Plantažni uzgoj crnih tartufa idealan je u kombinaciji s turističkim lovom na tartufe

Sin i otac - Ivan i Goran Karlić

U hrvatskom zakonodavstvu plantažni uzgoj tartufa kao zasebna kategorija ne postoji, još je uvijek ni na nebu ni na zemlji pa tako nema ni službenih procjena koliko je površina u Hrvatskoj ili Istri zasađeno sadnicama hrasta ili lješnjaka čije je korijenje mikorizirano crnim tartufom, no dr. sc. Željko Zgrablić iz Hrvatskog šumarskog instituta, Centra za općekorisne funkcije šuma "Josip Ressel" iz Pazina uvjeren je da se radi o beznačajnim brojkama. Iako Hrvatska ima dovoljno prirodnih staništa, tartufi su u prirodnom simbiotskom odnosu, mikorizi, sa šumskim drvećem i grmljem, no klimatski ekstremi sve su veći, proizvodnja sve nepouzdanija, teško je predvidjeti kakva će biti iduća godina, a kamoli dugoročnije razdoblje, tako da je plantažni uzgoj crnih tartufa zapravo budućnost.

- Kada govorimo o Istri, a i Hrvatskoj općenito, debelo zaostajemo za Europom gdje se plantažni uzgoj tartufa organizirano odvija desetljećima, uzlet je krenuo negdje 1970. godine, a od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća tartufi su se počeli uzgajati i na ostalim kontinentima. Za Europom kasnimo najmanje pedeset godina. Prvenstveno mislim na Francusku, Italiju i Španjolsku, međutim daleko su otišle i druge zemlje poput Novog Zelanda, Australije, Čilea, Argentine, Maroka, Izraela, kaže Zgrablić.

Crni tartuf

Uz Antona Brenka, Nevena Matočeca, Ivanu Kušan, Anu Fornažar, Josipa Čulinovića i Graciana Prekalja, Zgrablić je jedan od autora publikacije "Strategija održivog tartufarstva u Istarskoj županiji" koju su 2014. godine objavili u nakladi Istarske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu. Napominje da industrija tartufa danas ima velik značaj na globalnoj razini. Zbog opadanja proizvodnosti prirodnih staništa tartufa i porasta potražnje na svjetskim tržištima započela je kampanja intenzivnog podizanja plantaža s inokuliranim sadnicama s tartufima. Na području Istre prisutan je velik broj zapuštenih poljoprivrednih i šumskih površina pogodnih za podizanje plantaža tartufa. Podizanje plantaža moguće je uz korištenje biljnih simbionata koji se prirodno pojavljuju na području Istre, a kombiniranjem tartufa s lijeskom može se postići dvostruka korist proizvodnje lješnjaka i tartufa.

Na postojećim plantažama uglavnom se proizvode crne vrste tartufa, od kojih je najčešća vrsta Tuber melanosporum, u kombinaciji s hrastom i lijeskom. Tehnologija plantažne proizvodnje skupocjenog bijelog tartufa još nije u potpunosti poznata pa ostaje na više ili manje neuspješnim pokusima.

Jedan od četiri temeljna cilja, odnosno razvojna pravca na kojima se temelji "Strategija održivog tartufarstva u Istarskoj županiji" uz očuvanje i povećanje proizvodnosti prirodnih staništa tartufa, jačanje i regulaciju tržišta tartufa u Istri te održivi ruralni razvoj, je upravo osnivanje plantaža tartufa, kaže Zgrablić te dodaje da se u pravilu u Istri plantažni uzgoj javlja kao dobra poveznica s osnovnom djelatnošću obiteljskih tvrtki registriranih za otkup i prodaju svježih i smrznutih tartufa, njihovu preradu i plasman te turističku avanturu lova na tartufe.

- To se zove mikoturizam. Turistička djelatnost povezana uz gljive i gljivarenje jako je razvijena posebno u Španjolskoj, Francuskoj i Italiji. Možda smo prve korake u Istri po tom pitanju napravili, ali je to još uvijek neorganizirano s neke strategijske strane te prepušteno naporima i upornosti pojedinaca. U pojedinim europskim državama, taj se segment turizma razvio do jedne toliko sofisticirane razine da su ga razdvojili i tim pojmom obuhvaćaju nadzemne gljive, dok ga za podzemne gljive, za tartufe nazivaju trufiturizam. Plantaže tartufa povezane s turističkim lovom na tartufe izvrstan su način kako privući turiste u unutrašnju Istru, a pogotovo izvan sezone i imaju jako puno potencijala, zaključit će Zgrablić.

GIR Karlić

Najbolja je potvrda tome obiteljska tvrtka GIR - Karlić tartufi u selu Paladini nedaleko Vrha. Prema dostupnim podacima prva je u Hrvatskoj krenula s plantažnim uzgojem tartufa. Supružnici Radmila i Goran Karlić prve sadnice hrasta čije je korijenje mikorizirano crnim tartufom, nabavili su prije trinaest godina i posadili u blizini sjedišta obiteljske tvrtke u Paladinima, uz stoljetnu hrastovu šumu, prirodno stanište crnog tartufa. Danas na nekoliko lokacija imaju nasade od oko 2.300 stabala pa je to u cjelini gledajući, moguće i najveća plantaža u Istri.

