Sibirska hladnoća, koja je jučer okovala Pulu, zatvorila je trenutno najveće gradilište u gradu, ono trgovačkog centra Max Stoja. Jaka bura onemogućila je rad dizalica, a zajedno s ekstremno niskim temperaturama, bili su to dovoljni razlozi da se gradilište zatvori i radnici puste kućama. No, nisu svi bili te sreće. Radnici na Vodnjanskoj cesti jučer su radili. I to na takvoj buri koja je ledila krv u žilama. Termostat u našem automobilu je pokazivao minus četiri, no osjet hladnoće bio je minus 14 stupnjeva. Hladnoća je to koja već nakon minute smrzava lice i izaziva bol u plućima. Barem je tako bilo nama kada smo izašli iz toplog automobila i došli do radnika pulskih Cesta, koji su na takvoj hladnoći već satima. Usprkos svemu, dočekali su nas s osmjehom.
- Hladno nam je, ali što da se radi. Rokovi ne pitaju, posao se mora obaviti, kazali su nam oni koje smo ondje zatekli.
Dobro su se obukli, vele nam, po tri sloja odjeće preko radnog odijela pa se nekako izdrži. Ali jedva. Problem je, naime, zaštititi lice i ruke jer tu ništa ne pomaže. Bura je na tom dijelu Pule jaka, i u kombinaciji s temperaturama ispod nule, ništa ne pomaže. Osim zatvorenog prostora koji ti radnici mogu samo sanjati. Jedino ih spašava, kažu nam, što svako toliko uskoče u kamion, malo se zagriju, pa onda ponovno van na posao.
- Samo tako uspijevamo izdržati. Inače bi se smrznuli, kaži nam tamošnji radnici, prisjećajući se prošlih zima koje su bile hladne, no ne ovako.
Vele nam da je zapravo najveći problem bura koja snižava temperaturu od pet do deset stupnjeva. U kombinaciji s temperaturama ispod nule, i to dnevnim, hladnoća se čini još gorom. No, izdržat ćemo, kažu nam, nadajući se ipak, barem skraćenom radnom vremenu, ako ne ostanku u toplim domovima.
Prije svega pola godine ti su isti radnici koji danas trpe ekstremno niske temperature, radili na ekstremno visokim ljetnim temperaturama. Započeli bi svoj rad u 4-5 ujutro kako bi izbjegli barem najveći "pakao". Brojni građevinari i uljanikovci borili su se s visokim temperaturama na teškim poslovima, uz njih poštari i čistači Herculanee (iako im je bura saveznik, jer očisti ulice, ovako snažna sigurno im je neprijatelj), ali i mnogi drugi koji rade na otvorenom. Tada su im firme nudile osvježavajuće napitke i hvatali su što više hlada kako bi izbjegli zvizdan, danas su ponovno pod najvećim opterećenjem. Bura ih nemilice šiba, nemaju se gdje sakriti, a višeslojna odjeća i pokrivanje svih dijelova tijela od kratkotrajne je pomoći.
- Obukao sam duge gaće, preko toga trenerku pa radne hlače. Na sebi imam tri majice i jaknu, a preko svega navukao sam i radno odijelo, kaže nam jedan od radnika s gradilišta, postavljajući duge cijevi.
Kaže da je dosta teško raditi po ovakvim ekstremnim uvjetima, najgore je to što mu ruke često moraju biti "slobodne" dakle bez rukavica jer samo tako može obaviti "škakljive" poslove. Ostalo se nekako izdrži, kaže nam, dodajući da bi ipak bilo bolje odgoditi neke radove dok ne prođe ova sibirska hladnoća. I zaista, u samo pet minuta koliko smo proveli u razgovoru, nama je postalo neizdrživo. Lice se doslovce smrzava, a prsti na rukama počinju žariti i boljeti. Kako radnici na otvorenom izdržavaju takve ekstreme, i to satima, možemo samo zamisliti.
- Nema tu puno priče. Kad se radi se radi. Ako stigne obavijest o odgađanju radova, odlično. Dotad, posao se mora obaviti, rekao nam je hrabro, nastavljajući s poslom. (Nera SOFTIĆ i Goran ROJNIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU