Polazna ideja ove večere bila je izmiješati odnosno kombinirati okuse Istre i Slavonije u tanjuru i u čaši, kreirati jela koja će sadržavati i istarske i slavonske delicije istodobno ili barem jedne pokraj drugih. Ta su jela, od zalogaja dobrodošlice pa do deserta, praćena i usporednom ponudom istarskih i slavonskih rakija i vina

Već nekoliko godina uoči supetarskog međunarodnog sajma „S klobasicom u Europu“ ova se manifestacija promovira gourmet večerama na kojima je cilj pokazati kako istarska kobasica ne mora biti samo sezonska delicija ograničenih mogućnosti, već da može poslužiti i za zahtjevnije kulinarske kreacije. U takvim promišljanjima potrebno je osloboditi se razmišljanja unutar tradicionalnih okvira. Domaća klobasica, naime, ima svoj tradicionalni izgled i svojstva na kakva smo navikli. U bilo kakvoj njenoj inovativnoj uporabi važno je sačuvati njezina svojstva, prije svega okus i generacijama njegovane arome, ali nije toliko bitno sačuvati njezin – oblik. Kobasicu možemo oguliti i time njezin sadržaj osloboditi stega i forme koju joj zadaje ovitak odnosno crijevo. Njen sadržaj možemo razmrviti, čak i samljeti, i time dobiti izvrstan preljev ili čak punilo koji će poznatom aromom obogatiti neko jelo s kojim se ona na tanjuru inače ne nalazi baš često.

Muzej okusa

Uoči ovogodišnjeg sajma „S klobasicom u Europu“ Supetarci su potegnuli put Osijeka, učinivši tako korak dalje u suradnji koja traje već godinama preko dolazaka slavonskih proizvođača kulena, kulenovih seka i slavonskih kobasica u Sveti Petar u Šumi. Promotivna gourmet večera „S klobasicom u Europu“ priređena je u poznatom osječkom restoranu Muzej okusa, a ponuđena jela nastala su u kreaciji mladog i talentiranog pulskog kuhara Danijela Doskovića i njegove asistentice Sonje Gattoni (koji trenutačno rade u premanturskoj konobi Finera) i osječkog chefa Marija Halambeka. Polazna ideja ove večere bila je izmiješati odnosno kombinirati okuse Istre i Slavonije i u tanjuru i u čaši, kreirati jela koja će sadržavati i istarske i slavonske delicije istodobno, ili barem jedne pokraj drugih, a ta su jela, od zalogaja dobrodošlice pa do deserta, praćena i usporednom ponudom istarskih i slavonskih rakija i vina.

Šljive u panceti

Kako je ta zamisao realizirana? Prema dojmu uzvanika ove večere – doista sjajno. Već je zalogaj dobrodošlice navan „Slavonski početak s istarskim štihom“ na neobičan, a usto i duhovit način, navješćivao što u nastavku slijedi. Ponuđene su naime slavonske suhe šljive, punjene bučinim sjemenkama ili dimljenim sirom, omotane u slavonsku dimljenu slaninu ili u tradicionalnu istarsku pancetu. Uz njih su kao pića dobrodošlice ponuđeni odležana travarica Galiot i medica s čilijem destilerije Koraca iz Motovunskih Novaka, te odležana slavonska šljivovica. I ono na tanjuru i ono u čašicama se gledano izdaleka nije mnogo razlikovalo, no kad su prišli bliže, goste su baš zaintrigirale te razlike u nijansama, i kod pancete odnosno slanine, i kod rakija.

Za stolom je gostima najprije posluženo hladno predjelo navano „Pijat S klobasicom u Europu“, kao svojevrsni tematski uvod u supetarsku manifestaciju kojoj su glavni sadržaj i u natjecateljskom i u sajmeno-prezentacijskom dijelu suhe kobasice iz srednjoeuropskog kruga. Ovaj je pijat sadržavao podrazumijevajuće fete suhe istarske kobasice, istarskog kulena i samoborske salame, uz malo istarskog sira, te uz zanimljivu salatu od kuhanog jačmika (odnosno, kako kažu Supetarci, škandela) i sitno sjeckanog ukiseljenog ili obarenog povrća. Uz predjelo je poslužena supetarska malvazija vinarije In Sylvis.

