Ideja nagodbe HDZ-a i SDP-a vratila se na javnu scenu
Velika koalicija HDZ-SDP marginalizirala bi IDS, ali bi najveća istarska stranka mogla postati VODEĆA LIBERALNA OPCIJA U HRVATSKOJ
U slučaju velike koalicije SDP-a i HDZ-a, IDS će, uz sve druge manje stranke koje se domognu mandata u Hrvatskom saboru, biti tek statist koji će promatrati odluke Vlade te usmjeravati mišljenje istarske javnosti prema tekućim problemima * Ne uđu li druge liberalne stranke u parlament - što je realnost koja proizlazi iz činjenice da će HDZ teško ponovno koalirati s HNS-om i HSLS-om, dok Pametno i GLAS nemaju dovoljan izborni potencijal - IDS bi se mogao promovirati kao najvažnija liberalna stranke
Zamisao o velikoj koaliciji dvaju najvećih hrvatskih stranaka, HDZ-a i SDP-a, čuje se u javnosti svakih nekoliko mjeseci. U svakoj krizi Vlade ili vladajuće većine u parlamentu javlja se ideja velike koalicije uz argumente kako bi taj politički brak iz računa stabilizirao zemlju te omogućio da te dvije najveće, pa valjda i najodgovornije stranke, pokažu sve svoje znanje, ali i demokratičnost prema dojučerašnjim konkurentima.
Posljednji je ideju velike koalicije javno izrekao HDZ-ov ratni premijer Franjo Gregurić u razgovoru za naš list. Gregurić je to objasnio ovako: "Zagovornik sam velike koalicije i ne razumijem tu tvrdoglavost da nitko ne želi ni s kim sjesti i razgovarati. Mnogi tvrde da je to nemoguća misija, a ja i dalje mislim da bi velika koalicija bila korisna za Hrvatsku. To me nitko ne može razuvjeriti pa ću možda kao Don Quijote i Sancho Panza umrijeti, a to neće biti ostvareno. Ako velika koalicija može funkcionirati u Njemačkoj, zašto ne bi mogla i kod nas".
Treća vlada
Prije Franje Gregurića, kojem su sastav ratne koalicijske Vlade popunjavali i tada SDP-ov Zdravko Tomac, HSLS-ov Dražen Budiša te članovi još nekoliko manjih stranaka, ideju velike koalicije HDZ-a i SDP-a promovirali su i analizirali brojni politolozi i poneki aktivni političar. U proljeće 2018. godine, kad je došlo do razlaza HDZ-a i Mosta, ta se ideja pomno analizirala jer je izgledala kao jedino moguće rješenje da se Vlada održi bez još jednih izvanrednih parlamentarnih izbora. Tada je HDZ-ovu vladu spasio HNS prešavši iz oporbe u redove vladajućih, uz gubitke u ljudstvu i parlamentarne zastupnike koji su osnovali GLAS.
Trenutačno, nakon inauguracije treće Plenkovićeve vlade, očito je kako postoji stabilna većina u Hrvatskom saboru (novi ministri dobili su 82 glasa potpore od 151 zastupnika), tako da velika koalicija nije nešto o čemu bi u kratkom roku trebali razmišljati lideri najvećih stranaka.
Štoviše, u mjesecima koji dolaze oni će se, u predsjedničkoj kampanji u kojoj će podržavati svoje kandidate, žestoko sukobljavati i teško da će voditi brigu o političkoj suradnji.
Ali, već nakon predsjedničkih izbora i prisege novoizabranog predsjednika ili predsjednice Republike u veljači 2020. godine započet će pretkampanja za parlamentarne izbore, koji će se iste godine održati. Rezultati tih izbora mogli bi, zadrže li se postojeći trendovi raspoloženja biračkog tijela, dovesti do ozbiljnijeg promišljanja ili čak nagodbe o velikoj koaliciji.
Zastupnici manjina
Prema posljednjim istraživanjima rejtinga političkih stranaka s kraja srpnja ove godine, popularnost HDZ-a i SDP-a je izjednačena. Nominalno vodi HDZ (24,2 posto), drugi je SDP (21,4 posto), uz mogućnost pogreške od tri posto, pokazuje istraživanje Crobarometar za Novu TV. Svi ostali plešu oko izbornog praga ili su ispod njega. Lista Mislava Kolakušića je na 6,7 posto potpore, ali gubi glasače svakog mjeseca, dok su Most i Živi zid, kao i nova Stranka Ivana Pernara, ispod izbornog praga. Prosvjedne stranke, očito, doživljavaju svoj politički krah.
