Zadrugari su u konačnici uštedjeli oko 23 posto troškova u odnosu na druge graditelje obiteljskih kuća. Na ovaj je način više od 600 obitelji došlo do svog stana, odnosno kuće. Najveća izgradnja koju su poduzeli članovi SZU Umag je gradnja 52 kuće u nizu u Umaškom naselju Komunela

Vrlo važan trenutak u životu obitelji je useljenje pod vlastiti krov, u svoju kuću. Danas se veliki broj, uglavnom mladih obitelji, koje žele doći do vlastitog stambenog prostora uzda u poticanu stanogradnju. No, Europa ima i drugačijih iskustava, a to su stambene zadruge. Nažalost u Hrvatskoj pojam zadruge često ima negativne konotacije iako mnogi preporučuju zadrugarstvo kao način zaštite svojih članova od tržišne dominacije velikih poduzeća i banaka, promicanja suradnje, solidarnosti i zajedničkih interesa članstva, a zadruge mogu biti proizvođačke, potrošačke ili štedno-kreditne.

Upravo jednoj štedno-kreditnoj, a to je Stambena zadruga Umag (SZU) ove se godine obilježava 30 godina od utemeljenja. No, neće se to obilježiti nikakvom proslavom, jer osim u sjećanjima više od 600 obitelji, koje su putem SZU riješile svoje stambeno pitanje, ova je štedno-kreditna zadruga duboko u sjećanjima njena dugogodišnjeg direktora Ivana Prenca. Inženjera građevine rodom iz Kringe, koji je od osnivanja Zadruge 1988. pa do njena gašenja, temeljem prestanka važenja Zakona o stambenim zadrugama 31. srpnja 2001. godine, obavljao dužnost direktora Stambene zadruge Umag.

Oživljavanje

Iako je u mirovini Prenc i dalje prati stambeno zadrugarstvo, nažalost ne više u Hrvatskoj već u drugim europskim zemljama, a poglavito u Švedskoj, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Danskoj, Finskoj i Portugalu u kojima je stambeno zadrugarstvo itekako razvijeno. Nažalost, kako kaže dr. sc. Gojko Bežovan, dugogodišnji tajnik Hrvatske stambene zadruge:

- Ponašanje građana, glede odgovornosti za stambeno zbrinjavanje svoje obitelji, još je uvijek obilježeno socijalističkim mentalitetom čekanja da problem riješi država. Neaktivnost građana dugoročno će utjecati na neučinkovitost stambenih programa, ali i na neostvarivanje stambenih prava. Prenc stoga smatra kako bi ponovna uspostava sustava stambenih zadruga omogućila građanima da brže i jeftinije dođu do stambenog prostora, a o tomu bi u ovakvoj situaciji, u kojoj je Hrvatska suočena s masovnim iseljavanjem, trebala razmišljati Vlada, Županija, ali i jedinice lokalne samouprave. Osiguranje povoljnijih uvjeta za stambenu izgradnju mogla bi biti jedna od mjera koja bi obiteljima omogućavala da jednostavnije i što je važno jeftinije, dođu do stana.

Ivan Pernc 30. lipnja 1988. imenovan je za v.d. direktora Stambene zadruge Umag. Zadruga je u početku bila zatvorenog tipa, jer su zadrugari, bili isključivo zaposlenici Agroturista. Nadugo potom, na zahtjev brojnih organizacija i tadašnjih mjesnih zajednica SZU počela je učlanjivati sve osobe s područja Bujštine i time je, kaže Prenc, postala zadruga otvorenog tipa za cijelu Bujštinu. Zapravo Općinu Buje u čijem su sastavi bili današnji gradovi Buje, Umag i Novigrad te općine Brtonigla, Grožnjan i Oprtalj. Stambena zadruga Umag 1992. osnovala je svoje zadružno poduzeće UMAG-INVEST, koje je na usluzi članovima bilo do konca 1997. godine. (Mirjan RIMANIĆ)

Povezane vijesti

• Umagu ranije no ikad dvomilijunto noćenje
• U Umagu otvorena najmodernija školska kuhinja
• Nakon sezone zahuktali su se komunalni radovi