žao dalje ga prerađivati u pjenušac. Taj je rose te godine čak zasjenio našu najbolju malvaziju, i odlučili smo da to postane naš standardni proizvod", prisjeća se Keti Visintin. Ideja rosea od terana kasnije se proširila mnogim drugim istarskim vinarijama i danas se to vino smatra standardom istarske vinske ponude, a kod Veralde je od 5.000 butelja iz te prve serije 2009. godine do danas proizvodnja udeseterostručena, tako da danas ova vinarija proizvodi 50.000 butelja rosea od terana, a pred koju godinu je samo u Norvešku izvezeno 20.000 boca upravo toga vina.

Vinarija Veralda, smještena usred ekološki certificiranih vinograda (Foto Veralda)

Rose pjenušac od terana, drugi sveistarski pionirski pothvat vinarije Veralda, je tako morao pričekati godinu dana, i prvi put je napravljen iz berbe 2009. godine da bi se na tržištu pojavio tri godine kasnije. Njegova je proizvodnja bila svojevrsna istraživačka avantura, ali prvih 1.200 boca prošlo je kroz sve propisane faze klasične proizvodnje pjenušaca do degoržiranja, odnosno postupka kada se boce odčepljuju da bi se izvadio talog. Jedna od metoda za taj postupak podrazumijeva zaleđivanje grlića boce, no po Lucianovoj procjeni tako je previše tekućine izlazilo iz boce, pa su zato prešli na metodu "a la volley", bez zaleđivanja, a korigirali su i sastav ekspedicijskog sirupa koji se nakon degoržiranja dodaje u bocu pjenušca: umjesto šećernog sirupa počeli su dodavati mošt odnosno grožđani sok, a kod Natur brut pjenušca čak ne dodaju nikakav sirup. "Time smo promijenili gastro-ponudu Istre, jer s jedne strane dobili smo pjenušac koji nije kopija francuskog već izvorni istarski original, a s druge strane, ponuditi na stol nešto poput sirovih škampa uz pjenušac od terana - takvo što do jučer nije postojalo", opet s neskrivenim ponosom govori Luciano Visintin.

I prva istarska orange malvazija potekla je iz vinarije Veralda, i to iz one teške, komplicirane, kišne i mnogim istarskim vinarima uzaludne berbe iz 2014. godine. "To je bila jako kišna godina ali naši su vinogradi na brdovitom nagnutom terenu i voda je gravitacijski otjecala. Tu smo malvaziju napravili bez sumpora, bez kvasaca, bez dodataka za bistrenje, uz spontanu fermentaciju, dakle bijelo vino napravili smo onako kako se radi crno. Inače ne volimo ekstremna orange vina, ali ova Ambra miriše na zrelo i suho voće, smokve, marelice, karamel i med, a nije oksidirana i još uvijek je svježa, pitka i lepršava iako ima 14,5 posto alkohola. Druga orange vina kada ih otvorite morate popiti u roku od 3-4 sata, a bocu Ambre možete mjesec dana držati otvorenom i ništa joj se neće dogoditi", slikovit je Luciano Visintin.

Ono što je 2016. godine bio Istrian, danas je Xtrian (Foto Veralda)

Ako ikoji istinski vinoljubac ranije nije čuo za Veraldu, za nju sigurno zna barem od 2016. godine, kada je na londonskom ocjenjivanju Decanter World Wine Award Veraldin refošk koji se tada zvao Istrian (to je današnji Xtrian) iz berbe 2015. godine dobio priznanje Platinum Best in Show, odnosno naslov najboljeg monosortnog crnog vina na svijetu. Osim što je to visoko priznanje senzacija o kojoj se i danas priča, s tim nagrađenim Istrianom Veralda je probila tri presedana, tri predrasude o crnom vinu koje može biti proglašeno najboljim na svijetu: prvo, bio je to urod iz novog odnosno mladog nasada; drugo, grožđe za to vino obrano je strojno a ne ručno; i treće, nagrađeni Istrian je bio jednogodišnje a ne dugo odležavano vino. "To je najveće postignuće hrvatskog vinarstva ikada, pa i dandanas možemo reći da imamo najbolje ikada igdje u svijetu ocijenjeno hrvatsko vino, i to nam je Decanterovo priznanje donijelo brojne nove poslovne kontakte i izvozne prilike", opet ima razloga za ponos Luciano Visintin, ali će, na iznenađenje sugovornika, dodati: "Iako mislim da je naša malvazija uvijek bila jača". Keti Visintin podcrtava: "Naše najbolje vino je malvazija, najviše volimo pjenušac, a ljudi nas najviše znaju po toj Decanterovoj platinastoj nagradi za Xtrian".

"Ne zbog medalje, nego zbog toga što imaš u ustima znaš da piješ remek-djelo", zaključit će Luciano Visintin, a na pitanje ima li još neistraženih vinskih putova kojima bi pokušao krenuti, kaže da će svakako probati napraviti bijeli pjenušac od terana, ono što se u svijetu naziva "blanc de noir". Pri tom ne bi, kao što su neki u Istri već iskušali, koristio izbjeljivanje aktivnim ugljenom, već metodu hiperoksigenacije; a još prostora za igranje i kreativnost nude i moguće nove kombinacije malvazije i terana u istom vinu, dosad iskušane u pjenušcu Brut natur.

Povezane vijesti

• Nismo više među deset najboljih, sada smo broj jedan!
• Iz vinarije Veralda stiže novo vino. Doznajemo kakva se senzacija krije u ograničenoj seriji od 1.500 BOCA