NAJNOVIJE



SELO NA ĆIĆARIJI FENOMEN JE ISTARSKOG KRASA

PRAPOĆE: U bespućima istarskog sjevera odzvanja dječji smijeh. Mlada obitelj Šverko jedna je od rijetkih koja je odlučila je ostati na djedovini. "OVDJE SMO SVOJI NA SVOME"

| Autor: Gordana ČALIĆ ŠVERKO

Manji su troškovi života, okruženi smo prirodom i na čistom smo zraku. Djeca vole biti vani i igrati se prirodi, nisu puno na mobitelima i tabletima, i to nas također veseli, kažu Nensi i Toni Šverko

 

 Lana ima sedam godina, Noel tri, a najmlađa Vita navršila je jedanaest mjeseci. Dok vani nemilice pljušti kiša, bezbrižno se igraju u toplini obiteljskog doma. Pod budnim okom roditelja, mladih supružnika koji su odučili ostati u rodnom kraju i tu zasnovati obitelj. U Prapoćama, u jednom od rijetkih sela u bespućima Ćićarije, u kojima odzvanja dječji smijeh. Kao jedina mlada obitelj s troje tako male djece na području teritorijalno najveće i stanovništvom najsiromašnije istarske općine na čija 144 četvorna kilometra živi svega 329 stanovnika, većinom poodmakle životne dobi. Na krajnjem sjeveru još je jedna peteročlana obitelj, i to u Lanišću, no djeca su nešto starija, dva su osnovca i jedan srednjoškolac.

Prapoće su svojevrstan fenomen istarskog krasa. Selo je to u kojem se zadnjih nekoliko godina rodilo najviše novorođenčadi. Dok iz drugih sela mladi odlaze, ovdje ostaju pa čak se i vraćaju, obnavljaju se stare kuće. 

Svoji na svome

 - Svoji smo na svome, manji su troškovi života, okruženi smo prirodom i na čistom smo zraku, kažu 33-godišnji Toni Šverko iz Prapoća i dvije godine mlađa Nensi rodom iz sela Rodeli nadomak Motovuna. Toni dodaje da je poslom puno naokolo, ali ga se nigdje drugdje nije toliko dojmilo da bi mogao ostati.

Zelena oaza netaknute prirode u bespuću Ćićarije na prvi je pogled daleko pa ipak tako blizu. Do općinskog središta Lanišća svega je četiri kilometara, tek 45 minuta vožnje do Trsta, Rijeke ili Kopra, sat vremena do Pule, na raskrižju su svih putova. Odluka da ostanu na Tonijevoj djedovini, bila je zajednička. Kada su sve stavili na vagu - da li dignuti kredit i kupiti stan u nekom gradu ili uložiti u kuću u Prapoćama -prevagnulo je u korist Prapoća. Obnovili su nekadašnju štalu, spojili je s postojećom kućom i zazidali novu. Osim donje i gornje ploče i stepenica, sve je njihovih ruku djelo.

Toni je trgovački putnik, radi u prodaji u Heinekenu, a Nensi, trgovac komercijalista, nezaposlena, trenutno na porođajnom. Mlada obitelj bavi se poljoprivredom za vlastite potrebe. Obrađuje plodne njive u predjelu Križišće. Sade krumpir, mrkvu, ciklu, krastavce, kupus…, sve ekološki uzgajaju. Nisu to veliki prinosi, ali za njih je sasvim dovoljno. Barem znaju što jedu. Drago im je da i djeci mogu priuštiti domaću hranu. Za grijanje potroše 25 do 30 metara drva, griju na centralno svoju i maminu kuću i sami u šumi pripremaju ogrjev za zimu. Imaju sve blagodati civilizacije, struju, vodu, telefon, Internet, jedino je problem što je Ćićarija dijelom bez mobilnog signala.

- U selu nema trgovine, ali svaki drugi dan dolazi kombi iz Buzeta i tu se snabdijevamo kruhom, mlijekom i osnovnim namirnicama, a po veće špeže odlazimo u okolne trgovačke centre. Konačno suprug je poslom svakodnevno na relaciji Umag, Novigrad, Savudrija, kaže Nensi.

Najstarija kćerkica Lana upravo je krenula u prvi razred pa obitelj ima nove obaveze. Polaznica je jedne od najmanjih istarskih škola. Područna škola Lanišće koja djeluje u sastavu buzetske osnovne škole ima svega četiri đaka, tri su prvašića i jedan učenik drugog razreda. Do škole u četiri kilometara udaljenom Lanišću, voze je roditelji. Sada je Lana krenula i na ples koji na inicijativu laniške općine za male Lanišćane organizira Udruga "Mali veliki mikrofon" iz Buzeta. Noel će se pohvaliti kako odnedavno imaju novu preokupaciju, maloga breka. "Znaš kako se zove?, pita i odmah odgovara: "Bubi". 

