"Nakon što sam 2019. završila utrku, rekla sam da ću, ako me zdravlje, posluži ići opet. Želim ponovno doživjeti taj ugođaj i atmosferu na startu utrke i da, dok čekam da utrka počne, gledam hrvatsku zastavicu kako se vijori. Da mi od uzbuđenja suze teku niz lice i da dobijem takav "udarac" u leđa da mi noge cijelim putem budu lagane, a glava puna pozitivnih misli".

Tim je riječima Rovinjka Nataša Rogić Jukopila, jedna od ponajboljih ultrašica u Hrvatskoj, članica SRK Alba i trkačke sekcije IPA Istra, inače policijska službenica za odnose s javnošću u PU istarskoj, najavila svoj drugi nastup na ultra trail utrci oko vrhova Mt. Blanca.

Rogić je jedina žena i jedna od samo devet trkača i iz Hrvatske koji će biti među 2.300 sudionika ove prestižne ultra trail utrke samo za odabrane. Oko 40 sati trčanja stazom dugom 171 kilometar po planinskom masivu s čak 10.300 metara visinske razlike koja prolazi kroz tri države čeka "prosječne" natjecatelje koji će sudjelovati na surovoj ultra trail utrci oko vrhova Mt. Blanca. Iako je riječ o jednoj od najtežih ultra trail utrka koja se trči po vrlo surovom terenu po obroncima druge najviše planine u Europi, iznimno je popularna među trkačima. Da bi netko uopće mogao ući u konkurenciju, na točno određenim utrkama mora sakupiti dovoljno kvalifikacijskih bodova. Čak ni to nije jamstvo za nastup.

- U siječnju ove godine nisam bila izvučena na takozvanoj lutriji, ali sam bez obzira na to trenirala cijelu godinu. U lipnju me ugodno iznenadio prijatelj Kristian iz Labina koji mi je skrenuo pažnju na e-mail koji smo primili od organizatora UTMB-a. Naime, zbog povoljne epidemiološke situacije, s obzirom Hrvatska bila na zelenoj listi, trkači iz Hrvatske koji udovoljavaju uvjete dobili su mogućnost da se prijave 22. lipnja. To "dopunsko" izvlačenje trajalo je samo taj dan po principu "najbržeg prsta". Tako mi se ipak pružila prilika da i ove godine nastupim na Mt. Blancu, govori Nataša Rogić, koji je prije tri godine nastup na ovoj utrci bio samo neostvarena želja. Mjesto među sudionicima izmaknulo joj je za dlaku, no već godinu dana poslije bila je među sretnicima. Ove godine sreća joj se ponovno osmjehnula.

- Iskreno, bila sam jako uzbuđena kad sam vidjela da sam među izabranima. Činilo mi se kao da sanjam, a istovremeno sam bila u šoku. Pitala sam se jesu li moji treninzi bili dovoljno dobri i koliko mi je još vremena preostalo za malo jače treninge. Ali nije bilo puno vremena za razmišljanje, nego sam se odmah bacila na posao. Pozvala sam svoje prijatelje koji također idu na trku da se udružimo i "peglamo" Ćićariju, Učku i Labinštinu. Bilo je jako vruće i sparno za pripreme jer se teško po ljeti, još nakon posla i vožnje u kipućem autu 40 minuta do kuće, natjerati na trening. Tako da je, uz moja dežurstva, bilo i ranojutarnjih i noćnih treninga, kaže Rogić s kojom će na ultra trailu po Mt. Blanc i dvoja "supatnika" iz Primorsko-goranske županije s kojima je posljednjih mjeseci i trenirala, Franjo Korić i Andrej Vadlja.

Pandemija koronavirusa dobrano je potkačila i trkače u prirodi, iako se ne radi o kontaktnom sportu i odvija se isključivo vani. Natjecanja su stopirana, pa prave prilike za provjeru forme i nije bilo. Samo treninzi, treninzi i ponovno treninzi.

- Teško mi je pao taj period zbog velikih zabrana i ograničenja koja su nam svima promijenila živote. Zbog epidemioloških mjera, u potpunosti su nam zabranili utrke tako da sam u 2020. godini završila svega tri utrke, a ove godine samo jednu. No, bez obzira na to, nastavila sam trenirati, iako sam prošle jeseni preboljela koronu. Jako sam se uplašila da će to ostaviti posljedice na moje zdravlje, i da više nikada više neću moći trčati. No, nisam se predala, nastavila sam trenirati u svom ritmu cijelo vrijeme. Nadam se da je taj ružan period iza nas i da nas svih čeka neko sretnije vrijeme, optimistična je Rogić.

Ultra trail na Mt. Blancu vrlo je selektivna utrka u svakom smislu. Nije dovoljno samo sakupiti dovoljan broj kvalifikacijskih bodova da bi se uopće ušlo u konkurenciju, a ni imati dovoljno sreće da bi bio izabran. Naime, 171 kilometar treba istrčati u zadanom vremenu. Svi oni koji "zakasne" postaju diskvalificirani, odnosno što se rezultata i plasmana tiče, kao da nisu ni nastupili. Krajnji limit 46 sati i 30 minuta. Osim toga, ima i 15 time limita u kojima   trkači moraju stići do kontrolnih točaka.

