Robert Frank: Istra je najbolje što Hrvatska ima

Novina je dobra i bit će dobra ako je ujutro ili u bilo kojem dijelu dana ljudi na kavi komentiraju - upravo to je bio jedan od mojih ključnih imperativa kod preuzimanja funkcije glavnog urednika Glasa Istre, medija koji tvrdoglavo i nepopustljivo, unatoč raznim problemima, ali i izazovima novih tehnologija, ruši takve prepreke i traži svoj put još uspješnijeg informiranja građana o svemu što se zbiva na njihovom, našem poluotoku.

Kava i Glas Istre

Jutarnja kava i Glas Istre dio su tradicije koja opstaje desetljećima i kroz koju se naposljetku stvorila neraskidiva veza i međusobno povjerenje čitatelja s jedne i Glasa Istre s druge strane.

Osobno, a preuzimam glavnouredničku poziciju Glasa Istre s velikim profesionalnim iskustvom, fasciniran sam tim odnosom povjerenja koje čitatelji poklanjaju lokalnom mediju. Moram priznati da nigdje nisam doživio da stanovnici jedne regije tako otvoreno vjeruju jednoj novini. I upravo zato nije fraza kad se kaže da se u Istri nije dogodilo ono što se u Glasu Istre nije objavilo.

Najveća vrijednost Glasa Istre, izuzimajući njegove zaposlenike i sam brand, svakako su njegovi pouzdani čitatelji čija odanost nikada nije došla u pitanje.

Nije to slučajno. Glas Istre je stup društva, korijen stogodišnjeg stabla, veza s maticom. Ova je novina nedaćama unatoč, ploveći Scilama i Haribdama, zadržala dignitet, dostojanstvo i prave vrijednosti.

Moj prethodnik Ranko Borovečki, vjerojatno najdugovječniji glavni urednik neke ozbiljnije tiskane novine u Hrvatskoj, punih je osam godina sa suradnicima kreirao stranice Glasa Istre. Zajedno, s Borovečkim sada kao direktorom izdavaštva, koračamo u 21. stoljeće, vrijeme ubrzanog načina života koji svojom silinom melje brojne vrijednosti.

Upravo zato pod mojim glavnouredničkim vođenjem nećemo pokleknuti pod pritiskom pomodnog i površnog, već ćemo nastaviti s promocijom onih vrijednosti koje su Glas Istre činili Glasom Istre, a Istru činili Istrom: posebnom, specifičnom, tvrdoglavom i, prije svega, svojom. U našoj Istri se ne grade zidovi koji razdvajaju, nego mostovi koji spajaju. U Istri se različitosti toleriraju i potiču, a ne sprječavaju, zabranjuju, kažnjavaju ili ismijavaju. U Istri se došljaci ne asimiliraju, ovdje se manjina ne utapa u većini gubeći svoj identitet i osobnost, nego se manjinci svojevoljno integriraju u društvo, prilagođavaju mu se prihvaćajući nove, istarske vrijednosti, ali i slobodno zadržavajući ono svoje odakle su došli.

U Istri vrijedi kultura i kult rada. Negdje sam svojedobno pročitao natpis, duboko urezan u sjećanje jer najbolje oslikava Istru – škrta zemlja čuva svoje blago. Ta povezanost sa zemljom, svojom kampanjom, ta sjedinjenost zemlje i čovjeka koji je poštuje na simboličkoj je razini ono što Istru čini Istrom. U Istri se domoljublje, patriotizam, istarsko hrvatstvo, kako god hoćete, ne dokazuje bukom, decibelima, urlanjem, vrijeđanjem i(li)agresijom, nego poštenim odnosom prema državi kroz plaćanje poreza i ispunjavanje svih obaveza. Kad je trebalo, domoljublje Istre iskazivalo se masovnim odlaskom u Domovinski rat i mobilizacijskim pozivima s najvećim postotkom odaziva u Hrvatskoj.

Njene ratne žrtve uzidane su u temelje hrvatske države, no unatoč tome ima onih koji Istri osporavaju hrvatstvo. U ovoj regiji, naime, hrvatstvo se prakticira na način da ničim ne ugrožava nijedno pravo nijedne nacionalne manjine, sklad i suživot koji ovdje vladaju. Takvi koji smatraju da Istra zbog toga nije dovoljno hrvatska nisu ni svjesni svojih zabluda. Upravo zbog poštivanja različitosti i razlika Istra je ono najbolje što Hrvatska ima. Istra je, naprosto, posebnija nego sve hrvatske regije zajedno: oprezna i osjetljiva, a opet otvorena i bez predrasuda, regija s nekim svojim zakonitostima koje nisu napisane nego se naprosto moraju osjetiti. Istru treba razumjeti, ući u njen krvotok, ploviti njime i shvatiti kako ona funkcionira. Ukoliko je poštuješ, Istra će ti to (uz)vratiti. Onaj tko u Istru dođe, u Istri i ostaje; Istru se ne napušta, i to puno, sve govori.

