Ovu godinu doživio sam kao tranzitnu. Bila je puna promjena, pogotovo u Puli. Posebno se to odnosi na izumiranje brodogradilišta Uljanik i migraciju grada izvan centra, kaže Manuel Angelini iz Pule* Iritira me korupcija na svim razinama, pravosuđe nam je na razini afričkih zemalja, raste kriminal, nacionalizam, ali smo dobili jednu novu pjevačicu, Kolindu Grabar Kitarović. Evo možda ću po tome pamtiti ovu godinu, kaže Edi Krt iz Brguda 

Elvis Morina, glavni urednik Radio Maestrala, Pula: Meni je ova godina bila tranzicijska u svemu tako da su mi se stvari izmjenjivale jedna za drugom i ne bih se baš mogao posebno vezati za bilo što, bar ne u prvom dijelu godine. Drugi dio godine, barem ovaj zadnji kvartal, bih mogao apostrofirati kroz više događaja. Tjedan Jugoslavije koji smo organizirali na Radio Maestralu kao refleksija i bunt na učestalo koketiranje još uvijek aktualne predsjednice s ustaštvom i negacijom svega što se događalo u vrijeme Jugoslavije donio mi je jednu zanimljivu refleksiju. U sve smo krenuli u hodu zbog manjka vremena, ali se ispostavilo da smo svakog dana dobivali sve pozitivniji odjek kod slušatelja. Nije se radilo o ideološkom refleksu, već ljudskom. Jugoslavije nema već trideset godina i ne promatram je kao nešto za čime bi trebalo naricati. Ljudi imaju većinu svojih pozitivnih sjećanja i razmišljanja vezana baš uz to vrijeme. Toliko pozitivnog raspoloženja nismo mogli ni sanjati. Očito je kako smo mi kao društvo zajedno pristali na tu negaciju i poricanje pozitivnih misli koja nam je nametnuta iz razno raznih razloga. To bih mogao istaknuti kao pozitivno iskustvo. Negativnih ustvari nemam jer ih promatram kao trenutne prepreke ili trenutno raspoloženje, koje brzo nakon što se dogodi nestane. Mogu istaknuti još izuzetno pozitivan osjećaj tijekom promocije filma o Tusti, gdje sam opet osjetio taj pozitivni gradski duh kod naših sugrađana i to zajedništvo jedne urbane generacije i slike našeg grada. Tako da bih se u ocjeni 2019. godine držao one pjesme Gabi Novak - Pamtim samo sretne dane.

Propast Uljanika obilježje godine 

Manuel Angelini, pulski fotograf: Ovu godinu doživio sam kao tranzitnu. Bila je puna promjena, pogotovo na gradskom nivou. Posebno se to odnosi na izumiranje brodogradilišta Uljanik i migraciju grada izvan centra. To se dogodilo s pojavom novih trgovačkih centara i, naravno, nije nešto što se događa samo kod nas, ali u Puli je to izrazito vidljivo, jer je grad i prije bio tih s obzirom na to da Pula živi dosta u enklavama, po getima. Hoću reći da život u Puli postoji, ali je sužen na neke određene skupine, interesne krugove koji pohađaju određena događanja. Kaže se da za upoznati grad treba otići na glavni trg, u gradsku kavanu i tržnicu. U Puli živi samo tržnica i to samo u prijepodnevnim satima. Negativni događaj koji je obilježio godinu definitivno je krah Uljanika. Radio sam u Uljaniku. Nisam se tamo nikada pronašao, ali vidio sam da je to brodogradilište ljudima život. Postojao je jedan svijet unutar tih zidina, ljudi su koegzistirali, stvarala se jedna socijalna kohezija. Pričam o radnicima kojih vežu slični egzistencijalni uvjeti i među kojima je postojala solidarnost. Sve u svemu, 2019. ocjenjujem kao stagnirajuću godinu. Mislim da će 2020. biti pokazatelj. Ljudi ne bi trebali od politike očekivati da će promijeniti grad nabolje. Oni to mogu samo djelomično, a većinu možemo mi s promjenom svijesti i percipiranja grada u kojem živimo.   

