Malo je svetaca u Katoličkoj crkvi kojima pobožni puk prinosi toliko zavjetnih darova kao sv. Luciji (Luce, Svjetlana). Njezino slavljenje u našim je krajevima rašireno od ranog srednjeg vijeka, posebno u Istri i u Hrvatskom primorju. Svetica pripada skupini ranokršćanskih mučenika, o njezinom životu sačuvano je vrlo malo pisanih podataka, ali zato o njoj priča pučka predaja.

Poznato je da je živjela na prijelazu iz 3. u 4. st. u Siracusi na Siciliji. Mučena je i odrubljena joj je glava u vrijeme progona kršćana za vladavine cara Dioklecijana. Slavi se kao zaštitnica očiju, vida i očnih bolesti, vjerojatno zahvaljujući svome imenu Lucia (lat. Lux, lucis - svjetlo) znak je i obećanje svjetla koje omogućuje očima vidjeti ljepotu stvorenoga. Zato među brojnim uzrečicama uz ime svetice postoji i uzrečica: Sv. Lucija, mrak ubija.

Spomendan sv. Lucije slavi se 13. prosinca, kada po mletačkoj pjesmi "dan počinje biti duži od noći za duljinu pijevčeve noge". Pozadinu čašćenja njezina lika treba tražiti u vremenu prije reforme gregorijanskog kalendara (1582.), kada je spomendan padao u vrijeme zimskog solsticija i imao mitsko značenje.

Na području Istre, Lucija se prikazuje često u paru sa sv. Agatom ili sv. Apolonijom. Najstariji zidni prikaz sv. Lucije u Istri nalazi se u ranoromaničkoj crkvi Sv. Agate kraj Kanfanara. Sv. Agata i sv. Lucija prikazane su ispod trijumfalnog luka. Zidne slikarije datirane su u drugu polovicu 11. st. Zbog vjerovanja tadašnjeg puka koji je mislio da će prahom ostruganim s apostolovih očiju izliječiti očne bolesti, tijekom vremena one su u potpunosti izgrebene. Osim za izlječenje od očnih bolesti u crkvicu sv. Agate hodočastile su i dojilje kojima je presahlo mlijeko.

Hagiotopografija Hrvatske, autora Anđelka Badurine, u porečkoj i pulskoj biskupiji bilježi čak petnaest lokaliteta s naslovom sv. Lucije, a u knjizi „Crkva u Istri“ spominju se devet crkava sv. Lucije, među ostalim, u Funtani (1750.), Sorbaru kod Momjana, Brulu kod Roča (obnovljena 1606.), Vodnjanu na mjestu ranije trobrodne bazilike. Najstarija od sačuvanih je romanička crkva u Selinama na Poreštini kod Sv. Lovreča Pazenatičkom (glagoljski datirana 1568.), mjestu koje se u dokumentima spominje 1556. godine, a osnovali su ga izbjeglice iz Dalmacije u bijegu pred turskim osvajačima. Dvije od njih su župne, one u Sv. Luciji na Pazinskom Polju i u Skitači, najvišem brdu na Labinštini (425 m).

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke