Sada treba stati na loptu, da ne bismo pretjerali s mobilnim kućicama i glamping nišom i da nam se taj smještaj ne bi pretvorio u apartmanska naselja. Ključni je moment kojim se hvalimo - cijena smještaja od 500 eura na dan, po čemu smo možda u nekim momentima i najskuplji u toj vrsti ponude u Europi, stoga treba dobro analizirati što nudimo tim gostima osim luksuzne mobilne kućice, kad je gost već prevalio ogroman put da bi stigao u našu destinaciju, kaže Kocijančić

Na ovogodišnjem 13. Kongresu hrvatskog kampinga organiziranom koncem listopada u Sv. Martinu na Muri, gdje su održana međunarodna stručna predavanja domaćih i stranih poznavatelja kamping sektora te prezentirani najnoviji modeli opreme i usluga u kampingu, najsvečaniji trenutak bila je dodjela priznanja pojedincima koji su dali poseban doprinos razvoju kampinga u Hrvatskoj. Ovogodišnji je laureat i Livijano Kocijančić, bivši direktor kampova umaškog Istraturista.

(Ne)vjera u kampove

Kocijančić je dugogodišnji istaknuti turistički radnik, u 35-godišnjem radnom vijeku više od 20 godina bio je rukovodilac poslovnih jedinica s kampovima unutar bivšeg umaškog hotelijerskog diva, Istraturista, danas Plave Lagune iz Poreča. Razgovaramo o razvoju kampinga u Umagu i Hrvatskoj, novim razvojnim trendovima u kampingu, marketingu te o proboju na nova tržišta, primjerima pozitivne prakse i problematici u sektoru.

- Priznajem da sam bio ugodno iznenađen ovim priznanjem, osobito sada pred konac svog dugog radnog vijeka. Stiglo je kao najbolja potvrda da sam pridonio očuvanju bogatih zelenih površina uz more, održivom razvoju i ekologiji, što su temeljne odrednice razvoja kamping destinacije, čime sam, nadam se, ostavio mogućnost i budućim generacijama da slijede moj primjer, kao i primjer mojih suradnika, govori Kocijančić.

Važno mu je da je na nacionalnoj razini prepoznat kao turistički radnik zaslužan za razvoj kamping turizma, što, veli, nije bilo uvijek jednostavno zadržati u portfelju strateških dokumenata tvrtke.

- Prije 35 godina počeo sam raditi u Istraturistu i to najprije na poslovima recepcionara, a onda bivam, postepeno, promoviran na rukovodeće funkcije. Obnašao sam funkciju direktora OOUR-a Katoro, zatim Poslovnog centra Stella Maris koji je imao u sastavu ex Ladin gaj (danas kamp Park Umag i mali kamp Finidu), pa sam bio imenovan direktorom PC Polinezije s apartmanskim naseljem i kampom Pineta u Savudriji te naseljem Kanegra. Naposljetku se vraćam na čelno mjesto Park Umaga i tako više od 25 godina obavljam rukovodeće poslove na razvoju kamping turizma i profiliranja Umaga kao odredišta na visokokonkurentnom kamping tržištu Europe. Na samom početku moje karijere bili su to kampovi s jednom do dvije zvjezdice, no i gosti su bili skromni i nezahtjevni. Nije im bio presudan komfor hotelskih soba ili apartmana, nego neposredan dodir s prirodom koja se tih godina nudila u svojoj netaknutoj raskoši, prisjeća se Kocijančić.