- Prije dvije godine mi je trebalo 40 sati i 22 minute, pa ako bude sreće, ove godine ću popraviti rezultat. Sad znam put. Najprije me čeka 8 kilometara ravnice, pa „lagani“ uspon i spust do St. Gervaisa, od 30. do 80. km. Slijede četiri uspona od kojih dva viša od 2.500 m, od Les Contaminesa do Courmayera, pa put do vrha Col Ferret u Švicarskoj na 100.-tom km. Prošli put me najveća kriza uhvatila na 66. kilometru prije Courmayera. Noge su mi postale teške i jako mi se počelo spavati. Tada mi je kao naručen zazvonio mobitel. Bio je to moj sin Mateo koji je jako ponosan koji me pitao kako sam i da li sam vidjela medvjeda. Tada sam zaboravila na sve muke i krenula dalje lagano s noge na nogu. Kad sam se zadnji put počela spuštati s tog vrha uhvatilo me grmljavinsko nevrijeme s kišom koja se ubrzo pretvorila u gustu tuču. Tada sam se pola sata sklonila ispod stabla te nastavila dalje. Nakon toga došla sam do prvog naseljenog mjesta te su me čekala još tri zadnja uspona od 800 do 1.000 metara, koje sam si zamislila kao tri uspona na Sisol na Labinštini gdje sam dosta trenirala, pa mi je bilo lakše.

U konačno vrijeme uračunato trčanje, ali i hodanje te kraće pauze koje su trkačima nužne na ovako dugim i iscrpljujućim dionicama. - Teško mi je govoriti koliko u postotku trčim, a koliko hodam. Sve to radim onako po osjećaju. Recimo da 30 % hodam, a ostalo trčim. Naravno da uzbrdo hodam, a kad je nizbrdo i ravno lagano trčim. Odmaram isto po potrebi. Recimo od kratkih pauzi po pet, deset minuta, do odmora od maksimalno 30 minuta kad sam jako umorna.

Trkači će startati iz Chamonixa 27. kolovoza u 17 sati. Prvi trkač se očekuje za oko 20 sati. Rogić se natječe u kategoriji rekreativaca.

- Ove godine neću imati support na utrci, mislim da dovoljno iskustva imam tako da ću ići sama sa sobom i svojim mislima, pa ako me sreća i zdravlje, nadam se da ću i sretno stići do cilja. Možda koju minutu ranije nego prvi put, zaključila je Nataša Rogić.

Deset utrka preko 100 kilometara

Nataša Rogić se trekingom i trail trčanjem bavi od 2014. godine. Sudjelovala je na puno domaćih i međunarodnih utrka. Odradila je 80-ak kraćih utrka u rasponu od 8 do 85 kilometara. U četiri navrata sudjelovala je i uspješno završila utrke od oko 170 km, te šest puta utrke od preko 100 kilometara.

Podrška sina Matea

Nataša Rogić majka je 10-godišnjeg Matea, osnovca koji je jako ponosan na mamine uspjehe. Uoči utrke na Mt. Blancu napravio joj je crteže koje će ponijeti na utrku. Kao amajliju za sreću.

Start po skupinama

- Spomenula i Vedrana Mohorovičića koji je s nama trenirao i bodrio nas pjesmom, a to će činiti i uoči i za vrijeme utrke u Francuskoj. Ove godine zbog epidemioloških mjera koje su na snazi zbog epidemije COVID-19 neće biti skupni start, već ću ja startati u prvoj grupi u 17 sati, Andrej u 17, 30,a Franjo u 18 sati. Naše vrijeme kretanja tijekom utrke biti će moguće pratiti uživo putem mobilne aplikacije, najavila je Rogić.

Prijatelji i kolege

Volim hobi s kojim se bavim jer mi on dođe kao prava anti-stres terapija. Naravno puno mi znači podrška obitelji, nadležnih rukovoditelja, a najviše podrška moje šefice i prijateljice Suzane Sokač koja ima uvijek lijepe riječi za mene i diže iz mrtvih kad imam loše dane. Zahvalila bih se i svima koji su mi financijski pripomogli kako bih mogla sudjelovati na utrci, rekla je Rogić.

Povezane vijesti

• ISTARSKA POLICAJKA NATAŠA ROGIĆ drugi put istrčala ultra trail utrku na Mont Blancu dugu čak 178 kilometara!
• NATAŠA ROGIĆ, istarska policajka koja je drugi put istrčala ultra trail oko Mt. Blanca: "Želim se popesti na sam vrh Mt. Blanca! OSTVARIT ĆU TAJ SAN!"
• Rovinjka Nataša Rogić deseta na vrlo zahtjevnoj utrci Centurion od 110 kilometara