Složena dokumentacija kako cestovno povezati jug Hrvatske s ostatkom države pripremljena je u vrijeme kada je na čelu Hrvatskih cesta bio dipl. inž. grad. Edo Kos. Trebalo je pripremiti nekoliko varijanti od kojih je, kako je Kos i očekivao, Komisija EU izabrala i u velikom omjeru investira u Pelješki most
Zrcalo vremena - Peljeski most
Siniša Hajdaš Dončić, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture u Vladi Zorana Milanovića (2012.-2016.), komentirao je u specijalnoj emisiji N1 spajanje posljednjeg segmenta Pelješkog mosta, kada je, između ostalog, rekao: "Najzaslužniji za taj projekt je Edo Kos, tadašnji direktor Hrvatskih cesta, koji je zahvaljujući elanu, posao odradio maestralno". A taj je veliki maestralni posao bio pripremiti za Komisiju EU u Bruxellesu složenu dokumentaciju kako jug Hrvatske integralno povezati i u kojoj najprihvatljivijoj varijanti, od koristi ne samo za Hrvatsku, već i za Europu. Ta priprema, kod velikih projekata kao što je Pelješki most, traje približno kao i sama izgradnja objekta.
Projekt dvaput počinjao
Podsjetimo, projekt Pelješkog mosta dvaput je počinjao i prekidao. Nekada je to bilo zbog politike, a nekada zbog nedostatka novca. Nad mostom je stalno visio crv sumnje i pitanje hoće li ikada biti izgrađen. Na kraju, unatoč početnom nepovjerenju, kineski radnici spojili su most za 36 mjeseci!
Poklopilo se da je taj odgovoran zadatak pao na leđa inženjeru građevinarstva Edu Kosu kada je bio na čelu Hrvatskih cesta. Edo Kos, dip. inž. građ., imenovan je direktorom Hrvatskih cesta u ožujku 2012. godine. Ostavku je iz osobnih razloga dao četiri godine kasnije, ali je ostao član Uprave za strateške projekte.
Nakon petnaest mjeseci na čelu Hrvatskih cesta, Kos je u jednom razgovoru izjavio da je najteži problem s kojim se suočio bio naslijeđen, a nerealiziran ugovor o izgradnji Pelješkog mosta. Tada je izjavio: "Ta odluka o raskidanju ugovora za Pelješki most bila mi je užasno teška".
Radovi su napredovali sve do 2012., kada je svjetsko gospodarstvo pogodila snažna kriza, čije su se posljedice odrazile i na hrvatsko graditeljstvo. Svi su radovi na Pelješkom mostu zaustavljeni, ugovor o gradnji raskinut je, a san o Pelješkome mostu čekao je neka bolja vremena.
Srećom, nije se dugo čekalo. Godine 2013. Hrvatske ceste, na čelu s Edom Kosom, ponovno su pokrenule proceduru projektiranja, zahtijevajući novo, ekonomičnije rješenje za most. Posao je povjeren konzorciju koji su činili Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Ponting d.o.o. Maribor i Pipenbaher Inženirji d.o.o. U početku projektiranja bilo je razrađeno više od deset različitih idejnih rješenja. Projektni tim ponudio je dva: prvo se odnosilo na čelični gredni most, a drugo na tzv. poluintegralni poluovješeni most s hibridnim rasponskim sklopom, koje je na kraju i odabrano kao najpovoljnije za daljnju razradu.
Priča o podmorskom tunelu
Kao varijanta rješenja nisu dana samo za Pelješki most i lebdeći tunel, već je analizirana i izgradnja neumskog koridora, tunela ispod Neuma, trajektno povezivanje, itd.
S tim u vezi direktor HC-a tada je izjavio: "Bilo bi lijepo da smo mi šeici ili da imamo novca za izgradnju Guinessovih objekata kao u Dubaiju. Mislim da Hrvatska te novce nema, tim više što podmorski tuneli nemaju ekonomsku opravdanost. Kad smo počeli razgovarati oko racionalnije varijante rješenja Pelješkog mosta, konzultanti Europske komisije odmah su nam dali do znanja kako takav projekt može koštati oko 200 milijuna eura. Njih pritom ne zanima hoćemo li mi graditi spomenik i viseći most s najvećim rasponom tada na svijetu od 568 metara, koji će cijenu mosta podići na 350 milijuna eura. Njihov stav je da se projekt može sufinancirati u onom udjelu realne cijene od 200 milijuna, a za sve ostalo kažu kako moramo, ako želimo graditi takve spomenike, razliku od realne cijene platiti sami. Kod sufinanciranja cestovnih projekata iz EU fondova, bitni faktori koji će se uzimati u obzir su protok vozila, efekti gospodarskog razvoja kojeg određena prometnica omogućava, ekološko sigurnosni efekti te cestovni koridori od interesa za EU".
Europska komisija ustvrdila je 2013. godine, na osnovi predstudije izvodljivosti, da je Pelješki most najbolje rješenje za povezivanje juga Hrvatske s ostatkom države. Četiri godine kasnije Komisija je za gradnju mosta dodijelila 357 milijuna eura, da bi se iduće godine, 2018., u Dubrovniku potpisao Ugovor o izgradnji Pelješkog mosta između Hrvatskih cesta i kineskog konzorcija koji predvodi China Road and Bridge Corporation te Ugovor za nadzor izgradnje sa zajednicom ponuditelja u kojoj su Institut IGH, Centar za organizaciju građenja i Invest inženjering.