Život kakav (ne) poznajemo slavi uskoro svoj prvi rođendan. Srijeda je navečer u Bruxellesu. Uz povremene telefonske prekide i mailove koji stižu, čitam Antu Tomića u petom hotelu u posljednjih godinu dana, jer su prethodna četiri zatvorena. U normalnim okolnostima bilo je gotovo nemoguće pronaći slobodnu sobu u Bruxellesu tjedan za tjedan, a cijene noćenja u prosječnom hotelu bile su oko 120 eura.

Danas, jedini je uvjet da je hotel otvoren, a cijena je i do tri puta manja. Posljednji u nizu hotela u kojima sam noćio - Le Berger - zatvorio je svoja vrata pred Novu godinu, dok su mnogi to učinili i puno ranije.

Večernje šetnje zbog policijskog sata nisu moguće, a iako zabrana kretanja vrijedi od 22 do 6, grad je već u 21 sat sablasno tih. Za vrijeme plenarnih sjednica kasno se vraćam prema hotelu, a jedini prolaznici koje srećem su dostavljači hrane i ostalih potrepština koji odrađuju svoj posljednji radni sat. Uber Eats, Deliveroo, Glovo, Foodora, Wolt - i još mnogi drugi na raspolaganju su vam 16 sati dnevno, jer preostalih 8 i za njih vrijedi zabrana kretanja.

Restorani i kafići zatvoreni su od lanjskog listopada, kao i frizerski i kozmetički saloni i svi sportski centri i teretane. Međutim, gospodarske mjere pomoći ovdje su dobre. Od ožujka prošle godine svi zatvoreni uslužni objekti za svoje radnike dobivaju mjesečni nadomjestak za plaću u visini od 1.250 do 1.550 eura po osobi, ovisno o bračnom statusu i broju djece. U prvom lockdownu privatni su biznisi dobili od države jednokratnu pomoć u iznosu od 4 tisuće eura, sada će dobiti 3 tisuće, plus dodatne 2 tisuće eura od grada i paket pomoći u visini od 5 tisuća eura. Država daje i dobre linije kreditiranja privatnim poduzećima, s kamatom ispod 2%, a socijalno i mirovinsko davanje obustavljeno je od zadnjeg kvartala 2019. No, takve mjere dolaze uz belgijski standard života koji podrazumijeva da ćete za jednu bijelu kavu izdvojiti oko 25 kuna, a mjesečni najam stana plaćati minimalno 7500 kuna, dok je prosječna cijena šišanja za muškarce oko 200 kuna.

Nekada, kada je normalno bilo normalno, Bruxelles je bio sinonim svakodnevne gužve, događaja, turizma i užurbanosti. Sada, gužvu viđam jedino utorkom ispred centra za PCR testiranje, kada se testiram i Apple Brussels trgovine gdje se čeka red za iPhone 12 i ostale alate potrebne za teleworking, online nastavu. Rush hour na ulasku i izlasku iz grada više ne postoji. I do sat vremena vožnje za 2 kilometra zamijenila je lagana neometana vožnja kao na relaciji od Vodnjana do Žminja. Slična je situacija i na njemačkim autobahnovima, gdje kilometarske (sasvim uobičajene) kolone nisam vidio već mjesecima. Aerodrome sam izbjegavao i prije pojave koronavirusa jer je direktnu liniju gotovo nemoguće pronaći u terminima kad meni odgovara.

Policija i vojska preplavile su ulice i parkove. Maske su od 1. listopada prošle godine obavezne u apsolutno svakoj situaciji kada niste u svome stanu/sobi, neovisno o prilici i okolnostima, a kazne za kršenje mjera nisu ni malo simbolične. Čak 250 eura kazne platit ćete skinete li masku u parku da upijete malo sunca, u onim rijetkim prilikama kad ono izađe. Ista je kazna i za nepravilno držanje maske preko usta i preko nosa, a pijete li take away kavu na ulici, ne smijete se previše opustiti jer vas, uz policiju, na sve strane, vrebaju i prolaznici. Oni vam neće napisati kaznu, ali itekako će vas glasno opomenuti kršite li pravila, iako se nalaze barem sigurnih metar i pol od vas. Monsieur, masque! - opomenuo me jučer jedan stariji gospodin na ulici, jer sam spustio masku na bradu da bih popio malo kave.

Strah se uvukao u ljude i zaista su rijetki oni koji se usude kršiti mjere. Nema prisnosti, nema rukovanja, nema zagrljaja, a bilo kakav razgovor odvija se s maskama i na pristojnoj udaljenosti. Prihvatili smo činjenicu da je distanca nužna u svakom trenutku, a dva su metra ustaljena praksa koju sad već automatski poštujemo. Svatko ponekad zaboravi mobitel na izlasku iz stana, ali masku ovdje nitko ne zaboravlja.

Ljudi se boje, posebice stariji, jer Belgija je dugo vremena bila zemlja s najvišom stopom smrtnosti od koronavirusa u Europi. Na svojih oko 11 milijuna stanovnika, Belgija je u najgorem trenutku imala više od 20 tisuća novozaraženih dnevno, i gotovo 300 umrlih. Od početka pandemije, u Belgiji je umrla 21 tisuća ljudi. Mjere su se iz mjeseca u mjesec samo pooštravale, a iako je danas epidemiološka slika dobra i zadovoljavajuća, nema još govora o popuštanju. Međutim, Belgija kao decentralizirana zemlja s tri regije - Valonija, Flandrija i Bruxelles - primjenjuje regionalni pristup pa se mjere, od regije do regije, donekle razlikuju. Primjerice, iako su škole u Belgiji otvorene početkom siječnja, brzo nakon otvaranja u Antwerpenu, u Flandriji, je u nekoliko škola došlo do širenja britanskog soja virusa. Uzimajući u obzir znanstvenu evaluaciju i mišljenje tzv. školskih znanstvenih odbora, te su škole zatvorene. Politika se ne miješa gdje joj nije mjesto, već znanost odlučuje. Belgija je prva uvela i regionalni pristup i zelenu Istru kao jedinu zelenu regiju u čitavoj Europi, a i dalje se drže takve fer podjele. Međutim, budući da nove mjere podrazumijevaju i strogu zabranu svih non-essential putovanja, malo je danas onih koji putuju.