Za mene jedna od najboljih 

Zoran Damjanović, knjižničar, Pazin: Ova je godina za mene bila jedna od najboljih, u privatnom i profesionalnom smislu. S obzirom da radim u knjižnici, imao sam prilike upoznati se i družiti s dosta domaćih i stranih pisaca, glumaca i ostalih umjetnika. Kuća za pisce, dodjela nagrade Edo Budiša i Međunarodni festival slikovnica "Ovca u kutiji" samo su neke od manifestacija koje bih istaknuo u bogatom kulturnom životu Pazina i Istre. Nadam se da ću ostati u Istri i da će 2020. biti barem jednako dinamična i zanimljiva, kao i godina na izmaku.

Godina preživljavanja 

Mladen Daus, umirovljenik, Borut: Ova godina s kojom se opraštamo za nekoliko dana nije mi baš neka godina za pamćenje. Ne zato što je želim zaboraviti zbog nečeg lošeg, već zato što mi je, kao umirovljeniku, jedna od onih uobičajenih u protoku vremena. Svaki umirovljenik zna da je s našim mirovinama život sveden na preživljavanje od dana do dana i da su sve umirovljeničke godine zapravo preživljavanje. Da bi se u tomu uspjelo mora se štedjeti kako bi se zadovoljile osnovne životne potrebe, a kada se život svede na stezanje remena nam tu baš previše veselja. Od iduće 2020. godine ne očekujem ništa posebno jer znam da se ništa neće promijeniti. Ako mogu nešto poželjeti, onda želim da se ljudi počnu družiti, kao što smo se nekada družili. Danas su svi zaključani u svojim kućama opsjednuti problemima i na kraju samoćom, a to nije dobro.                                          

Završili studentski dani, tražim posao 

Lino Modrušan, ekonomist, Rovinj: Protekla godina nije mi bila pretjerano uzbudljiva i baš to je čini posebnom i drugačijom od ostalih, ali moram priznati da je prebrzo došla kraju. Nismo se niti okrenuli, a proslava nove 2020. godine već je pred vratima. Ništa posebno se nije događalo, ali svejedno bih mogao izdvojiti nekoliko upečatljivih trenutaka koji su obilježili moju 2019. godinu.

- Svoj petogodišnji boravak u Puli zamijenio sam ponovo svojom starom rovinjskom adresom. Počeo je život bez predavanja i studentskih obaveza čime je završilo moje studentsko razdoblje za koje svi govore da je jedno od najljepših u životu, a ja to sada mogu i potvrditi. Stekao sam mnogo lijepih poznanstava za koje sam uvjeren da će me pratiti tijekom cijelog života. Isto tako obišao sam s kolegama neke gradova koji su mi ostali u lijepom sjećanju. Zato ću ovu 2019. godinu pamtiti po nekoliko lijepih putovanja od kojih bih izdvojio posjet jednom od najljepših balkanskih gradova, a to je Budva.

- Ne mogu se sjetiti da mi se nešto loše dogodilo ove godine stoga ne bi htio ništa zaboraviti, jer razne uspomene vrijedne su sjećanja na prijašnje dane. I zato očekujem zanimljiviju iduću godinu odnosno ispunjenje barem jedne želje, a to je da nađem stalni posao.

Pamtit ću je po dobru i vjenčanju kćeri

Elvina Marić, medicinska sestra, Rovinj: Protekla godina bila mi je dobra, a takvoj sam se, moram priznati i potajno nadala. Sve u svemu, ispunila je sva moja očekivanja koja sam priželjkivala. Zato se nadam da će takvom putanjom nastaviti i ova sljedeća nova 2020. godina. Jer tko ne bi poželio da mu svaka bude najbolja?!

- Ovu godinu ću pamtit zauvijek. Vjenčanje moje kćerke obilježilo ju je u svakom pogledu. Padala je kiša, ali kako se ono kaže "Spoza bagnata, spoza fortunata". Bilo je prekrasno, a što je najvažnije svi smo uživali. Izdvojila bih i nekoliko putovanja na kojima sam bila sa svojim suprugom, a koja će mi isto tako ostati u lijepom sjećanju. Svaku godinu pa tako i ovu izlasci s kolegicama bili su neizbježni, a kao i uvijek nezaboravni i neizostavni dio koji uljepšava i obogaćuje naše prijateljstvo koje traje i nadam se trajat će godina.