Tartufarenje je obiteljska tradicija, a tvrtka GIR - Karlić tartufi, bavi se otkupom i prodajom svježih i smrznutih tartufa, njihovom preradom i plasmanom na domaćem i stranom tržištu. Tartufima i proizvodima od tartufa opskrbljuje restorane diljem Hrvatske. Svoju djelatnost upotpunili su trgovinom i kušaonom, te kućom za odmor. U ponudi imaju i turističku avanturu lova na tartufe, a nasadi za uzgoj crnih tartufa činili su im se kao dobra poveznica s osnovnom djelatnošću.

- Prve sadnice uvezli smo iz Italije iz jednog provjerenog rasadnika. Izabrali smo tri vrste hrasta čiji je korijen mikoriziran ljetnim tartufom, Tuber aestivum. Osim hrasta, odlučili smo eksperimentirati s lješnjakom kojeg smo uvezli iz Francuske, gdje smo potom nabavili i sadnice hrasta kako bi usporedili kvalitetu sadnica iz dva rasadnika, talijanskog i francuskog. Cilj je bio proširiti postojeće prirodno stanište tartufa s obzirom da je tartufarenje naša osnova djelatnost i odlično se to uklopilo u sadržaj pokaznog traženja tartufa. Kao što su se maslinari potrudili brendirati maslinovo ulje, a vinari vino, mi kao obitelj kojoj je tartufarstvo obiteljska tradicija potrudili smo se brendirati tartuf, kaže Goran Karlić.

Goranov sin Ivan nadovezat će se i reći da su u plantažni uzgoj tartufa krenuli eksperimentalno. - Htjeli smo dokazati da možemo napraviti plantaže po uzoru na Italiju i Francusku. Kada je nakon šest godina prvo stablo hrasta dalo tartufe, posadili smo i plantažu lješnjaka s micelijem ljetnog tartufa Tuber aestivum, a prije dvije godine odlučili prvi puta saditi Tuber melanosporum po uzoru na francusku regiju Périgord. Lani smo bili na sedmodnevnoj edukaciji za sadnju tartufa u Španjolskoj i imali priliku vidjeti kako se čitav kraj brendira upravo na osnovu plantažnog uzgoja tartufa. Od konobara u hotelu do vlasnika male mesnice svi imaju po jednu plantažu tartufa i to nas se jako dojmilo. Stoga i sami planiramo posaditi još koju plantažu, najavio je 25 - godišnji Ivan koji je egzistenciju odlučio vezati uz rodni kraj. Tartufarenje je dugogodišnja obiteljska tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno pa tako Ivan ni trenutka nije dvojio. Još je kao šestogodišnjak za razliku od svojih vršnjaka koji su htjeli biti vatrogasci i policajci, odlučio da će biti tartufar.

Sezona crnog tartufa Tuber melanosporum, kaže Ivan, počinje u prosincu i traje do kraja ožujka, a on je i najskuplji crni tartuf, i kao takav se puno više isplati saditi nego ljetni koji ima više prirodnih staništa. Crni zimski tartuf gotovo je sedam puta skuplji od ljetnog i njegova se cijena kreće od 600 do 700 eura po kilogramu.

Karlići rado prenose svoja iskustva pa su tako pomogli pri sadnji plantaža u Zadru i Zagorju kraj Marije Bistrice.

Općina Pićan

Predsjednik Udruge tartufara Istra Darko Muzica slaže se da Istra po pitanju plantažnog uzgoja crnih tartufa zaostaje za okolnim državama jer obiluje prirodnim staništima tartufa pa nema toliko potrebe za plantažnim uzgojem no taj se trend, kaže polako mijenja jer se prirodna staništa smanjuju i to će se vjerojatno kompenzirati i plantažnim uzgojem.

- Koliko je meni poznato u Istri je nekoliko plantaža tartufa u Paladinima na obroncima Butonige, kod Motovuna, Žminja, a ima i pojedinačnih manjih inicijativa. Članovi Udruge tartufara Istra uz podršku Općine Pićan zadnjih su godina posadili stotinjak sadnica mikoriziranih s više vrsta crnih i bijelih tartufa u autohtona prirodna staništa na području Općine Pićan i okolnih terena no to nije podizanje klasičnih plantaža već samo revitaliziranje zapuštenih i devastiranih prirodnih staništa. Sadnice nabavljaju od dva proizvođača u Hrvatskoj, kaže Muzica.

Prostora za plantažni uzgoj ima jako puno, pogotovo u Istri koja je većim djelom klimatski, geološki i pedološki pogodna za sadnju tartufa. Sa crnim tartufima, kaže Muzica, puno je manji rizik jer su manje zahtjevni, a s bijelima za sada nema nekih većih rezultata. - Imamo međutim dojava da su nakon klasičnog pošumljavanja sadnicama hrasta lužnjaka u dolini Mirne zadnjih godina počeli rasti bijeli tartufi no to se događa na lokacijama gdje je i inače stanište bijelih tartufa, kaže Muzica.

Sukladno programu za gospodarenje šumama, na tim je lokacijama naime provedena konverzija šumskih vrsta; euroameričke topole u autohtoni hrast lužnjak, modernom tehnologijom pomoću polipropilenskih štitnika za mlade sadnice. Pošumljavanje uz korištenje polipropilenskih štitnika, pilot -projekt u dolini Mirne, ali i u Motovunskoj šumi, zajednici hrasta lužnjaka i običnog graba, prije dvanaestak godina pokrenula je Šumarija Buzet.