Ča moraju ljudi znati ča ja iman. Napiši da san polugol i sirota i da niman niš, zagonetno zaključuje Kristijan koji već četvrtu godinu hoda polugol, kupa se cijelu zimu, hrani se zdravo i prelazi biciklom dnevno i do 80 kilometara. Njemu je, naprosto, tako dobro. I baš ga briga tko o njemu što misli

Postoji li tipično istarska riječ za osobenjaka? Raspitujem se po redakciji i stvaram zbunjenost među kolegama. Rafal atributa ori se redakcijom - od književnih osobenjak, ekscentrik, obješenjak, boem, čudak, zanesenjak, do jadransko-hrvatskih talijanizama oriđinal, đenio, ridikul, munjen, pajac. Oni pejorativni nek' ostanu nezabilježeni. Za potrebe opisa junaka ove priče koristit ću izraz oriđinal.

"Popuštili su kapeleti!" To je njegov odgovor na prvo pitanje koje ljudima obično padne na pamet kad ga vide. Slijedi: "E, a zašto ideš okolo polugol?". Potom ono klasično :"Nije ti zima?". Na kraju, onako površno, "Ma ti si luđak!"

Na biciklu do Trsta

Navođenje grada, lokacije događaja, ovog je puta potpuno besmisleno. Pula je, ustvari, samo mjesto gdje se odvio razgovor s glavnim likom. Kristijan Živolić, naime, polugol, samo u kratkim hlaćicama i adidas šlapama, klati po cijeloj Istri. Bio je, kaže, par puta i do Trsta! Upravo takav, polugol, s kaubojskim šeširom na glavi i križem oko vrata. I plavim, živahnim očima. Pa jesu li te pustili na granici, pitam ga u čudu. Zašto ne bi, poentira naš oriđinal izazivajući me na kakvu izjavu punu predrasuda. Šutim. Ostavljajući na trenutak šalu na stranu, ozbiljno objašnjava:

- Ma znam ja ča svi misle! Na prvu, kad te vide polugolog, ljudi te smatraju luđakom i drogerašom. Ja se nisam nikada drogirao ni pušio. Svako toliko popijen malo vina o rakije, fala Bogu! Zdravo se hranim. Malo me je čudno za vidjet', ma to je drugo pitanje, nastavlja se šaliti vragolastim osmijehom koji gotovo i ne skida s lica. Odgovara mu, kaže, biti polugol! Kad ga gledaš, imaš dojam da hlačice nosi tek tako, reda radi, da ono ispod njih ostane na okupu. Tako, polugolo, osjeća se dobro, zdravo, vjerojatno i oslobađajuće. Tamo gdje nije primjereno se, naravno, obuče. Postoje i slike, nastavlja, gdje je skroz obučen, pa čak i u veštitu, ali samo za na pire. Realno, rijetko se to dogodi.

Glupa pitanja

No, 'ajmo prvo kontekstualizirati Kristijana, svrstati ga u neku kategoriju. Mrsko mu je to, kaže, glupa su mu moja pitanja. Što je sada bitno u koju sam školu išao, što radim, imam li love, pita me Kristijan pomalo uzrujan. Gori si od CIA-e a ni UDBA ti nije ravna, buni se. Ima čitatelja svakakvih profila, odgovaram. Neke sigurno zanimaju i te stvari, a treba i rastumačiti ljudima da ovako polugol nisi pao s Marsa.

Na pitanje o osnovnoj školi kaže - "imam". Naime, 30-godišnji Kristijan Živolić iz Loborike završio je osnovnu školu Šijana i potom srednju "žutu školu", smjer elektroničar. Nakon školovanja počeo je, kaže, raditi kao strojar i bagerist, a čime se bavi danas - ne otkriva. Tajanstven je. Radi, kaže, za sebe.

- Ča moraju ljudi znati ča ja iman. Napiši da san polugol, munjen i sirota i da niman niš, zagonetno zaključuje oriđinal Kristijan.

Predajem se, neću ga više daviti službenim pitanjima. Vratimo se mi "filozofiji polugolog tijela". Kad s njim razgovaraš, vidiš da tu nema neke dubine i posebnog razloga zašto tako živi. Njemu je, naprosto, tako dobro. I baš ga briga tko o njemu što misli. Definitivno ima poremećen termostat, tijelo mu očito drugačije nego ostalima reagira na niske temperature.

Ova mu je zima već četvrta po redu koju provodi samo u kratkim hlačicama, a kupa se u moru tijekom cijele godine. Nikad nije bio prehlađen a kamoli bolestan, hvali se. Ne jede, kaže, gluposti poput tosteva u fast foodu. Hrani se zdravo. Jede kiseli kapuz i sardele, a pije kozje mlijeko. Jednom je, tvrdi, izliječio neke strance kozjim mlijekom.

- Bila ti je jedna Austrijanka, muž joj je poša u k*** za svin, a i ona skoro. Pila je po 20 tableta svakodnevno. Ja sam im dao da probaju žur (sirutku) od koze. Od tada, hitila je sve tablete i preporodila se, hvali se Kristijan.

Uvijek na biciklu

Na bicikli provodi većinu vremena, nema mjesta diljem južne Istre kroz koje nije prošao. Napravi i do 80 kilometara dnevno. Pitam ga što radi u slučaju kvara, a daleko je od kuće. Nosim biciklu, kaže. Zajebava se: "Ako može ona mene nositi, mogu i ja nju malo".

- Ti si sigurno jurodiv, umiješao se kolega novinar. Kristijan i ja se gledamo u čudu. To su, objašnjava kolega, u staroj Rusiji bili ljudi koji su živjeli goli i bosi, a vjerovalo se da posjeduju nadnaravne moći. Ma kakvi divovi i moći, smije se Kristijan, ča govoriš gluposti, ti si više munjen nego ja…

- Kad me netko vidi u prolazu, djelujem mu munjen, lud, ali ja sam daleko od toga. Munjeni ne znaju ča delaju, ja dobro znam, znakovito će Kristijan.

Dobro, reci nam onda, umiješala se sad i kolegica, od čega živiš? Gdje spavaš? Imaš li mobitel? Spavam u kažunu i živim od zraka, prepredeno odgovara oriđinal Kristijan. Shvaćamo da nas malo vuče za nos, ali shvaća to i on. Ima mobitel, priznaje. Jede kao i mi, spava u kući, ima nekakve prihode. Ima čak i urednu bradu. Nema u kažunu struje, zadirkujemo ga. On se smiješka i šuti. Pa ne možeš nama prodavat' priču, sam si rekao da smo huji od CIA-e.

Povezane vijesti

• Ispod nule: Studeno je sinoć bilo i pulskim palmama
• U Hong Kongu najniže temperature u gotovo 60 godina
• Prognoza za ljeto: Bit će toplije od prosjeka