LABIN
Obilježava se 175. godišnjica rođenja Giuseppine Martinuzzi
Obitelj Martinuzzi (Giuseppina stoji)
Knjižnica, koja se sastoji od dva ormara knjiga i kolekcije novina prikupljenih tijekom Prvog svjetskog rata, danas je pohranjena u Narodnom muzeju Labin. Nakon Drugog svjetskog rata dio gradiva izdvojen je iz knjižnice i prenijet je u tadašnju Naučnu, a danas Sveučilišnu knjižnicu u Rijeci
Ove godine 14. veljače obilježena je 175. godišnjica rođenja pjesnikinje, učiteljice i revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, međutim, osim glazbeno-poetske večeri Grad Labin ovu značajnu obljetnicu dostojanstveno slavi i s nizom drugih događanja. Tim povodom održat će se 28. ožujka stručni skup sa sudjelovanjem hrvatskih i talijanskih znanstvenika, drugi Kulturno-povijesni susreti, u sklopu kojeg će se desetak tema posvetiti Giuseppini Martinuzzi.
U tijeku je postupak restitucije odnosno povrata dijela Martinuzzijine ostavštine koja je 1947. godine izdvojena i pohranjena u današnjoj Sveučilišnoj knjižnici Rijeka. Zahtjev za povratak građe iz Rijeke u Labin već je upućen Sveučilišnoj knjižnici Rijeka i Ministarstvu kulture. Iz Giuseppinine ostavštine izdvojeni su svesci 27., 28. i 29., u kojima je pohranjena dokumentacija o djelovanju Giuseppine kao učiteljice, spisateljice, pjesnikinje i politički angažirane djelatnice. Tada je bilo opravdano to učiniti jer je muzej u Labinu osnovan tek 1960. godine, pa u Labinu nisu postojali uvjeti za sigurno čuvanje tog dijela Giuseppinine ostavštine. Danas su uvjeti sasvim drugačiji, Narodni muzej raspolaže potrebitom sigurnosnom opremom, otvoren je za posjetitelje i za istraživače, i može dati na uvid spomenute sveske uz potrebiti nadzor. Stoga je došlo vrijeme da knjižnica opet postane ona cjelina kakvom ju je osmislila Giuseppina Martinuzzi.
Izrada web stranica o Martinuzzi
Upravoje zgotovljen detaljan popis građe koja se nalazi u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci. U planu je digitalizacija kompletne dokumentacije koju sadrže spomenuti svesci i izrada web stranica o Martinuzzi na kojoj bi se ta, kao i ostala dokumentacija, objavila. Uz to planira se organizirati pokretna izložba o Martinuzzi. Labinski povjesničar Tulio Vorano ističe kako je Martinuzzi u svojoj zreloj dobi, u vrijeme kada je imala 52 godine, u siječnju 1896. godine, zapisala da je odlučila ostaviti nakon svoje smrti svom voljenom Labinu ono najdragocjenije što posjeduje - svoju knjižnicu. 21. listopada 1896., točno godinu dana nakon smrti oca, Giuseppina je iz Trsta uputila pismo Općini Labin kojim nudi svoju knjižnicu kao dar gradu uz određene uvjete. Prije svega želja joj je bila da knjižnica nosi ime njezinih obožavanih roditelja, pa se ona trebala zvati Biblioteca Giovanni Antonia Martinuzzi.
Dr. Lucas, gradonačelnik Labina brzojavno ju je obavijestio 29. listopada 1896. da grad sa zahvalnošću prihvaća donaciju i predložene uvjete. Sljedeće godine Giuseppina je bila u kolovozu na odmoru kod svog ujaka Giacoma Liusa, pa je taj boravak iskoristila da 15. kolovoza 1897. sastavi oporuku i preda je sudu u Labinu. Dvadeset pet dana kasnije, 10. rujna 1897. sastalo se labinsko Općinsko predstavništvo i prihvatilo donaciju knjižnice i postavljene uvjete. Nakon toga Giuseppina je sređivala knjižnicu i poradila je na izradi njezina kataloga. Godine 1910. javila je Općini Labin da je preuzela na sebe troškove prijevoza knjižnice iz Trsta u Labin. Po završetku Prvog svjetskog rata, u siječnju 1919. Giuseppina je zapisala kako ima namjeru trajnose do seliti u Labin.