Dječje igralište 

- Djeca vole biti vani i igrati se prirodi, nisu puno na mobitelima i tabletima, i to nas također veseli, zadovoljni su Toni i Nensi koji na djecu prenose pusne običaje svojih predaka. Toni je od malih nogu zgončar, a u maškarama ga sada prati cijela obitelj. Samo su lani izostali jer se Vita tek rodila, a za predstojeće se maškare već sada spremaju. Vesele se gostovanju na smotrama. Ćićarija se jedina u Istri može pohvaliti tradicijom zvončara koji sebe nazivaju zgončarima. Razlikuju se od onih u susjednoj Primorsko-goranskoj županiji. Imaju šešire sa širokim obodom te dva zvona, dok drugi imaju po tri zvona ili poput halubjanskih zvončara samo jedno.

Toni i Nensi planiraju se u bližoj budućnosti baviti ruralnim turizmom, otvoriti kuću za odmor u kombinaciji s poljoprivredom, moguće i stočarstvom. Jedna je zgrada bivše štale predviđena za te namjene u obiteljskom vlasništvu, drugu su kupili i počeli polako uređivati. U Prapoću je 28 stalnih stanovnika, a ljeti tamo boravi još dvadesetak vikendaša. Kuće se obnavljaju. Sve je obnovljeno tamo gdje je čisto vlasništvo, ruševine su problem jer je puno vlasnika pa i dalje propadaju. - Kakva je klima, pitam. - Idealna, pogotovo ljeti, odgovaraju uglas mladi supružnici. Posebice noću kada su temperature puno niže nego na priobalju. Zime na žalost nisu kao što su nekada bile, sve je manje snijega.

Malo selo na obroncima Ćićarije idealno je za odgoj djece. Puno su slobodnija nego u gradu, stalno su u dodiru s prirodom. Prapoće je prvo na Ćićariji dobilo dječje igralište, a uskoro bi moglo postati tijesno. U Prapoćama su tri mlade obitelji, sveukupno šest mališana, a sedmo je na putu. Jedna obitelj trenutno boravi u Podgaćama, a namjerava se preseliti u Prapoće, a još je jedna privremeno u Lanišću dok u Prapoćama uređuje kuću, pa će se vrlo brzo u selu biti pet mladih obitelji i desetero djece. Zaposleni su u Buzetu, na Bina - Istri, u Kanfanaru. Na Ćićariji nema takvog slučaja, čak je i općinsko središte Lanišće puno veće pa ima manje djece mlađeg uzrasta.

 Miran život 

Kraško selo na 510 metara nadmorske visine brdsko planinskog područja Ćićarije, mjesto je mirnog življenja. Nadvisuje ga Oštri vrh i štiti od hladnih vjetrova. Stanovnike u mjesnom govoru nazivaju Prapojci, a žene su Prapošćice. Nalazi se sjeverozapadno od sjedišta općine, s kojim je povezano lokalnom prometnicom, na kraju uske plodne doline. Poljoprivreda je uz stočarstvo bila glavna gospodarska djelatnost. Prapoće je 1948. godine imalo 284 stanovnika, a danas sa svega 28 prkosi negativnim demografskim trendovima s kojima je laniška općina suočena. U selu je zadnjih godina sve više djece jer su mlade obitelji odlučile nastaviti život u rodnom kraju.

- Budućnost našeg kraja su mladi stoga se trudimo osigurati im što bolje uvjete života. Gledamo udovoljiti svim njihovim zahtjevima. Ponosni smo što je prvo dječje igralište na području laniške općine postavljeno upravo u Prapoćama. Tijekom ovog mjeseca osposobit će se još dva dječja igrališta u selima Podgaće i Slum, zaslugom zaklade Adris od koje smo dobili 40.000 kuna za njihovo opremanje. Na natječaju LAG-a "Sjeverna Istra" prošao je projekt izgradnje i opremanja dječjeg igrališta u Lanišću u iznosu od 148.000 kuna. Projekt je trenutno u postupku kontrole i donošenja konačne odluke kod Agencije za plaćanja u poljoprivredi. Naknada za novorođeno dijete je četiri tisuće kuna. Financirali smo prijevoz i provedbu programa predškole za tri mališana kojeg su pohađali u Dječjem vrtiću "Olga Ban" Područni vrtić Lupoglav, u čemu nam je pomogla i Istarska županija. Nastava osnovcima se zbog sanacije krovišta školske zgrade u Lanišću trenutno odvija u općinskim prostorima, a dogovoreno je da školarcima sufinanciramo marendu. Imaju i jednu dodatnu aktivnost, učenje engleskog jezika, da koliko, toliko budu u istoj poziciji s vršnjacima u drugim sredinama. Stipendiramo učenike i studente, srednjoškolcima sufinanciramo prijevoz, nabrojala je laniška načelnica Roberta Medica.


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum
Webcams provided by webcams.travel add a webcam