Ne znamo što jedemo

Sljedeći pjat mogli bismo nazvati i toplim predjelom, iako svojim obiljem u drugoj prilici može poslužiti i kao glavno jelo. Nazvan je „Medežija za viteze od klobasic“, a sastoji se u jednoj polovici od istarskih raviola punjenih slavonskom kobasicom prelivenima umakom od sira i čvaraka, a u drugoj od pljukanaca u umaku od istarskih kobasica. U ovom se jelu ne stapaju samo okusi Istre i Slavonije, već se isprepliću i inoviraju dvije tradicije oblikovanja hrane i time se zapravo potvrđuje jedan od postulata moderne kuhinje koji kaže da ne znamo što zapravo jedemo prema onome što vidimo na tanjuru sve dok to ne osjetimo i razotkrijemo u ustima. Pikantnost slavonske kobasice sakrivena u istarski raviol jedno je od otkrića ove večeri koje treba zapamtiti i iskušati na još nekoliko načina. Uz ovo su jelo poslužena slavonska vina, i to graševina vinarije Kalezić, te zeleni silvanac iz poznate vinarije Jasne Antunović.

„Ne dirajte mi ravnicu“ naziv je sljedećeg jela, koji je malo podčinjen klasičnom načinu prezentacije kobasica, ali ima za to razloga. Dvije pečene kobasice – ljuta slavonska i istarska kobasica iz masti, dopunjene su pireom od biži i celera (zanimljivo je da Slavonci uopće nisu pitali što su to biži, sve im je bilo jasno). Slavonska kobasica se kušačima izvan Slavonije, a zapravo i domaćima, rijetko servira pečena ili kuhana, njena misija je da se jede suha, narezana, pa je ovo bila prilika da se oživi jedan u današnjici zaboravljeni dio slavonske tradicije. Potpuno je isti slučaj s istarskom kobasicom iz masti, nekoć sveprisutnoj, ali danas u cijelom istarskom ugostiteljstvu dostupnoj na jednom jedinom mjestu, u supetarskom agroturizmu Botra Marija. Uz ovo jelo pila se frankovka iz vinarija Pinkert i Kolar.

Boškarin, pa slatka tajna

Malo jači naglasak na Istru na stolove je došao kroz jelo nazvano „Bećarska bišteka nakon klobasica“. Kod ovog jela klobasica je pauzirala, ali je zato njegova zvijezda istarski boškarin odnosno istarsko govedo. Sporo pripremani odrezak od boškarina na tanjuru se sljubio s pečenom kapulom, umakom od dimljene suhe slavonske šljive i istarskog viskija, te pečenim polovicama krumpira, a gosti su ga zalijevali cabernet sauvignonom iz vinarija Sabo i Brzica.

Desert je imao potpuno istarske naglaske. Iako se zvao „Kobasičarska slatka tajna“ kobasica u njemu ipak nije bilo. U teglicama je poslužena krema od palente i naranče s pjenicom od skute i crnog motovunskog tartufa, a feta crnog tartufa je poput završnog istarskog pečata dekorirala ovu ukusnu kombinaciju. Da ni ovaj pjat ne prođe bez Slavonije, uz kremu je poslužen žuti muškat vinarije Svijetli dvori iz Karanca.

Čokolada, smokve i kobasica

No to još nije bilo sve: zalogaj za oproštaj ponudio je možda najneobičnije okuse cijele ove večeri. „Zlatne čokoladne praline“ imale su nadahnuće u prije nekoliko godina u Svetom Petru u Šumi „izumljenom“ čokolatinu koji se tada zvao „Štrigino srce“, a bio je punjen komadićem kobasice iz masti. Ova inačica tog čokolatina bila je punjena – kremom od pikantne slavonske kobasice i dalmatinske smokve, a uz to su se mogli kušati odležana slavonska šljivovica te liker od masline i viski Juraj Dobrila destilerije Koraca.

Ova gastronomski i organoleptički izuzetno uzbudljiva večer ostavila je odličan dojam i na slavonske domaćine i na istarske goste: tradicionalni specijaliteti i jedne i druge regije zasigurno su stekli nove obožavatelje, i prava je šteta što se takva jela i takve kombinacije, pa i druge koje bi s istim nadahnućem mogle nastati, ne mogu naći u redovnoj ugostiteljskoj ponudi ni u Istri ni u Slavoniji.

Povezane vijesti

• S klobasicom u EU: Vojvođani napravili kobasicu od 6,5 metara
• Istarske salame i kobasice prema Gavrilovićevoj tehnologiji
• Najbolju klobasicu napravio je Ivan Gianni Štokovac