Ostavština pohranjena u tri kutije
No, to se nije ostvarilo jer je u Trstu ostala još nekoliko godina. Došla je u Labin u ljeto 1925. i vjerojatno je tada i knjižnica dospjela u naš grad. Giuseppina se htjela osigurati da će njezina donacija funkcionirati upravo onako kako je zamislila, pa je zatražila pomoć određenih labinskih organizacija. Tako joj je Klub društvenih nauka 3. studenog 1921. zajamčio da će nadzirati rad knjižnice i poštivanje uvjeta iz donacije. Slično jamstvo dala joj je i napismeno labinska sekcija Federacije rudara 9. studenog 1921., a Radničko društvo za uzajamnu pomoć labinskih radnika usmeno ju je obavijestilo da će obaviti traženi nadzor.
Knjižnica, koja se sastoji od dva ormara knjiga i kolekcije novina prikupljenih tijekom Prvog svjetskog rata, danas je pohranjena u Narodnom muzeju Labin. Nakon Drugog svjetskog rata dio gradiva izdvojen je iz knjižnice i prenijet je u tadašnju Naučnu, a danas Sveučilišnu knjižnicu u Rijeci. U Rijeci jenOčekuje se da će osim Grada Labina u financijskim troškovima sudjelovatinIstarska županija i Ministarstvo kulture.
Imenovati jednu od ustanova u kulturi
Također, komunalno poduzeće 1. maj ima trajnu obavezu skrbiti o svim spomenicima i spomen obilježjima na području Grada pa tako i o spomeniku Martinuzzi i spomen ploči na njenoj rodnoj kući. Oba su mjesta pijeteta i na njima se godišnje polaže cvijeće.
Grad u vlasništvu rodne kuće Giuseppine Martinuzzi participira u šestini djela. Kako se ova zgrada nalazi u zoni starogradske jezgre i ima status zaštićenog kulturnog dobra, svi dosadašnji natječaji za energetsku obnovu fasada izuzimaju zgrade koje su pod zaštitom konzervatorskih službi.
Ime labinske revolucionarke, pjesnikinje i učiteljice nosi u Labinu Zajednica Talijana i njezin pjevački zbor te jedna od najljepših ulica u Starom gradu.
Gradska uprava na inicijativu labinskog SDP-a još je ranije najavila da će razmotriti prijedlog i pokrenuti javnu raspravu da ime slavne Labinjanke nosi i jedna od ustanova u kulturi.
Tko je bila Giuseppina Maria Sandra Martinuzzi?
Rođena je u Labinu 14. veljače 1844. Otac Giovanni (1807.-1895.), pripadao je furlanskoj obitelji koja se 1720. doselila u Labin. U više navrata obnašao je dužnost gradskog vijećnika. Majka, Antonia Lius, potekla je iz vrlo ugledne labinske obitelji, poznate po intelektualcima i moreplovcima. Trećerođena Giuseppina,je mladost provela u obiteljskom krugu, studirala je privatno i s 29 godina, 20. lipnja 1873. počela je raditi u svojstvu zamjenice učiteljice u Ženskoj osnovnoj školi u Labinu. Još iste godine postavljena je za učiteljicu u Galižani, a dvije godine kasnije 1875. u Miljama kraj Trsta. Potom je 1877. prešla u Trst gdje je u nekoliko pučkih škola predavala sve do 1905. kada se morala umiroviti. Bila je odličan nastavnik i pedagog, surađivala je s brojnim pedagoškim časopisima, a 1886. objavila je o svom trošku "Mnemonički priručnik". To je vrlo zanimljivo djelo u kojem je putem sinoptičkih tabli obradila određene materije i discipline kako bi se lakše pamtile.
Zajedno s nekoliko autora sastavila je početkom stoljeća udžbenike za pučke škole, no vlast ih nije odobrila jer su bili s "premalo austrijskog i premalo religioznog karaktera". Martinuzzi se vrlo rano počela baviti književnošću, pa je već s dvanaest godina sastavljala pjesme. Zanimljivo je da je dvije pjesme posvetilaznamenitim Labinjanima, Baldu Lupetini i Matiji Vlačiću Frankoviću Iliriku. Njezin najznačajniji spjev je "Ingiustizia" (Nepravda) iz 1907. koje je posvetila obespravljenim radnicima, rekao je profesor Tulio Vorano, labinski povjesničar i bivši voditelj Narodnog muzeja u Labinu koji je godinama proučavao njezin život i djelo.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
