Iako još nemamo potpuno jasnu sliku o tome što se u Drugom svjetskom ratu dogodilo u potpuno napuštenom i razrušenom selu Pavletići, u današnjoj Općini Oprtalj, gdje su njemački vojnici pobili gotovo sve mještane i zapalili kuće, a o čemu smo nedavno pisali, nešto ipak izlazi na svjetlo dana. Profesor Ivan Zupanc s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu skrenuo nam je pažnju na Buzetski zbornik iz 1981., čiji je autor Božo Jakovljević, gdje se u kratkim crticama, zapravo u legendi pod fotografijom spominje tragična sudbina Pavletića. U tom se tekstu navodi da se nemili događaj zbio ipak u listopadu 1943., kao što je to ustvrdio publicist i novinar Just Ivetac, a ne 1944. kako navodi etnolog Josip Milićević. Također, neki se dijelovi poklapaju s onime što su nam ispričali pojedini okolni mještani.

"Prvog dana ofenzive 2. listopada, silazeći iz Oprtlja u Livade, Nijemci su naišli na zasjedu i tom je prilikom ranjen jedan njihov vojnik", piše u Buzetskom zborniku. Podsjetimo, sugovornici iz tog kraja su nam ispričali da je jedan mještanin, koji je živio u blizini Pavletića, u kući na saminji, s lovačkom puškom zapucao na kolonu njemačkih vojnika. Rekli su nam i da mu nisu bile sve na broju, a zbog njegovog su čina potom stradala, pokazat će se, dva sela. Naime, nisu samo Pavletići platili glavom ranjavanje jednog njemačkog vojnika, već i selo u neposrednoj blizini.

"Ušli su (okupatorska vojska, op. n.) u selo Pavletići i sa sobom poveli Ivana Pogorevca, Antuna Blaškića, Rikarda Blaškića i Petra Pavletića. Usput su iz Bura (selo u blizini, op. n.) poveli Ivana Šorga, Antuna Šorga i Josipa Burija. Dolaskom u logor koji su postavili na mjestu odvajanja cesta za Završje strijeljali su zarobljene seljake. Sutradan su Nijemci došli u Pavletiće i lišili slobode sve stanovnike sela, poveli ih sa sobom, a selo zapalili", piše u Buzetskom zborniku.

Naše pretpostavke da su mještani ubijeni na kućnom pragu ili na placi u selu ovime padaju u vodu. No, ostaje nejasno što je bilo sa ženama, djecom i starcima. Spominje se, dakle, kao povijesna činjenica da su Nijemci zarobili sve stanovnike sela, ali onda je moralo biti i više od 14, koliko se navodi, doduše ne u Buzetskom zborniku, ubijenih mještana. I dalje je stoga upitno koliko je bilo žrtava, jesu li među njima bili žene, djeca i starci, a ako nisu, što su Nijemci s njima učinili, budući da se u selo, koje je brojalo 15-ak kuća, više nisu mogli vratiti jer je bilo u potpunosti spaljeno.

U svakom slučaju, tu je njemačku krvavu odmazdu preživjelo nekoliko mještana Pavletića. Okolni mještani su nam rekli da su to bila dvojica muškaraca, ali Buzetski zbornik navodi drugačiji podatak. "Dok su seljake vodili do mjesta strijeljanja, iz grupe su pobjegli Jure Blaškić, Josip Pogorevac i Ivan Pavletić. Juri Blaškiću dan ranije strijeljan je sin u grupi odvedenih stanovnika Pavletića."

Zbog svega što se dogodilo u listopadu 1943. nije ni čudno što su Pavletići danas napušteni. Ali ono što svakako izaziva čuđenje jest to što su i zaboravljeni. Zašto u Jugoslaviji tamo nije podignuto nikakvo spomen-obilježje, ostaje i dalje enigma. A nije da je tadašnja država zaboravila na Pavletiće. Nakon Drugog svjetskog rata očito je barem dio kuća obnovljen i život se donekle vratio u selo, ali izgleda da su traume bile prevelike da bi mještani, kojih je navodno 50-ih godina tu bilo 20-ak, na koncu ostali živjeti na svojoj rodnoj grudi. Prema svemu sudeći, koncem 50-ih oni odlaze iz Pavletića da se više nikada ne bi vratili.

Zanimljivo, doc. dr. sc. Zupanc kaže nam da je prije dvije godine u Oprtlju, u čijoj okolici ima kuću, sreo jednu američku obitelj koja mu je kazala da je porijeklom iz Pavletića. Koliko se sjeća, žive u Miamiju na Floridi. Izgleda da su stanovnici spaljenog sela, nakon svega što su proživjeli, otišli iz Istre. A sve zbog jednog nepromišljenog čina čovjeka koji je sam krenuo na kolonu Nijemaca i potrebe njemačke vojske da, zbog jednog ranjenog vojnika, napravi strašnu odmazdu koja će zauvijek izbrisati jedno selo i njegovim stanovnicima nanijeti nezacijeljive rane.

Povezane vijesti

• SELO SPALO NA SVEGA DVIJE DUŠE: Majka i sin posljednji su žitelji sela između Oslića i Huma
• NEZAOBILAZNI DIO TRADICIJE ISTARSKIH SELA Javna ustanova Natura Histrica poziva da im se dostave podatke o lokvama
• Prijave kandidatkinja na Izbor najuzornije hrvatske seoske žene