Gradnjom hotela na samom raskrižju putova, Buzet je dobio prvi trg izvan starogradskih zidina. Bila je to strateška lokacija za gradnju ugostiteljskog objekta koju je prepoznao Antonio Cerovac iz mlinarske obitelji. U sjećanjima ljudi još je vrlo živa uspomena na posljednjeg vlasnika Massima Cerovca kojeg pamte kao skrbnog gospodara koji je, usprkos imetku, živio skromno, kaže Milica Vivoda koja je neko vrijeme radila u hotelu, ali i služila u kući

"Buzet u sjećanjima - Memoria Pinguentina" novi je projekt kojeg u suradnji s Organiziranim dnevnim aktivnostima Doma za starije osobe Buzet, provode djelatnici Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" i Zavičajnog muzeja, u želji da otrgnu zaboravu događaje i osobe iz prošlosti. U buzetskom Domu za starije organizirane su radionice i pričaonice. Uz prikazivanje starih fotografija i razglednica iz fundusa Zavičajnog muzeja, razgovara se o ljudima i životu starog Buzeta.

Zbirka fotografija i starih razglednica

Zbirka trenutno sadrži oko 400 različitih razglednica i fotografija od kojih su neke s kraja 19. stoljeća. Stare razglednice vrlo su vrijedan povijesni izvor jer dokumentiraju izgled grada koji se kroz vrijeme mijenja. Tu su prisutne vedute starogradske jezgre, ali ima mnogo onih koje se odnose na podnožje brda koje početkom 20. stoljeća započinje svoju urbanu preobrazbu, osnovu za nastanak novog naselja Fontana.

- Fotografijama osoba, često bez datacije i imena, prijetila je sudbina da postanu nijema ostavština, no zahvaljujući ovom programu kroz priču starijih Buzećana mnoga nepoznata lica dobila su imena. Prepoznat je tako svestrani općinski doktor Italo Cesari za kojeg kažu da je liječio sve, ali i primalja Cristina Timeus te članovi obitelji trgovca Dinka Sirotića, trgovkinja Marijana Rade i mnogi drugi, kažu Matija Nežić i Saša Nikolić iz Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda".

Jedna od radionica u fokusu je imala i stari hotel "Fontana", građevinu koja je bila simbol gospodarskog razvitka Buzeta i mjesto okupljanja starih Buzećana, putnika i prolaznika. Sagrađen oko 1850. godine, svakako prije 1854. godine kada je već ucrtan na karti, u podnožju Buzeta gdje su se sjekli putovi za Rijeku, Trst, Pazin i Pulu. Znali su reći stariji da su na Fontani četiri ceste - quattro strade alla Fontana.

- Gradnjom hotela na samom raskrižju putova, Buzet je dobio prvi trg izvan starogradskih zidina. Bila je to strateška lokacija za gradnju ugostiteljskog objekta koju je prepoznao Antonio Cerovac iz mlinarske obitelji u Svetom Ivanu. U sjećanjima ljudi još je vrlo živa uspomena na posljednjeg vlasnika hotela Massima Cerovca koji je bio rođen 1891. godine. Popularnog 'signora Massima' pamte kao skrbnog gospodara koji je, usprkos imetku, živio skromno, kaže Milica Vivoda koja je neko vrijeme radila u hotelu, ali i služila u kući.

Proizvodnja aranciate i passarete

- Bio je to čovjek srednjeg stasa, prilično debeo, no svakog jutra bi na biciklu napravio nekoliko krugova po Fontani. Kad bi ga netko pozdravio "buongiorno, signor Massimo", on bi odgovorio "zdravo" iako je uvijek pričao talijanski, prenio nam je Matija Nežić spoznaje o starom hotelu do kojih je došao tijekom radionica održanih u buzetskom Domu za starije.