Istra u fokusu

Mojim preuzimanjem funkcije glavnog urednika Glasa Istre Istra će ostati u našem fokusu, a sama će novina doživjeti određene promjene. Istodobno će te promjene biti i grafičko-vizualne i koncepcijsko-sadržajne. Kroz njih će se postaviti nova uređivačka platforma koja prioritetno promovira regionalnost novine kao dominantan sadržaj uz izbor daleko manjeg broja tekstova s nacionalne razine. Poanta promjena je povećanje regionalnosti.

Doslovno puno više sadržaja iz Istre, a puno manje iz ostatka Hrvatske i svijeta, što nikako ne znači da ćemo zanemariti ključna i najzanimljivija događanja s tih razina.

Opredjeljenje za takvu, još izraženiju regionalnu koncepciju rezultat je procjene da naši čitatelji vijesti s državne razine dobivaju u tekućem danu preko elektronskih medija, dok vijesti i život Istre realno, pouzdano i vjerodostojni može prenijeti samo Glas Istre.

I zato na Istru, koju želimo premrežiti kapilarno, što znači da ćemo s vijestima biti prisutni i u najmanjem mjestu, stavljamo dodatni naglasak. Novi, regionalniji koncept ne podrazumijeva, dakle, deklarativne nego sasvim konkretne, suštinske i vidljive promjene.

I to već od same naslovnice koja mora i bit će isključivo "istarska", kao i narednih 16 stranica koje moraju i bit će također isključivo "istarske", dok se nacionalna politika i rubrika svijet premještaju na prostor od 18. do 21. stranice. I neće biti iznimki. S temama iz Istre novina će se, bez izuzetaka, otvarati svaki dan.

Namjera mi je, zajedno sa suradnicima, izrađivati još čitaniju novinu u kojoj je najbitnija provjerena, dobro obrađena, i kvalitetno grafički i vizualno prezentirana informacija. Naš je posao u osnovi jednostavan: propitkujemo, saznajemo, provjeravamo, analiziramo… I onda radimo atraktivno i zanimljivo tiskano izdanje… I, naravno, inzistiramo na vjerodostojnosti. Ta je riječ ključ svega. U njoj je sažeta sva filozofija novinarstva koje nije samo posao i njegovo birokratsko odrađivanje. Ne, novinarstvo je stil života i strast, što želim prenijeti na svoje kolege koji će u novoj koncepciji postati kolumnisti, uvodničari Glasa Istre. Svojim će tekstovima i tezama svakodnevno na 2. stranici davati novinama osobni pečat. To je iskaz mojeg povjerenja prema njima, ali i iskaz našeg, redakcijskog povjerenja i poštovanja prema vama, našim vjernim čitateljima.

Još atraktivniji

Od sljedećeg petka, kada krećemo s novim, redizajniranim Glasom Istre proširit ćemo raspon tema kojima se naša novina bavi. U svemu što ćemo raditi bit ćemo još raznovrsniji, atraktivniji, sadržajniji i direktniji u pristupu.

U ime vas, poštovani čitatelji, postavljat ćemo važna pitanja i tražiti odgovore. Odgovore ćemo, ne treba sumnjati, tražiti i od nositelja industrijskog razvoja cijele regije, brodogradilišta Uljanik koje proživljava najteže trenutke od svog postanka. Neizvjesnost njegove budućnosti opterećenje je za svakog zaposlenika i kooperanta škvera koji je ovaj grad i ovu regiju proslavio na svjetskoj razini. Svjestan povijesne odgovornosti za sudbinu brodogradilišta koje će se kroz restrukturiranje neminovno mijenjati tražeći slična ili nova poslovna rješenja, Glas Istre ovoj će temi pristupati s velikim oprezom, ali i bez zataškavanja. Inzistiranjem na točnim i pravodobno objavljenim informacijama slijedit ćemo logiku da javnost ima pravo znati što se zbiva.

Poštovani čitatelji, Glas Istre u tom je procesu vaš partner, suputnik, korektor svake vlasti od koje tražimo da radi u općem, javnom interesu. Dakle, od sljedećeg petka Glas Istre izlazi u drugačijem, redizajniranom ruhu, s novim pristupom, zanimljivijim, ponekad i provokativnijim tekstovima i sugovornicima. Uvjereni smo da će svatko od vas, poštovani čitatelji, u našoj novoj novini pronaći ne samo nešto, nego puno toga za sebe.