(L. JELAVIĆ)
Ima nas svugdje po svijetu, uglavnom smo sada umirovljenici. Naša kolegica Gordana Širola je došla iz Kanade na ovaj skup, ona još radi, jer se tamo može. Jedna je kolegica došla iz Tunisa, nekoliko ih živi u Italiji, nekoliko nas ovdje na Bujštini koji smo se vratili nakon fakulteta, priča Radovan Žmak
Prije 50 godina još jedna generacija maturanata bujske gimnazije krenula je novim životnim stazama, da bi se ponekad sastali i prisjetili se školskih dana. Učinilo je to ovih dana nešto više od 20 učenika koji su gimnaziju u Bujama završili još daleke 1968. godine.
Dosta ih je nakon nastavka školovanja ostalo na području Bujštine i cijele Istre, pa gotovo svakih pet godina organiziraju druženje. Posebno je bilo upečatljivo ovo kojim su obilježili pola stoljeća od izlaska iz srednjoškolskih klupa. Jedan od inicijatora okupljanja svakih pet godina Drago Mesarić rado se prisjeća školskih dana.
Smjestili ih u tadašnji kabinet za kemiju
- U prve dvije godine bili smo u dva razredna odjela, a u trećem su nas spojili u jedan, pa smo s 40 učenika bili najveći razredni odjel u gimnaziji. Zvali su nas Kina, zbog brojnosti, a morali su nas smjestiti u tadašnji kabinet za kemiju, jer je prostorija bila najveća. Svi smo bili uspješni i završili gimnaziju, prisjeća se Mesarić.
- Razrednica nam je u početku bila profesorica Šimunović, kasnije Luketa, sada živi u Zagrebu, a poslije Jelka Kožljan. Ima nas svugdje po svijetu, uglavnom smo sada umirovljenici. Naša kolegica Gordana Širola je došla iz Kanade na ovaj skup, ona još radi, jer se tamo može. Jedna je kolegica došla iz Tunisa, nekoliko ih živi u Italiji, nekoliko nas ovdje na Bujštini koji smo se vratili nakon fakulteta, priča Radovan Žmak koji dodaje da je njihova generacija bila dosta aktivna u društvenom životu, kako u školi, tako i kasnije, pa i danas mnogi od njih. (L. JELAVIĆ)