Hotel je imao petnaestak soba, kuhinju i restoran. Vitrine, ogledala, zidni satovi i slike krasili su reprezentativne prostorije po uzoru na slične objekte u gradovima. Postojala je i soba s biljarom, a na katu je bio salon s klavirom. Uz hotel je bila i garaža s radionom za servis automobila, benzinska pumpa, a prethodno su tu bile staje za konje. Massimo je znao prepoznati promjene koje su nosile godine te se opremio u skladu s potrebama korisnika svojih usluga. Uz hotel je otvorio i trgovinu miješanom robom, a na katu stan u kojem je živio sa suprugom Gildom Ritossa. U braku nisu imali djece. U dvorištu između trgovine i hotela bile su tri konobe, u svakoj je držao jednu sortu vina pa su stoga tako bile nazvane, konoba malvazije, refoška i moscato rosa. Iz dvorišta se pristupalo i skladištima hrane, likera i drugih materijala, neke su prostorije bile pod zemljom. Tu su bile i prostorije za proizvodnju. Naime, Massimo je proizvodio aranciatu i passaretu. U dvorište se ulazilo kroz vrata sa željeznim vratnicama, kasnije je iznad vrata dograđena blagovaonica stana, takozvana sala da pranzo, kroz koju je bio omogućen prolaz na prvi kat hotela.

Nasuprot hotela bila je podzemna konoba unutar pukotine stijene, takozvana Massimova kantina, gdje se zimi spremao led kako bi se u prostoriji održala niska temperatura. Ispred kantine uređen je plato na kojem su se održali plesovi i razne zabave, ali i igrao tenis. Danas je u tom prostoru trgovina Zigante tartufa.

Cijela padina od Fontane prema dolini Mirne bila je uređena, a još i danas poznata je kao Mašimova škuja. Tu je Massimo dao izgraditi boćalište i drvenu kućicu za prodaju vina i duhana, uz boćalište u hladovini oraha bile su kamene klupe i stolovi. Mašimova škuja danas je nasipani plato, ali je tada bila padina uređena terasastim vrtovima i sjenokošama na kojima su radili nadničari.

Kome se žuri neka ide kod Dinka

U cijelom hotelskom kompleksu bilo je stalno zaposleno između petnaest i dvadeset osoba, i to u hotelu kuharica, pomoćna kuharica, sluškinja za pranje suđa, čistačica, konobarica na šanku i sobarica. U konobi su bile stalno zaposlene dvije osobe, Frane Klarić i Juvanin File. U službi su bila četiri težaka, dva iz Rumeni, a druga dva iz Svetog Martina. U butigi su radile dvije do tri pomoćnice, dok je supruga Gilda radila na blagajni. Massimo se bavio administrativnim poslovima, a oko računovodstva u popodnevnim satima pomagao mu je i općinski činovnik Rigo. U trgovini je znala biti velika gužva, čekalo se u redovima, a kad bi se netko žalio, Massimo bi rekao: "Chi ghe premi che vadi da Dinko!", odnosno, ukoliko se nekom žuri neka ide kod Dinka. Siromašno stanovništvo često je bilo prisiljeno hranu uzimati na dug. Massimo je znao u tom slučaju biti oštar i ukoriti, ali bi na kraju ipak popustio i dogovorio otplatu. Njegova supruga Gilda bila je mekog srca te bi, ukoliko je seljak imao djecu, poklonila šaku bombona. Za razliku od Massima, za Dinka koji je držao drugu trgovinu na Fontani kod Narodnog doma, kažu da je dužnicima radi potraživanja uzimao zemlju.

Massimo je u kući imao stalno zaposlenu sluškinju, deklu, a u konobama je povremeno po potrebi uzimao radnike na žurnadu kada je bilo potrebno puniti vino u boce. Radnici su bili pošteno plaćeni, prema zakonu, a svaki je dobio i marendu: pola štruce kruha, kuhano jaje i pola litre bire neovisno dali bio muško ili žensko.