Dodaje da su se često na nivou uprave vodile žestoke prepirke oko pitanja budućnosti kamping turizma jer je bilo i onih direktora koji su kampove smatrali nerentabilnima, a kamping goste klijentelom niže platežne moći, podcjenjujući njihove navike korištenja zajedničkih sanitarnih čvorova, spavanja u šatoru…

Povratak investicija

- Bili su nepoželjni za turističku kuću u vrijeme ekspanzije čvrstih hotelijerskih objekata, kazuje Kocijančić, velik zagovornik razvoja kamping sektora i pokretač opće razine konkurentnosti umaškog kamping turizma. No, 1982. godine pobjeđuju trendovi razvoja kamping sektora i dolazi do prvih većih investicijskih ulaganja u Ladin gaj (Park Umag) koji tada postaje jedan od vodećih u Europi s dvije zvjezdice, dok ostali kampovi ITU-a zadržavaju jednu zvjezdicu.

Kocijančić kazuje da se najveća prekretnica u umaškom kamping sektoru dogodila prije 14 godina, točnije 2005., kada kreću ogromna investicijska ulaganja u kamp destinacije Umaga. Međutim, valjalo je postići konsenzus u trojnoj upravi Istraturista - španjolska Sol Melia, uprava ITU-a i uprave vlasnika Zagrebačke banke - da kampovi ostanu važna karika umaškog turizma pa tako danas, kazuje Kocijančić, umaški kampovi uspješno pariraju najboljim europskim kampovima kako cijenom i uslugom, tako i strukturom gostiju koji su u rangu onih smještenih u umaškim hotelima s četiri i pet zvjezdica. Umaški kampovi danas nose oko 50 posto smještajnih kapaciteta, dok je drugih 50 posto u hotelima, što čini oko deset tisuća gostiju ukupno.

Danas, nakon niza godina od ovih znakovitih ulaganja, osobito onih posljednjih realiziranih u 2018. godini u kampu Stella Maris, Kocijančić je siguran da se tvrtki i široj zajednici sav trud isplatio jer sve veći broj gostiju pokazuje interes za boravak u novouređenim kampovima, povratak prirodi i jedinstvenoj privatnosti u njoj. U tom smislu kampovi postaju pravi trend, pa čak i dio stalnih gostiju u čvrstim objektima, veli naš sugovornik, pokazuje sve veću želju napustiti luksuzne hotele i apartmane te se premjestiti u luksuzne resort-kampove s mobilnim kućicama koje imaju sve potrebne sadržaje poput hotela visoke kategorije.

- No, sada tu treba stati na loptu, da ne bismo pretjerali s mobilnim kućicama u velikim kampovima te nišom proizvoda glamping i da nam se smještaj u mobilnim kućicama ne bi pretvorio u apartmanska naselja. U mobilne kućice uglavnom dolaze obitelji srednjih godina koje dijele kućicu s još jednom ili dvije familije i tu je prisutan jedan ključni moment kojim se hvalimo, a to je cijena smještaja od 500 eura na dan. Time smo možda u nekim momentima i najskuplji u toj vrsti ponude u Europi, stoga treba dobro analizirati što nudimo tim gostima osim luksuzne mobilne kućice, kad je gost već prevalio ogroman put da bi stigao u našu destinaciju, ističe Kocijančić, misleći na popratne sadržaje.

Trendovi rasta

Smatra da Hrvatska turistička zajednica danas mora imati jasnu viziju razvoja kamping sektora te da se uz dobre parametre ponašanja u prostoru i vremenu treba početi okretati izvornoj skupini kampista, a najbolje smjernice za razvoj kamping turizma može apsorbirati iz Udruge kampista Hrvatske, kao i prisutnih trendova na europskom tržištu. U tom smislu Kocijančić ističe da je veći pobornik iskonskih kampista - ljubitelja prirode, onih koji preferiraju smještaj na kamp parceli u svojoj kamp prikolici ili kamperu jer to su, kaže, pravi kampisti, nezahtjevni gosti kojima treba sloboda kretanja, bogata ponuda u okolici zbog vlastite mobilnosti, kao i živi kontakt s drugim gostima i osobljem u kampu radi čije će se srdačnosti i gostoljubivosti uvijek iznova vratiti u isti kamp.

