PROJEKT ADRIATIC VIBES

Ovaj čovjek je London zamijenio Galižanom DA BI GLAZBOM POMAGAO LJUDIMA

| Autor: Helena MOSTARKIĆ GOBBO
Igor Tojčić (snimio D. ŠTIFANIĆ)

Igor Tojčić (snimio D. ŠTIFANIĆ)


O postanku glazbe postoji mnogo teorija, no činjenica je da je glazba stara koliko i čovjek. Iako su sve umjetnosti išle ukorak s ljudskom vrstom, glazba je uvijek imala posebnu snagu. Još su drevni narodi razvili i sačuvali posebne obrede temeljene na ritmovima te na taj način stvarali najprirodniji mogući lijek koji djeluje na ljudsko tijelo i um.

Čovjekovo tijelo je savršen instrument, jer se sastoji od frekvencija i ritmova koje još prije rođenja slušamo i osjećamo u majčinoj utrobi, a kasnije u životu tragamo za stanjem koje bi nas uvelo u ravnotežu bez koje ne možemo funkcionirati. Na ovaj način bi se mogla sažeti teza osebujnog sugovornika, čovjeka koji je posljednjih 30 godina svog života posvetio radu i pozivu terapije glazbom - Igora Tojčića.

Ovog rođenog Banjalučanina život je 1992. godine odveo u Veliku Britaniju gdje je započeo za mnoge neobičnu, ali svakako fascinantnu priču koju je nakon tri desetljeća odlučio nastaviti u Istri. Ovaj pionir integralne kreativne terapije vrevu londonskih ulica zamijenio je mirom u Galižani, gdje se prošle godine doselio sa suprugom Alanom.

Razlog njihova dolaska u Istru je prvenstveno poslovni projekt Adriatic Vibes, čija bi se prezentacija trebala održati danas u Režancima, a ovisit će o vremenskim uvjetima.

"Projekt Adriatic Vibes, koji je na neki način produkt svih mojih dosadašnjih iskustava skupljenih u zadnjih trideset godina, izgrađen je na primjeni glazbe u cilju poboljšanja ljudskog raspoloženja, stanja i zdravlja općenito", objašnjava Tojčić.

Takozvani wellbeing music solutions zapravo odražava dobrobiti koje možemo postići u odnosu na izbor slušanja glazbe u određenim raspoloženjima. Adriatic Vibes temelji se na četiri vrste glazbenih sadržaja u trajanju od dvadesetak minuta koji se slušaju putem analognog playera i slušalica, a slušatelj pritom može boraviti u nekoj udobnoj fotelji ili šetati vrtom. No, posebna inovacija koju je Tojčić želio donijeti u Istru odnosi se na slušanje glazbe unutar bazena, pri čemu tijelo pomoću glazbe pokreće unutarnje vibracije koje djeluju od njegovog gornjeg sloja kože pa do dubina.

"Svrha ovakvog pristupa je stvoriti i pokrenuti čitav niz faktora koje u konačnici tijelo i um mogu dovesti u balans. Izbor za slušanje sastoji se od četiri glazbena sadržaja, ovisno o cilju koji želimo postići: opuštanje, aktivacija, COVID rehabilitacija i brzo pokretanje organizma", ističe Tojčić.

Igor Tojčić i supruga Alana ostavili su navike britanskog života usred krize uzrokovane koronavirusom koji je u toj zemlji u posljednjih 18 mjeseci nanio popriličnu štetu ne samo u ekonomskom i društvenom smislu, nego i na polju mentalnog zdravlja. Tojčić tvrdi da će se posljedice lockdowna osjećati još dugo, ali da i na tom polju njegova terapija uvelike može pomoći.

Projekt Adriatic Vibes razvijen je u suradnji s Verom Brandes iz Beča i njezinom Sanoson metodom koja sadrži posebno skladanu glazbu, a koja prilikom reproduciranja stimulira područje mozga zaduženo za autonomni živčani sustav i vraća organizam u ravnotežu.

