Radio sam 35 godina u kombinatu PIK Umag, a i kasnije sam otvorio obrt i uplaćivao si nešto više doprinosa pa tako ostvario mirovinu od oko 3.000 kuna. Moja supruga ima 1.300 kuna i čujem da će dobiti povećanje od nekih 70 kuna. I što će joj značiti još tih 70 kuna, smije se Mario Matijašić dok to izgovara

Ovih 70 kuna povećanja mirovine koje će uskoro dobiti najugroženiji umirovljenici poklanjamo saborskim zastupnicima i premijeru Andreju Plenkoviću koji očito ne žive u istoj državi sa svojim ugroženim penzionerima, grleno izjavljuje umirovljenica Annamaria Milić Vivoda iz Novigrada koju smo zatekli u velikoj grupi umirovljenika na proslavi Dana antifašističke borbe u Bujama.

Radila je punih 35 godina i zaradila mirovinu od 2.500 kuna. Kad je otvorila sa suprugom ugostiteljski obrt uplaćivala si je velike doprinose. Inače bi imala znatno nižu mirovinu tvrdi i skapavala bi od gladi kao mnogi penzioneri danas u Hrvatskoj.

-Nakon smrti supruga radila sam kao njegovateljica u Italiji i tako si uštedjela nešto novaca. Iznajmila sam svoj restoran i jedan stan pa sad živim bezbrižno. Međutim poznajem mnoge umirovljenike koji ne znaju kako dočekati kraj mjeseca i rade na crno, kazuje vedra Annamaria uz povik vladajućima u Zagrebu neka si zadrže tih 70 kuna.

Povećanje mirovina za 3,13 posto

Povod za razgovor s našim umirovljenicima bila je najava ministra rada i mirovinskog sustava Siniše Pavića o povećanju najnižih neto mirovina u kolovozu za 3,13 posto. Onima čija prosječna mirovina iznosi 1.726 kuna podebljat će najugroženijim penzionerima Hrvatske novčanike za 70 kuna. Inače prosječna isplaćena mirovina u Hrvatskoj iznosi 2.723 kune. Aktualni podaci o mirovina iz HZMO zorno svjedoče da su za većinu hrvatskih penzionera mirovine, malo je reći male! A to nam potvrđuju, bez zadrške, penzioneri pridruženi svojoj kolegici Annamariji na proslavi Dana antifašističke borbe kojega poštuju, ne samo zbog njegovanja kulture sjećanja na antifašizam, već i zbog onih, ne tako davnih vremena, kada je ta zlatna generacija razvijala društvo socijalne pravednosti. Danas ih prije svega muče egzistencijalni problemi o čemu nam priča i Serđo Gržević iz Buja koji nam se pridružuje revoltirano u razgovoru.

- Radio sam 40 godina, sedam mjeseci i devet dana. Imam 3.500 kuna mirovine i to je više nego sramotno! Još su me i penalizirali (umanjili mirovinu) za devet posto jer nisam imao godine života za mirovinu. E pa sada nakon 65. godine bilo bi pošteno da mi vrate taj dug. Ali ne samo to, nego da najnižu penziju svedu na iznos koji bi bio dovoljan za skroman život u mirovini. Djeca su nam odrasla, životni zahtjevi umirovljenika su manji, ali režijski troškovi i troškovi života sve skuplji. Prema tome, mislim da bi za jednog umirovljenika kojemu je ostalo još malo kvalitetnog života, a puno smo doprinijeli razvoju zajednice, pristojna bi se mirovina trebala kretati najmanje između 4.500 do 5.000 kuna za one s 40 godina radnog staža. Imam još jedan prijedlog za našu Vladu. Ili povećajte mirovine ili smanjite troškove života do iznosa s kojima bi najugroženiji umirovljenici mogli bezbrižnije živjeti, deklarativno poručuje Gržević.

Mirovina 1.300 kuna

I dok se na proslavi nosi grah na stolove, u masi zamjećujemo i bračni par Emiliju i Marija Matijašića iz Umaga. Uvijek za ovakve prigode donesu bocu svog nadaleko poznatog merlota kojega Mario proizvodi sam. I oni, kao većina starih revolucionara, hrabro iznose činjenice.

- Radio sam 35 godina u kombinatu PIK Umag, a i kasnije sam otvorio obrt i uplaćivao si nešto više doprinosa pa tako ostvario mirovinu od oko 3.000 kuna. Moja supruga ima 1.300 kuna i čujem da će dobiti povećanje od nekih 70 kuna. I što će joj značiti još tih 70 kuna, smije se Mario dok to izgovara. Emilija se ubacuje u razgovor pa dodaje u šali kako će tražiti pomoć u Gradu Umagu jer su nedavno tiskali Vodič o pogodnostima koje imaju umaški umirovljenici, ali odmah revoltirano dodaje da se to odnosi samo na one socijalno ugrožene skupine umirovljenika, praktički beskućnike, što gradonačelnik nije istaknuo dok je prezentirao u javnosti vodič.

- Dakle, mi preostali umirovljenici koji smo u posjedu neke od nekretnina nemamo osobite povlastice. Mi penzioneri smo naučili živjeti prema onoj staroj poslovici - Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Tako vam ja i suprug zasučemo rukave i radimo u poljoprivredi što nam omogućava financijsku neovisnost. Nismo na teret djeci, jer djeca imaju svoje obitelji i obaveze. Ne možemo se požaliti, ali je to sve mukotrpnije u ovim godinama, kazuje energična Emilija.

Povezane vijesti

• Položaj umirovljenika i starijih osoba s posebnim osvrtom na mirovinsku reformu
• Zbog mirovine pet godina nije prijavila smrt sustanarke
• ROVINJ: "Umirovljeničke" božićnice na tekućem računu