Usred ljetne žege, suše i stalnih požara u ponedjeljak je jedna vijest osvježila "sezonu kiselih krastavaca". Najavljeno je da Vlada razmatra donošenje odluka kojima bi se potaknula fuzija malih općina u Hrvatskoj. Tema koja se već u nekoliko navrata ozbiljno pokretala tijekom protekla tri desetljeća, međutim, uvijek je doživjela debakl. Nijedna općinska administracija se ne želi samovoljno samoukinuti, eutanazirati.

No, sada Vlada nudi dvije mrkve (bez batina). Vlada bi onim jedinicama lokalne samouprave koji se odluče na taj korak dale različite financijske potpore i brisala akumulirane dugove. Ne zna se još točno kako će izgledati te potpore za pojedino funkcionalno spajanje općina ni u teoriji, a kamoli u praksi, pa je prerano za neke zaključke ili traženje stavova istarskih načelnika. Tako je i istarski župan Boris Miletić, koji smatra da su sve istarske općine opravdale postojanje, izjavio da će Istarska županija stav o toj odluci zauzeti kada Vlada donese odluke.

To ne znači da se ne možemo "poigrati" s mogućim solucijama spajanja općina pogotovo u (depopuliranoj) unutrašnjoj Istri gdje su koncentrirane najmanje općine na Poluotoku po broju stanovnika. No, krenimo prvo od maksimalističke perspektive koju neki predlažu, a to je da se administrativna podjela vrati tri desetljeća unazad (prije reforme 1993. godine) kada su postojale velike općine: Pula, Rovinj, Poreč, Buje, Buzet, Pazin i Labin. Toj bi se sedmorci danas pridružio jedini grad, uz Poreč, koji je posljednjih dekada doživio demografsko-ekonomski bum - Umag. Možda bi se zadržavanje samostalne administrativne jedinice dopustilo i Vodnjanu i Novigradu koji su naknadno stekli status grada. Nekakav minimalni cenzus za dobivanje općinskog (ili gradskog) statusa u tom slučaju trebao bi biti da takva općina ima barem 5.000 žitelja što bi Novigrad zadovoljio samo u slučaju da mu se priključi susjedna Brtonigla.

"Kampanilski rivaliteti" poznati su i između Supetaraca i Tinjanaca

Takvi mikroregionalni centri zapravo većim dijelom funkcioniraju i dosad na način da postojeći gradovi servisiraju svoje okolne općine javnim uslugama poput vatrogasaca, policije, komunalnih službi, srednjih i osnovnih škola, socijalnih ustanova, knjižnica, muzeja... Tako da bi se funkcionalnim spajanjem samo proširila ovlast gradova i u vidu lokalne administracije.

Koliko je razvidno iz objavljenih nakana Vlade, zaposlenici potencijalno ukinutih općina ispočetka bi se samo pridružili većoj cjelini, dok bi se tijekom godina racionalizacijom i prirodnim odljevom kadrova u mirovinu postigle značajne uštede. Prigovoru manjih općina da bi time izgubili moć odlučivanja i raspolaganja vlastitim financijskim sredstvima moglo bi se doskočiti pravednim participativnim budžetiranjem putem mjesnih odbora kojima bi se povećale ovlasti.

Ipak, čisto sumnjam da bi se u sadašnjoj konstelaciji političkih odnosa moglo očekivati da se vratimo na "stare općine". Ta bi se odluka jedino mogla provesti Vladinom "direktivom", odnosno promjenom zakona, a to se neće dogoditi. Ponajviše zato što su na razini države upravo vladajućem HDZ-u oduvijek odgovarale manje općine (ruralno stanovništvo) gdje su mnogo lakše dolazili na vlast nego u gradovima.

Minimalistička perspektiva spajanja općina ipak je mnogo realnija, ako bi se to ishodilo s manjim troškovima i dodatnim, ali sigurnim državnim dotacijama. U tom slučaju bi se mogle spajati dvije-tri susjedne i bliske općine koje se prirodno naslanjaju jedna na drugu. Najmanja općina Lanišće s 270 stanovnika svakako bi se mogla pridružiti Buzetu, a nije daleko ni Lupoglav koji je, doduše, pripadao bivšoj pazinskoj općini. Cerovlje bi se prirodno pridružilo Pazinu, kao i Gračišće koje ima i mogućnost stapanja sa susjednim Pićnom. Tinjan i Sveti Petar u Šumi dijeli samo drevno korito prarijeke (preteče Pazinčice) odnosno Draga, a obje su se općine profilirale kao općine mesnih delikatesa - istarskog pršuta i istarskih kobasica što bi moglo imati sinergijski učinak.

Općina Karojba je naknadno nastala izdvajanjem od Motovuna pa je tu sve jasno. Depopulirani bi Motovun time dobio stanovnike, a Karojba veću vidljivost i reklamu preko daleko poznatijeg susjeda. Buje bi apsorbiralo depopulirane miniopćine Grožnjan i Oprtalj. Sljubljivanje susjednih općina moglo bi se nastaviti i na Poreštini: Vižinada-Višnjan, Tar-Vabriga-Kaštelir-Labinci te Funtana-Vrsar-Sveti Lovreč. Isto bi se moglo nastaviti i prema jugu u nekoj od kombinacija tamošnjih općina Žminj, Kanfanar, Svetvinčenat, Bale, Barban, Marčana, kao i na Labinštini.

No, budimo realni, najvjerojatnije od toga neće biti ništa, jer dok god istarske općine budu imale sredstava za najnužniji "hladni pogon", odnosno plaće zaposlenika i najosnovnije izdatke za svoje građane neće im pasti na pamet da idu u rizik promjena. Također, tu su kampanilski rivaliteti. Bi li Kanfanarac pristao da sjedište zajedničke dvoimene općine bude u Žminju ili obrnuto? Ili Supetarac i Tinjanac. Tu su i političke prepreke. U jednom Motovunu su na vlasti nezavisni, a u Karojbi HDZ. U Vižinadi je SDP, a u Višnjanu nezavisni. U Svetom Petru HDZ, a Tinjanu SDP. Bi li (često dugogodišnje) vlasti tih općina takvom reformom riskirale vjerojatni izborni poraz? Tako da je izvjesno da reforma lokalne samouprave na ovaj način neće proći. Piši kući propalo.

Povezane vijesti

• Moguća nova teritorijalna podjela Hrvatske: U ISTRI SAMO 7 JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE. UZ TO, POLUOTOK BI IMAO POSEBAN STATUS?
• Razgovarali smo s istarskim političarima o ukidanju i spajanju gradova i općina na Poluotoku. Neki se čak i slažu, neki tvrde da je to populizam. Najizravniji je Vili Bassanese iz Umaga: "NEKIMA OPĆINE SLUŽE ZA STRANAČKE POTREBE"
• JOŠ JEDAN PRIJEDLOG: Umjesto 555, samo 111 gradova i općina u Hrvatskoj. U Istri samo osam! Poznato je i kome bi dosadašnje jedinice potpale