Prije svega, lijepi pozdrav čitateljima Glasa Istre, a uredništvu Glasa Istre zahvala radi iskazanog interesa za suradnjom sa znanstvenicima sa Sveučilišta u Puli koje je i osnovano s ciljem da aktivno sudjeluje i radi na promicanju standarda građana naše županije i razvoju županije u cjelini, a tako i Hrvatske.

Kriza u Uljaniku i utjecaj na istarsko gospodarstvo? Crni scenarij vratio bi gospodarstvo Istre nekoliko desetljeća unazad i spustio ispod prosjeka razvoja Hrvatske (zasad smo lokomotiva razvoja Hrvatske, iako nam se takva činjenica ne želi priznati).
Kada građane pitate treba li nam Uljanik, odgovaraju pozitivno i kažu: "Treba nam zbog tradicije". I u potpunosti su u pravu. U ekonomskoj znanosti za riječ tradicija koristimo stručni naziv - dugotrajna memorija. To znači da je Uljanik sve te godine ugrađen u pore istarskog gospodarstva i da svaka kriza koja se dogodi Uljaniku ima dugotrajne posljedice. Odgovor na pitanje trebamo li Uljanik jest - da, svakako, ali ne u sadašnjem
organizacijskom obliku i s postojećim poslovnim modelom. Treba nam Uljanik s poslovnim modelom 21. stoljeća.
Nažalost, priča se stalno ponavlja, nosioci ekonomske politike u Hrvatskoj jednostavno nemaju viziju, a očito ni znanje sagledati stvari na pravi način.

Misliti unaprijed

Priča o koliziji Uljanika i turističke orijentacije Pule i Istre stara je skoro 30 godina. U osnovi to bi bila istina kada bi Uljanik poslovao isključivo na osnovama crne industrije koju je teško uskladiti s turizmom. Međutim, zašto Hrvatska na čelu s Uljanikom ne bi, koristeći alternativne izvore energije, čistu energiju, inovacijski potencijal, razvila svoj vlastiti, moderni tehnološki proces za 21. stoljeće, koje bi drugi od Uljanika željeli kupovati kao know-how. Uvjeren sam da se to može jer je upravo to Uljanik i radio svih tih godina. Jer ako si želi osigurati svjetlu budućnost, upravo to mora početi ponovno i raditi, mora prestati graditi brodove gotovo na principu loan poslova, gdje se većina komponenti uvozi i stvara gotov proizvod. Uljanik treba proizvoditi tehnološki napredne brodove koristeći komponente koje će se proizvoditi u Hrvatskoj, gdje bi konačni rezultat, a to je proizvedeni brod, bio stopostotni rezultat našeg znanja i proizvodnje. Međutim, to zahtijeva masivnu logističku potporu i donošenje zakona, gdje bi se Uljanik definirao kao lokomotiva razvoja Istre i Hrvatske te bi se napravila stručna strategija razvoja Uljaniku, ne samo u 21. stoljeću, već i za stoljeća koja dolaze. Ekonomska politika se u Hrvatskoj prije i nakon 90-ih vodi po načelima noja s glavom u pijesku, bez ikakve vizije, a što je još gore - svijesti o sadašnjosti. Znate kakva je naša sadašnjost danas i koje su perspektive? Imaju li nosioci ekonomske politike u nas uopće predodžbu gdje je
svjetska ekonomija danas i gdje će biti u budućnosti? U 20. stoljeću svjetsko ospodarstvo proizvelo je 55 posto od ukupne svjetske proizvodnje (BDP-a) u zadnjih 19 stoljeća. Znači od 1900. do 2000. svijet je proizveo 55 posto od svega onoga što je proizvodio od nulte do 1900. godine. U razdoblju od 2000. do 2010. proizvelo se 23 posto od svega onoga što se proizvodilo od nulte do 2000. godine. Dakle, u 10 godina proizvedeno je skoro četvrtinu svega onoga što se proizvelo u zadnjih dva tisućljeća. U svijetlu tih činjenica, imajući u vidu realnost trenutka i viziju o tome kuda svijet ide, istarsko gospodarstvo, pa tako i Hrvatsko, ne može se graditi samo na turizmu. Međutim, naravno da trebamo i turizam. Lansiranje rakete Falcon Heavy odličan je primjer zašto nam treba turizam.
Turizam je za Istru i Hrvatsku poput onih potisnih raketa koje glavnu raketu lansiraju u svemir, a sada se po prvi puta i vraćaju iz svemira i spremne su za ponovnu uporabu. To je još jedan trenutak koji pokazuje gdje ide ekonomija 21. stoljeća - prema svemiru i neviđenim tehnološkim naprecima. Zato i Istra i Hrvatska trebaju svoje ekonomije graditi na istim principima. A turizam se u tu priču savršeno uklapa, pogotovo visokokvalitetni s
jasnim planovima razvoja i jakim investicijskim ciklusom kakav dominira u Istri. Zato trebamo i Uljanik da, zajedno s turizmom Pule i Istre, bude nositelj razvoja u 21. stoljeću.

To je razvojni ekonomski model koji nam treba. Međutim, to iziskuje jednu potpuno drugačiju razvojnu politiku na razini Hrvatske i potpuno novu regionalnu politiku Istre, gdje će se u novi razvojni model, temeljen na Uljaniku i turizmu Istre, uključiti i
transport, promet, energetika i sve popratne djelatnosti i poddjelatnosti. Razvojni modeli 21. stoljeća bit će Lego razvojni modeli. Zaboravite one koje smo imali dosad, oni su prošlost. Lego razvojni modeli su upravo poput Lego kockica, oni podrazumijevaju modularni razvoj; to znači da, paralelno dok gradite novi sustav Uljanika,
morate odmah u startu razmišljati kako će te taj isti novi sustav koji tek gradite u budućnosti morati zamijeniti (za 10, najviše 20 godina) potpuno novim. Dakle, dok gradite novi, morate odmah misliti na to kako ćete taj srušiti i napraviti opet neki drugi. Uljanik treba osmisliti na ideji takve razvojne platforme, što se može učiniti, ali iziskuje konzensus i viziju svih dionika u i oko Uljanika, počevši od države, regionalne uprave i
samouprave na niže. Takav "novi" Uljanik imao bi jake pozitivne multiplikativne efekte za istarsko i hrvatsko
gospodarstvo u cjelini.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU 

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Uljanikova knjiga narudžbi vrijedi milijardu eura