M. RIMANIĆ
Prije toga oko 60 ustanika iz okolnih sela pod vodstvom Jože Šurana opkolilo je Višnjan razoružavši mjesnu karabinjersku stanicu. Šuran je zarobljenim oružjem oboružao 20-tak ustanika i osobno na općinsku zgradu izvjesio hrvatsku trobojnicu sa zvijezdom petokrakom. Uz zgradu su postavljene straže, a u zgradu su ušli odbornici Narodnooslobodičačkih odbora. Uskoro je stigla vijest kako se cestom iz Pule prema Tićanu kreće kolona talijanskih vojnika stoga su ustanici krenuli na raskrsnicu Tićan gdje se okupilo oko 1.000 ljudi. Prethodnica kolone talijanske vojske stupila je u pregovore s ustanicima. Međutim, Talijani nisu prihvatiti borbu, a strah od Nijemaca požurio ih je predati oružje, pod uvjetom da ih se iz Rovinja morem prebaci u južnu Italiju. Tako su talijanski vojnici ustanicima predali sve oružje, streljivo, hranu i kamione s nekoliko vozača. U poslijepodnevnim satima, tog 11. rujna 1943., iz smjera Vižinade prema Tićanu kretala se kolona od oko 700 njemačkih vojnika praćena tenkovima i oklopnim vozilima s teškim naoružanjem. Na dojavu o dolasku Nijemaca oko 600 ustanika zauzelo je položaje s obije strane ceste prema Vižinadi, a kad se pred raskrižjem pojavila prethodnica Ivan Pinezić je iz Cestarske kuće iz strojnice otvorio paljbu pokosivši njemačku prethodnicu. Razvila se borba, a uvježbani su vojnici ubrzo okružili ustanike. Neki su od njih uspjeli pobjeći, ali 84 su života, boreći se protiv neprijatelja, skončala na Tićanu. Nijemci su nakon završene borbe obišli poprište i svakom palom ustaniku iz pištolja ispalili metak u glavu.
Nakon ove kratke pripovijesti o bitci na Tićanu koju su pročitale višnjanske učenice Ana Smolica, Lena Stefanov i Ameli Vorić u trajnu spomen na poginule ustanike pročitale su 60 imena poznatih žrtava, jer 24 ubijena nikada nisu identificirana.
Na početku ovog komemorativnog skupa održanog u organizaciji Općine Višnjan i porečke Udruge antifašističkih boraca i antifašista, višnjanski načelnik Angelo Mattich rekao je kako je naša dužnost da se okupljamo na ovom stratištu, da se prisjećamo događaja koji su se ovdje zbili i da se sjećamo svih tih ljudi koji su ovdje poginuli.