Cilj je baticu baciti što bliže volovskom rogu. No, gotovo da je važnije razveseliti suigrače. "Počastiti" ih nadimkom, prokazati njihove mane, nasmijati veselu svetivanjsku mušku ekipu: najporeji policijot ki je u Buzetu, sigurnost i povjerenje, boki pek, pekar mlađi, pizdohran od Šverketi, oni ki mi piše falše punte, paparot…
Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, na dan posta i nemrsa, u buzetskoj kotlini jede se bakalar i igra mlinarska igra na ruh. Prema narodnoj predaji moguće joj je i više od tri stoljeća, a starija je od Sinjske alke.
- Važno je sačuvati stare običaje, kažu u Svetom Ivanu gdje su se prilagodili epidemiološkim mjerama i u uvjetima korona krize odigrali igru na ruh nastavljajući višestoljetnu tradiciju svojih predaka. Po prvi je puta, valjda u povijesti igre na ruh, radi COVID-a izvršeno mjerenje tjelesne temperature. U zapisnik je tako uz redni broj, ime i prezime igrača, negativne bodove i njihov zbroj, zabilježen i ovaj podatak.
Igra započinje kod oštarije u Svetom Ivanu, završava kod oštarije u naselju Mostu, a volovski rog baca se po dionici dugoj oko dva kilometara, ove godine iznimno po gradskim i županijskim prometnicama. Mlinari vodeničari nekada su je igrali od prvog do zadnjeg mlina, u gornjem toku rijeke Mirne navodno ih je bilo desetak.
Prema tradiciji ruh, a za njim i baticu, prvi baca najstariji igrač. Ovu je titulu sve do lani s ponosom nosio 86-godišnji Milan Ošo, potomak svetivanjskih mlinara vodeničara, a ove je godine došlo do smjene generacija pa ga je naslijedio 58-godišnji Ecio Šalinović s 30-godišnjim igračkim stažem.
Najmlađi igrač 16-godišnji Teo Stoković, uz oca Nenada, ruh igra već šest godina.
- Nastavljamo tradiciju da se ne zatare užanca, poručio je Teo. Na njega se ugledao 5-godišnji Viktor Fabijančić koji je drugu godinu za redom zaigrao na ruh, također u društvu svoga oca.
Iako naizgled ležerna, mlinarska igra ima svoja pravila. Cilj je drvenu palicu s kvrgom na kraju - baticu, većinom od bijelog ili crnog grabra, baciti što bliže volovskom rogu. No, gotovo da je važnije razveseliti suigrače. "Počastiti" ih nadimkom, prokazati njihove mane, nasmijati veselu svetivanjsku mušku ekipu: najporeji policijot ki je u Buzetu, sigurnost i povjerenje, boki pek, pekar mlađi, pizdohran od Šverketi, oni ki mi piše falše punte, paparot…
- Ko i sako leto, bez obzira na ta malatija ki je okoli nas, nećemo molat. Hitamo batice da korona zbiži ća, s veseljem ki počinje korizma, poručio je Bojan Ošo iz stare mlinarske obitelji Ošetovih.
- Kako su jedanput naši stari, tako i danas muška družina našega kraja završava pusne svečanosti i početak korizme obilježava tradicionalnom mlinarskom igrom starom više od tri stoljeća koja se prenosi s koljena na koljeno, dodao je još Bojan Ošo i u zapisnik zapisao: "Igra na ruh održana je na Pepelnicu leta Gospodnjeg 2021. na relaciji od oštarije Sveti Ivan poli Roketa preko Fontane do oštarije Most poli Marinca".
U svetivanjskoj mlinarskoj igri nema pobjednika, važno je sudjelovati, nitko se ne smije ufenditi. Zadnji igrač u svakom krugu izvikuje "pagarošto". Pravila se moraju poštivati, a provodi ih tročlana komisija.
Igra na ruh, uz paljenje pusta na Mostu, jedan je od završnih sadržaja Buzetskog karnevala, u ovogodišnjem izdanju drugačijeg od svih dosadašnjih. Najvažnije je da su maškare istarskog sjevera usprkos korona okolnostima ipak uspjele potjerati zimu i sve zle sile te prizvati proljeće samo što su to učinile puno tiše no ikada i s daleko manje sudionika od onoga na koje je istarski sjever naviknuo.