Europski je parlament priča za sebe. Hodnike krcate ljudima zamijenila je tišina. Svakodnevni sastanci danas su video poziv Zoomom, Skypom ili Webexom, a ručak zastupnika i asistenata u menzi take away porcija s nogu. Parlament radi hibridno, zastupnici glasuju na daljinu, svi odbori i grupe te sastanci izaslanstava mogu se pratiti online, u Strasbourgu se plenarna sjednica nije održala već punih godinu dana, a dnevno je omogućen ulazak u zgradu Parlamenta samo jednom asistentu po zastupniku. I naravno, maske uvijek i svugdje. Normalan rad Parlamenta podrazumijeva preko 700 zastupnika, do 2000 asistenata, oko 2000 tehničkog i administrativnog osoblja, 1000 prevoditelja i stotine posjetitelja dnevno. Godišnji prosjek posjetitelja Parlamenta u Bruxellesu i Strasbourgu od oko milijun ljudi sveden je na apsolutni minimum. Od travnja 2020. je ulazak u Parlament dozvoljen samo zastupnicima i njihovim asistentima, koji većinu vremena moraju raditi od kuće. I tako će sigurno biti do Uskrsa, a sve su glasnija šuškanja da će se ta mjera produžiti i do jeseni. Svakodnevne izložbe, konferencije, radionice, predstavljanja, konferencije za medije i medijska snimanja zamijenile su stroge provjere na ulazu u Parlament, dezinfekcijska sredstva i pregrade te mjerenje temperature. Takav hibridan rad zaista funkcionira i Parlament jednakom brzinom obavlja sve svoje zadaće, ali kad se nađemo u situaciji poput one gdje sam kao izvjestitelj programa Digitalna Europa pregovarao u ime Parlamenta ili pokretanja inicijative poput nedavno donesene Rezolucije o pomoći Hrvatskoj, nikakav online kontakt ne može zamijeniti razgovor uživo. Lobiranje, povlačenje za rukav i kava, pa makar i take away, i dalje su neizostavan dio rada zastupnika želi li postići određene rezultate.

Međutim, rijetki se bune, jer postoje glasine da će se granica policijskog sata pomaknuti na 18 sati, a u tom slučaju nakon završetka radnog vremena, bilo to s radnog mjesta ili iz home officea, ne ostaje vremena ni za šetnju parkom ili odlazak u trgovinu, a to su jedini mogući izlasci u ovome gradu. Iako je i taj odlazak u trgovinu daleko od uobičajenog. Uz epidemiološke mjere koje uključuju određen broj kupaca, obaveznu dezinfekciju i provjeru ispravno nošene maske, u trgovinu je dozvoljeno ići samostalno, nipošto u društvu, nipošto u dvoje, a za kupovinu je predviđeno maksimalno 45 minuta.

Ljudima je oduzeto najvažnije - socijalni kontakt, prisnost, druženja, a belgijske vlasti to itekako ozbiljno shvaćaju. Svim stanovnicima Belgije, s posebnim naglaskom na one koji žive sami, nudi se besplatna psihološka pomoć zbog okolnosti takvog življenja. Mojim asistentima koji žive sami Parlament svakih nekoliko tjedana nudi online program psihološke pomoći, jer prema istraživanjima provedenima u Belgiji, upravo su samci najugroženija skupina. Naime, mjere dopuštaju svega jedan bliski kontakt u dva tjedna, a bliski je kontakt svaki kontakt bez maske na licu i na udaljenosti manjoj od metar i pol. Bliski je kontakt onaj kontakt koji smo do prije godinu dana prakticirali svakodnevno i često, s prijateljima, obitelji, voljenima, s poznanicima... Takav kontakt samci u Bruxellesu više ne poznaju.

Iako sve navedeno zvuči kao scenarij za jedan pristojan sci-fi film, budući da su i sve kulturne ustanove, kazališta, muzeji i kina u Belgiji odavno zatvoreni, taj film ovdje nitko ne bi pogledao. Nažalost, zato ga živimo, svakodnevno i dugo, predugo. Kada će Belgija ublažiti mjere? Kad broj novozaraženih dva tjedna svakodnevno bude ispod 800. C'est la vie, daleko od onog kakvog se s nostalgijom sjećamo.

Povezane vijesti

• Europarlamentarac Valter Flego: Potvrda o rezervaciji smještaja NE SMIJE BITI VIZA ZA PRELAZAK GRANICE
• Europarlamentarac Valter Flego o gospodarskom oporavku: Da bismo dobili novac iz EU fondova HRVATSKA MORA ODREDITI SVOJE PRIORITETE I USKLADITI IH S EUROPSKIM
• Istrijan u misiji obnove Europe: VALTER FLEGO MEĐU TROJE NAJUTJECAJNIJIH HRVATSKIH EUROPARLAMENTARACA