Svakoj osobi se pristupa individualno, ovisno o njezinim potrebama, raspoloženju i stanju. Ovim projektom želi se podići svijest o dobrobitima koje glazba ima na tjelesno i duševno zdravlje pojedinca, bez obzira u kakvom se stanju nalazi. Dio projekta koji se odnosi na inovaciju terapijskog slušanja glazbe u bazenima, a koji Igor Tojčić planira provesti s Agencijom Istria Nuova u Režancima, trebao bi postati početak nove ponude u Istri, ne samo za nekoliko mjeseci turističke sezone već i dugoročno.

"Vibroakustika je puno bolja ako tijelo stavimo u vodenu frekvenciju. To je bila pretpostavka s kojom sam krenuo u ovaj projekt. Nabavili smo zvučnike iz Amerike i to su jedini zvučnici na svijetu koji imaju frekvencijski range", objašnjava Tojčić i nastavlja: "Glazbeni wellness je trenutno najveći trend u wellness industriji. Koncepti koji se unutar toga razvijaju su iscjeljivanje zvukom, ali se uglavnom svode na jogu, gongove i bubnjeve u nekim prostorijama. Moj koncept se temelji na glazbi, frekvencijama, ritmovima i vodi. Sažeo sam svoja znanja i iskustva iz brodogradnje, fizike i glazbe te boravka u Africi. Za prirodne zvukove sam kontaktirao Institut Plavi Svijet iz Velog Lošinja, jer smo htjeli da sve bude autentično i što više lokalno".

Osim Vere Brandes, Tojčićevi suradnici su David Bradnum koji je snimio ritmove afričkih rituala i ceremonija te skladatelj Martin A. Smith. Od lokalnih suradnika tu su glazbeni producent Ferid Hukić i DJ Giuly – Giuliano Moscarda iz Galižane.

Igor Tojčić kaže da dio života koji je ostavio iza sebe pripada prošlosti. Želi se, naglašava, fokusirati samo na sadašnjost i graditi budućnost sa suprugom ovdje, u Istri, pomažući ljudima kroz svoje tridesetogodišnje iskustvo koje je stekao kroz rad, a koje ga je obogatilo kao stručnjaka i kao osobu.

Međutim, bilo bi nepravedno ne dotaknuti se u ovom tekstu i barem jednog dijela njegovog života u kojemu leži i pojašnjenje za temelje njegovih budućih poslovnih poteza kojima je spreman doslovno mijenjati ljudske sudbine.

Dolaskom u Veliku Britaniju, Igor Tojčić je osim prtljage ponio i svoje formalno obrazovanje stečeno u glazbenoj školi, ali i na studiju brodogradnje u Zagrebu. Spoj tih naizgled oprečnih obrazovanja vidljiv je kroz projekt Adriatic Vibes koji je odraz njegovih tehničkih znanja i umjetničke strasti.

Tojčić ističe da je imao sreću što je 1994. dobio priliku i državni poticaj raditi u Velikoj Britaniji s djecom izbjeglom bez roditelja iz tada ratom zahvaćenih područja bivše Jugoslavije. Rad se odvijao putem projekta "An Unaccompanied Children in Exile" i pod pokroviteljstvom međunarodne socijalne službe.

"Projekt je trajao do 1998. godine i ostao je zabilježen kao prvi projekt u kojemu je umjetnost bila u službi rehabilitacije posttraumatskog stresa. Od tog trenutka je počela moja priča", navodi Tojčić nastavljajući da je tri godine kasnije dobio zadatak organizirati zdravstveni odjel u istočnom Londonu koji je poznat ponajprije po prihvatu izbjeglica.

"Među šest tisuća osoba koje su boravile na tom odjelu, iz 82 države svijeta, pokrenuo sam nekoliko velikih projekata za djecu, za oboljele od tuberkuloze i AIDS-a te s Tamilima iz Šri Lanke", priča Tojčić prisjećajući se svog rada s jednim od najjačih psihijatara u Europi, profesorom Stefanom Priebeom, koji je dobio financijska sredstva da uz Queen Mary University of London otvori kliniku za psihotraumu gdje je radio istraživanje na temu dugoročnih posljedica posttraumatskog stresa na području Europe u šest centara: Londonu, Dresdenu, Zagrebu, Rijeci, Beogradu i Sarajevu.