- S obzirom na sve rečeno što se dogodilo, nemam nikakvog razloga da bilo koji trenutak u ovoj staroj godini želim zaboraviti. Svaki trenutak vrijedan je dugog sjećanja. Zato osim zdravlja i osobnog zadovoljstva svima pa tako i sebi želim u 2020. godini ispunjenje i realizaciju svih želja i snova koji tek čekaju na ostvarenje. 

Osobno najgora godina do sada

Mak Krajina, nastavnik, Rovinj: Ova 2019. mi je bila jako teška godina, puna negativnih događaja i tragedija na osobnoj razini koje ne bi poželio nikome. No isto tako mislim da je i generalno bila poprilično problematična u cijeloj Hrvatskoj. Ljudi nam u državi masovno gube poslove, profesori nam, potpuno ispravno, štrajkaju kako bi izborili svoja prava za koja se zalažu. Ne djeluje mi da će se bilo što popraviti u nekom kratkom roku. No na kraju krajeva ipak se nadajmo svemu najboljem u idućoj godini jer jedino pozitivne misli nas mogu koliko, toliko razveseliti u ovim tmurnim trenucima.

- Iako ovu godinu želim što prije zaboraviti, pamtit ću je po puno dragih i pozitivnih ljudi koje sam imao priliku upoznati i s njima raditi. Oni su ovu godinu učinili malo manje stresnom i lakše prebrodivom. I naravno pamtit ću je po mojoj obitelji, druženjima s prijateljima koji su tu uvijek kada ih najviše trebam, tople riječi utjehe uvijek puno znače.

- Želim zaboraviti gotovo sve, od tragedija do velikih promjena, da se ova 2019. godina nikada više ne bi ponovila. Upravo zbog svih tih silnih negativnih događaja i tragedija koje su me pratili tijekom cijele godine, nadam se da će iduća, okrugla 2020. godina biti mirnija, ništa drugo.

 Samo da bi takva bila i 2020.

Marija Bagavac, umirovljenica, Labin: Ova godina mi je bila super jer mi je sin Želimir otišao u Rim studirati duhovnost za što sam zahvalna našem biskupu Kutleši. Pamtit ću je po druženjima s dobrim ljudima i prijateljima, posebice s onima iz Buzeta. Nemam ništa za zaborav, sve je bilo ok. Samo da bi takva bila i 2020.

Počela raditi i postala baka

Vahida Suljić, prodavačica, Raša: Ova mi je godina bila uspješna, navršila sam 40 godina i počela sam raditi u Plodinama gdje sam zadovoljna. Pamtit ću je po tome jer sam postala baka. Ja sam požurila, sa 17,5 godina rodila sam sina, a evo sada u četrdesetoj dobila sam unuku Asiu. To mi je prvo unuče, nadam se ne i zadnje.

Željela bih zaboraviti štrajk učitelja koji nije ni bio potreban, jer su učitelji još ranije zaslužili to što su tražili. Podržavala sam ga iako mislim da do njega nije trebalo doći.

Dobili smo novu pjevačicu - Kolindu

Edi Krt, strojarski tehničar, Brgud: S obzirom na 2018. ova je godina bila puno slabija. Općenito je stanje u državi lošije, rekao bih katastrofalno. Umjesto da idemo naprijed mi tonemo na svim područjima. Za nas pčelare i maslinare ova je godina bila lošija a i turizam je bio slabiji. Neću je pamtiti po ničem dobrom i lijepom. Iritira me korupcija na svim razinama, pravosuđe nam je na razini afričkih zemalja, raste kriminal, silovanja, nacionalizam je eskalirao, ali smo ove godine dobili jednu novu pjevačicu, Kolindu Grabar Kitarović. Evo možda ću po tome pamtiti ovu godinu. Pošto se bavim turizmom želim zaboraviti velike poreze, davanja i naknade državi i lokalnoj samoupravi. Previše plaćamo i Turističkoj zajednici općine Raša koja je premalo učinila za nas. Čak nemamo ni kvalitetnu javnu rasvjetu u mjestu. Oni ništa ne ulažu. Ne ponovilo se.