- Tijekom njemačke okupacije, hotel su zauzeli SS-ovci koji su u njemu boravili do odlaska. Nisu poštovali nikoga. Već prvog dana po cijelom su hotelu posipali slamu. Jadan Massimo poželio je tada biti radnik, a ne gospodar, pa je držeći se za glavu govorio sam sebi "Perché non son mi Frane?". Massimo je potajno pomogao partizane, davao im je velike količine hrane i potrepština koje su tražili. Nakon završetka rata uspostavom nove vlasti mijenja se društveno uređenje, privatne radnje su nacionalizirane, a Massimu se stavlja na teret držanje velikih količina hrane i alkoholnih pića za što je osuđen, zatvoren, a dio imovine konfisciran. Sačinjeni su tada detaljni popisi svega što se nalazilo u njegovim zgradama. Od alkohola popisano je više stotina boca vina, rakije, konjaka, travarica, amara, vermuta, ruma i drugih žestokih alkoholnih pića, kaže Matija Nežić.

Kad se Massimo vratio iz zatvora, on i žena su optirali i napustili Buzet nakon čega im se gubi svaki trag. Prije odlaska oprostili su se sa svojim radnicima i poklonili im neke od predmeta.

U kompleksu zgrada ostavštine Massima Cerovca nastavlja poslovati poduzeće Jadran. Hotel je i dalje bio okupljalište Buzećana, tu je bila gostiona s terasom restoran, trgovina što je tu lokaciju činilo trgom. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća tadašnje vlasti u težnji za novim i modernim zanemaruju vrijednost tog objekta i donose odluku o rušenju, usprkos protivljenju javnosti. Na toj lokaciji izgrađena je nova hotelska zgrada, današnji hotel Fontana.

Albergo alla Fontana - hotel izgrađen prije opatijskih

Buzeština je, prema mišljenju poznavatelja lokalnih prilika, prve izletnike dobila kada se Trst iz malog gradića razvio u industrijsko središte. Drugi segment turističkog razvoja vezan je uz toplice u srcu Motovunske šume. Građanski sloj iz okolnih industrijskih središta mogao si je priuštiti odlazak u Istarske toplice poznate po termalnim izvorima ljekovite vode gdje se organiziranije počelo dolaziti početkom 19. stoljeća. Paralelno s time i u Buzetu se javila potreba za smještajem. Prepoznali su to članovi jedne mlinarske obitelji Cerovac koju su zvali i Bari. U podnožju starogradske jezgre Buzeta izgradili su Albergo alla Fontana, na sjecištu glavnih putova koji su iz Buzeta vodili prema Pazinu i Puli, prema Trstu, i prema Rijeci. Na tom je mjestu kasnije, četrdesetih godina 20. stoljeća, nastao i prvi kružni tok u Istri, zapravo je to bio drveni okrugli postament s prometnim znakovima za kružni režim kretanja kojeg su noću spremali u garažu.

Lokalni povjesničari dvoje oko godine izgradnje buzetskog hotela u podnožju starogradske jezgre na Fontani. Navode da je to bilo 1838. ili 1864. godine, kada ni mondena Opatija još nije imala hotel. Pisani trag upućuje na ovaj prvi datum s obzirom je zgrada hotela ucrtana na planu nove ceste od Buzeta do Pazina iz 1854. godine. No, svi ovi datumi i dalje daju primat Buzetu u odnosu na Opatiju.

Albergo alla Fontana gradio je najvjerojatnije Antonio Cerovac iz Svetog Ivana, čiji je unuk Maksimiljan, poznatiji kao Massimo, bio njegov posljednji vlasnik sve do 1946. godine kada je hotel nacionaliziran te je s vremenom u njemu nastavilo poslovati poduzeće Jadran iz Buzeta

Dotrajala arhitektura i sadržaji, ocjenjeno je međutim, nisu zadovoljavale potrebe onog vremena, pa je tvrtka Jadran 1978. pokrenula, na mjestu starog koji je srušen, gradnju novog suvremenog hotela Fontana, otvorenog 1981. godine.

Povezane vijesti

• Buzetu iz europskog socijalnog fonda 559.760 kuna
• Za rekonstrukciju javne rasvjete osigurano 2,4 milijuna kuna
• Je li "tona" jednako teška u Sloveniji i u Hrvatskoj?