NAJNOVIJE



HODANJE PRUGOM OD LUPOGLAVA DO VELE DRAGE

PIJANA PRUGA LUPOGLAV – ŠTALIJE Volim putovati vlakovima, ali sam ove tračnice uglavnom prehodao

| Autor: Enes SEFERAGIĆ ENKI

Već zaboravivši na prugu, jednog lijepog dana, kako već počinju sve lijepe priče, pozvao me frend iz Labina, telefonom, mobitele su imali oni iz Zvjezdanih staza. Co, ca biš poša z nami, san se dogovori sa zeleznicarima da nas peljaju u vagonetu od Lupolava do Štalija, va nedejo. Pridi u Lupoglav u sedam

 

 

"Lupoglav Štalije, to je naša meta, izgraditi prugu još ovoga ljeta". Kažu da se ta pjesma na našoj pruzi nije pjevala. Svoju himnu dobila je neka druga pruga, ona Brčko – Banovići, također sagrađena, kako su to onda govorili, dobrovoljnim radom i radnim akcijama. Naša pruga je ipak drugačija, po mnogo čemu posebna, a posljednjih godina podložna i sve većim promjenama.

Ne pišem ovo jer sam poseban ljubitelj željezničkih pruga, međutim, jedno razdoblje moga života vezano je za uporno, iz vikenda u vikend hodanje prugom. I to baš prugom Lupoglav – Štalije. Doduše, ne cijelom dionicom. Naša hodačka dionica 80-ih je godina bila ona od Lupoglava do Vele Drage pod Učkom. Početkom osamdesetih godina počeo sam se penjati i aktivno baviti alpinizmom, a nama najbliže odredište za treninge, tečajeve, škole i penjanje za gušt bila je, mnogima i ostala Vela Draga. Da bismo tada do nje stigli, strpljivo smo u šinobusu prebrojavali stanice. Nakon 17 zaustavljanja šinobusa od Pule do Lupoglava (mislim da bih stanice i sada mogao nabrojati), krenuli bismo starom cestom prema tunelu oko kilometar. Zatim bismo prugom tabanali preostalih šest kilometara do Drage. Tu sam dionicu u to doba i u oba pravca prehodao toliko puta te se nakupilo sigurno na stotine kilometara pružnog hodanja, daleko više nego je sama pruga duga. Prošao sam i cijelom dionicom, ali ću za sada ostati na ovoj, takozvanoj penjačkoj.

Što napisati o hodanju prugom i kroz mračan skoro 500 metara dugačak tunel? Nisam ljubitelj tunela, ali obilaska nema pa sam i kroz taj željeznički, pa i onaj prije same Vele Drage, prošao jako puno puta. Sjećam se jedne večeri kada sam se s prijateljem vraćao s penjanja u Dragi. Noć je bila tamna, bez mjesečine, ali ušavši u tunel, bez rasvjete, naravno, jer što će nam lampa, spoznao sam što je mrak. Mislim da je mrak presvijetla riječ, bila je to tama, zapravo još malo tamnije. Uporno sam držao prst pred nosom u nadi da ću ga vidjeti, no ništa od toga, samo ništavilo, tama one vrste kada i zvukove upija. Odjednom nisam čuo ništa osim svojih nogu kako tapkaju od praga do praga. Činilo mi se da je vrijeme stalo, a tama je bila takva da nisam vidio ni vlastite misli u glavi kada sam naletio na… Lice mi se našlo u nečemu, a tijelo utrnulo. Trenutak vječnosti kratko je trajao, prekinuo ga je zvonki smijeh, Davorov smijeh koji je na pruzi stao i ispružio ruku čekajući me, a ja sam pogodio u nju, u sridu i preživio.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU
Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of
Webcams provided by webcams.travel add a webcam