- Mobilne kućice gosti najčešće odabiru za svoj odmor radi povoljne cijene i ostalih povoljnih uvjeta smještaja, dok pravi kampisti biraju destinaciju i sve ono što sam ranije spomenuo. Mi danas na nivou Istarske županije, kao i Hrvatske, razvijamo autohtonu gastronomiju, OPG-ove, vinske staze, puteve maslina, bike staze, planinarske puteve i slično, a upravo to preferiraju gosti s kamperima ili kamp prikolicama. Pogledamo li statističke podatke koliko se godišnje proizvede kamp prikolica i kampera u Europi i to po cijeni počevši od nekoliko desetaka tisuća eura do više stotina tisuća eura što je u vrijednosti prave kuće i da su to gosti koji sebi mogu priuštiti po nekoliko tjedana godišnjeg odmora, da zbog pokretljivosti u svojim kućicama na kotačima mogu obići cijelu obalnu i kontinentalnu Hrvatsku, mišljenja sam da bi se trebalo znatno više okrenuti takvom tipu kamping turizma u budućnosti, ističe Kocijančić.

Napominje da, međutim, taj oblik ponude iziskuje odgovarajuću infrastrukturu i tehnologiju. Naime, zbog manjkavih zakona i premalog broja uređenih kamping odmorišta gosti nemalo puta onečišćuju okoliš i usputna mjesta na cesti.

- Nedopustivo je da na javnim parkiralištima ili benzinskim crpkama kamperi nemaju kamo ispustiti svoje sivo-crne vode i natočiti čistu vodu, što im je u drugim zemljama dostupno, odnosno obavezno. Isto tako trebalo bi uvesti strože propise i izrijekom zabraniti kamperima ilegalan boravak na javnim površinama ili u prirodi na atraktivnim mjestima jer takvi gosti pružaju loš primjer onima koji se uredno drže pravila, a to je većina turista, mišljenja je Kocijančić.

Smatra da bi trebalo pojednostaviti administrativno-birokratska pravila igre kod izdavanja dozvola za otvaranje malih kampova, kamp odmorišta ili OPG-ova koji pružaju tu vrste usluge jer to je budućnost svakog grada u Hrvatskoj koji želi razvijati svoju turističku ponudu i privući brojne goste tijekom cijele godine. "Ugledajmo se na Austriju gdje gotovo svako manje mjesto na ulazu u gradić ima kamping odmorište na kojem se kroz cijelu godinu izmjenjuju gosti u kamperima", poručuje Kocijančić te upozorava da već treba promišljati što će se dogoditi sa zastarjelim mobilnim kućicama kada ih budu zamjenjivali u velikim kampovima novima jer navodno su već sada mnoge otpisane niknule na poljoprivrednim zemljištima, a nađe ih se i po šumama gdje se rentaju!?

Umrežavanje

- Hrvatska može postati boom destinacija u turističkom kamping sektoru i ostati uz bok konkurentskim zemljama, Španjolskoj, Francuskoj i Italiji, uz uvjet da se strateški poveže plava, zelena i žuta Hrvatska, a pod "žuta" mislim na plodorodnu kontinentalnu Hrvatsku jer onaj gost koji posjeduje kamper materijalno je situiran i dobre je platežne moći, a primarni mu je cilj doživjeti i uživati u netaknutoj prirodi i upoznati kraj te običaje ljudi gdje navraća, zaključuje Kocijančić, prvenstveno zahvalan Udruzi kampista Hrvatske, Istraturistu i Plavoj Laguni koji su mu kroz dugogodišnji rad omogućili da putuje, obilazi brojne europske kampove i tako se razvija šireći vidike te da svoje iskustvo uspješno primijeni u praksi.

Povezane vijesti

• Dani solidarnosti: Prikupljen novac za senzornu sobu
• Slavlje 250 umirovljenika s humanitarnim predznakom
• Istarski kampovi u novu sezonu ulažu 250 milijuna kn