Daleko ispod zakonskog minimuma za ulazak u Hrvatski sabor su i HSS, Stranka rada i solidarnosti Milana Bandića, IDS, HNS, HSU, GLAS, Neovisni za Hrvatsku, Hrvatska konzervativna stranka, Reformisti, HSP AS, HSLS, Hrast, Zelena lista, Start i Reformisti.
Drugim riječima, siguran prolazak u parlament imaju samo SDP i HDZ - ali malo je vjerojatno da bi jedna od tih stranaka mogla dobiti više od pedeset posto glasova i 76 mjesta na Markovu trgu. Ni očekivane i najavljivane koalicije, u kojima će velikim strankama pomoći mali partneri (HSU na listi SDP-a, umjerena desnica na listi HDZ-a) neće donijeti prevagu jednoj od velikih stranaka da bi sama osvojila vlast.
Amsterdamska koalicija i koalicija desnih suverenista mogu, ponove li rezultate s europskih izbora, ući u parlament s nekoliko mandata, ali malo je vjerojatno da će oni biti dovoljni za stvaranje stabilne većine sa SDP-om ili HDZ-om. Važniji od njih mogli bi biti zastupnici nacionalnih manjina, njih osmero, ali pokazalo se kako oni više ne idu zajedno, odnosno da pojedini od njih koaliraju s HDZ-om, a drugi s SDP-om.
Tko ima budućnost
Zadrži li se takav odnos snaga, što će se pouzdano testirati na predstojećim predsjedničkim izborima, zanimljivo će biti vidjeti budućnost manjih i regionalnih stranaka. Prema postojećem izbornom zakonu i aktualnim izbornim jedinicama, parlamentarnu budućnost imaju IDS, stranka Milana Bandića, Reformisti Radimira Čačića, te HSS, kojem je veća mogućnost preživljavanja ide li na izbore s SDP-om, koji mu je već zajamčio nekoliko parlamentarnih mjesta, nego s Amsterdamskom koalicijom.
IDS bi, uz dobru mobilizaciju birača, u sedmoj izbornoj jedinici mogao ponoviti svoj uobičajeni rezultat od tri mandata, što je dovoljno za dobru vidljivost u nacionalnoj političkoj areni i korisno sklopi li postizbornu koaliciju s SDP-om. S HDZ-om "nikada neće koalirati" - kako su bezbroj puta ponovili lideri te stranke - i nema sumnje da im se ne vjeruje.
U slučaju velike koalicije SDP-a i HDZ-a, IDS će, uz sve druge manje stranke koje se domognu mandata u Hrvatskom saboru, biti tek statist koji će promatrati odluke Vlade te usmjeravati mišljenje istarske javnosti prema tekućim problemima. Napokon, IDS-u su najvažniji lokalni izbori, koji će se održati tek u svibnju 2021. godine.
Ne uđu li druge liberalne stranke u parlament - što je realnost koja proizlazi iz činjenice da će HDZ teško ponovno koalirati s HNS-om i HSLS-om, dok Pametno i GLAS nemaju dovoljan izborni potencijal - IDS bi se mogao promovirati kao najvažnija liberalna stranke, članice ALDE partije i skupine Obnovimo Europu u Europskom parlamentu - na hrvatskoj političkoj sceni.
Jasno je kako u slučaju velike koalicije HDZ-a i SDP-a, koju po uzoru na Njemačku zagovara i politički veteran Franjo Gregurić, gube svi koji su do sada uvjetovali parlamentarnu većinu svojim ultimatumima i željama, poput HNS-a, HSLS-a, Milana Bandića ili Hrasta (dok nije prešao u opoziciju). Iz kruga onih koji odlučuju gube se i oni koji zarade mandate u svojim izbornim jedinicama (IDS, Reformisti, HSS) - što bi ih moglo koštati u budućnosti primijete li birači njihovu ulogu ukrasa demokracije.
Velika koalicija donijela bi stabilnost i omogućila krupne političke reforme o kojima se više ne govori, poput teritorijalnog preustroja Hrvatske, smanjivanja broja gradova i općina, promjene izbornog zakonodavstva i stanovitih ustavnih promjena kojima bi Hrvatska postala modernija država koja bi manje koštala svoje porezne obveznike.
Budu li rezultati predsjedničkih izbora izjednačeni, bez obzira prevagne li biračka masa na lijevoj ili desnoj strani političke vage, velika koalicija SDP-a i HDZ-a nametnut će se kao jedan od mogućih ishoda nakon parlamentarnih izbora koji će uslijediti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