Maja Šuput i ja pit ćemo šampanjac

Zlatko Vižintin, umirovljenik, Umag: Dobio sam kilogram više i to je loše za moje zdravlje. U društvenom životu sam neaktivan i nisam radio neki veći rezime. Mi starčeki u gradu živimo inertno kao svi starčeki u zemlji i lakše mi je odgovoriti što sam radio prošli tjedan. U sljedećoj godini moram skinuti kilograme, skinuti šećer i bit će mi super. Na društvenom planu ne očekujem baš ništa, jer tko nas penzionere baš išta pita. Nemamo više nikakav stav o ničemu, čak ni o seksu. Znam da je to riječ sa tri slova u križaljci koja može biti okomito i vodoravno. Za doček nove godine ću na novi trg, ali od kuće. Imamo kameru postavljenu na trgu i kako se sve snima gledat ću doček iz tople sobe. Kupit ću si šampanjac pa ćemo Maja Šuput i ja piti u mojoj sobi.

Idem u mirovinu da bih više radio

Ladislav Beliga poduzetnik, Umag: Pamtit ću ovu godinu po tome što sam skoro bankrotirao jer su mi djeca otišla na studij (smije se).   Inače vodim informatičku tvrtku, ali se spremam u mirovinu i zarađivat ću dvije plaće kako bih djecu financirao. Namjera mi je raditi kao Zoran Milanović. U svojoj ću si firmi isplaćivati kao on dobit, pa neću valjda državi davati doprinose preko plaće. Za staru ću godinu raditi do nekih 20 sati u tvrtki, a kad dođem doma najest ću se i zaspati. Onda će me žena probuditi u 23 sata da odemo pogledati ima li što na trgu. U   sljedećoj godini planiram ostvariti penziju i raditi više nego ove godine jer u mirovinu odlazim da bih radio i više zaradio!

Završila sam još jedan tečaj

Irena Bijelić, frizerka, Kaštel: Pamtit ću godinu po brojnim novostima od kojih bih istaknula dvije. Sin mi je upisao fakultet, a ja sam se uključila u cjeloživotni ciklus obrazovanja i završila tečaj pedikure u Učilištu Pula. Poručila bih svima da treba uvijek biti pozitivan i kada nije sve u životu optimalno jer ćemo tako privući pozitivnu energiju i pokrenuti život u dobrom smjeru. U idućoj godini priželjkujem samo zdravlje i sklad sebi i svojoj obitelji. To je najvažnije, a ostalo u društvu i ne ovisi previše o nama, iako se nadam i promjenama na političkoj sceni. No nisam sigurna mogu li se ljudi koji se u nas bave politikom promijeniti jer ljudski karakter je nepromjenjiv, može se tek korigirati ili držati budno pod kontrolom. 

Godina krajnosti

Elizabeta Zubak, pravnica, Kršete: Godinu ću pamtiti po dvjema krajnostima. Neizmjernoj tuzi jer mi je majka umrla, a i kronična bolest mi je uznapredovala. Drugo lice godine obilježila mi je neopisiva radost zbog tiskanja druge zbirke pjesama „Životni herbarij“ i što je u moj život ušla Lily, kao malo štene, u kojoj iz dana u dan otkrivam sve bolju prijateljicu i koja mi u teškim životnim trenucima briše tugu s lica. Ona je zapravo moj terapeut i lijek! U slijedećoj godini priželjkujem samo zdravlja mojoj obitelji, meni i svima nama. Pronalaženje radosti u svakom životnom trenu. Glede situacije u državi sam jako razočarana, kao i rezultatima predsjedničkih izbora. Kao da smo svi mazohisti! Djeca napuštaju Hrvatsku. Moj sin je meni čestitao Božić iz Italije gdje živi i radi i gdje je jako zadovoljan kako odnosom prema njemu kao radniku tako i primanjima. Valjda će se u Hrvatskoj pokrenuti kotačić u mnogim glavama za korijenite promjene. Vjerojatno treba sačekati neku od sljedećih novih godina da se taj kotačić zahukta jer čini se da se tek zavrtio.