"On mi je nudio priliku za doktorat, ali ja sam 2003. godine dobio mogućnost organizirati ekološku ekspediciju u Africi. Otišao sam u Afriku i tamo proveo godinu dana. Po povratku u Veliku Britaniju zaposlio sam se kao povjerenik za mentalno zdravlje u sjevernom Londonu i to sam radio sedam godina. Uglavnom sam radio na problematici demencije i bio dio prvog britanskog tima koji je napravio nacionalnu strategiju za demenciju", navodi Tojčić.

Jedna privatna tvrtka iz sjevernog Londona koja je skrbila za osobe s kompleksnim mentalnim problemima je 2012. godine htjela uložiti novac kako bi u deset domova, koje je imala na tom području, za pedesetak korisnika, organizirala centar za aktivnosti. Tu ponudu je dobio upravo Igor Tojčić. Kroz projekt njegovih aktivnosti uspješno su prošle osobe s autizmom, izraženim nasilnim sklonostima, teškim mentalnim stanjima; najprije samo korisnici domova, a kasnije i osobe izvana. Tojčić je čitavo vrijeme, kako kaže, radio na tome da se integriraju svi terapeutski pristupi u nekakvu koherentnu terapeutsku metodu u kojoj se gleda i fizički, i mentalni, i socijalni aspekt osobe. "U svim većim zemljama terapeutske metode se uglavnom raščlane, pa imamo zasebne terapije poput glazbene, plesne, kazališne, a moja filozofija bila je integralna terapija: glazbena i kazališna terapija, fizička aktivnost i muzička medicina koje se onda uklope po potrebi klijenta", pojašnjava Tojčić svoje metode rada.

"Ljudi koji nisu jeli, počeli su jesti. Oni koji godinama nisu govorili – propričali su. Kad vidite kolika je moć onog talenta koji u sebi nosite, to je velika odgovornost, ali kada postignete cilj, nema ljepšeg osjećaja", sa sjajem u očima govori ovaj umjetnik.

Imao je Tojčić i nekoliko ponuda da nastavi svoje formalno obrazovanje, ali mu je daleko važnija bila praksa i rad s ljudima kojima je bio potreban, istovremeno učeći privatno. O tome, uz zastajkivanje na tren, kaže: "Osnova svega je – glazba, kao osnovni pokretač ljudskog bića. Ljudi su u suštini glazbena bića, a to nije neka poezija već je pitanje osjećaja. Kad sam radio s ljudima s demencijom, shvatio sam da ljudi mogu izgubiti sve funkcije, ali osjećaj glazbe ostaje do zadnjeg trenutka".

Igor Tojčić vjeruje da će njegovi budući poslovni projekti u kojima terapija glazbom ima glavnu riječ, u Istri itekako naići na plodno tlo.

"Za Istru sam se odlučio jednostavno, iz tri razloga. Mislim da je moderni život u velikim gradovima već gotov koncept koji je vrijedio dok sam ja bio mlad. Tada je bilo zanimljivo fizički se susretati s ljudima radi razmjene ideja. Sada, u doba interneta, to više nije potrebno i moguće je biti povezan, a živjeti na nekom mirnom mjestu. Drugi razlog je inkluzivnost Istre, ta njezina tolerancija. Kad sam vidio Istru, osjetio sam tu nešto poznato, nešto što me vratilo u djetinjstvo – to jedinstvo i pristup ljudi, gdje mogu biti ono što jesam bez da me netko pita tko sam i odakle sam i gdje mogu živjeti normalnim životom. Treća stvar je potencijal koji Istra ima što se tiče posla, zdravlja, kvalitete života. Proputovao sam svijet, ali jednostavno ne znam postoji li bolje mjesto od Istre", zaključuje Igor Tojčić.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini