KALDIRski plac od fruti

Libero Basiaco iz Buja sam izrađuje robu pletenu od vrbe, odnosno beke ili bekve MEĐU RIJETKIMA JE KOJI ZNAJU OPLESTI CIJELI BOCON

| Autor: Mirjan RIMANIĆ

Zahvaljujući očevim podukama Libero danas, osim bocona, zna plesti sprte (košare), manigale (velike košare s ručkama), košarice za kruh i kjante (veće boce). Glavni materijal za pletenje mu je vrba, dakle beka, neoguljena crvene boje i oguljena bijele boje

Na prošlonedjeljnom, prvom ovogodišnjem, "Kaldirskom placu od fruti" Libero Basiaco iz Buja nudio je raznu robu pletenu od vrbe, odnosno beke ili bekve. Doduše, česti su prodavači takve robe na lokalnim sajmovima na kojima se nude razni domaći proizvodi. Međutim, Liberova me roba privukla iz razloga što je on nudio bocone, demižane ili demižonke s pletenim dnom. 

Danas su rijetki majstori koji umiju ručno oplesti cijeli bocon, dakle i njegovo dno. Najčešće se danas iz domaće radinosti nudi opleteni bocon s drvenim dnom. Stoga je umijeće Libera Basica vrijedno pozornosti, budući da je jedan od rijetkih koji može oplesti cijeli bocon.

Libero Basiaco rođen je u Mavretićima nedaleko Livada, a danas umirovljeničke dane provodi u Bujama. Mirovinu je prije 15 godina zaslužio kao kovač. Radni vijek proveo je, kaže, kao izučeni kovač u Livadama, ali radio je u drugim mjestima. Umijeće pletenja vrbe naučio je od oca, koji mu je znao govoriti "sve ti dobro dođe u životu, pa tako i pletenje vrbe".

Zahvaljujući očevim podukama Libero danas, osim bocona, zna plesti sprte (košare), manigale (velike košare s ručkama), košarice za kruh i kjante (veće boce). Glavni materijal za pletenje mu je vrba, dakle beka, i to neoguljena crvene boje i oguljena bijele boje.

 - Upravo je sada, u proljeće, najpovoljnije vrijeme za rezanje i guljenje vrbe jer je elastična pa ne puca. Osim vrbe, važan je, posebno za košare, materijal za izradu križne konstrukcije, a ona se izrađuje od šiboja, divljeg lješnjaka i jasena, koji se lako savijaju i dobro se mogu oblikovati, kaže Basiaco.

Vrbu nikada ne kuha niti na bilo koji drugi način obrađuje i uvijek koristi onu vrstu vrbe koja se koristi za vezivanje loza. U Motovunu je 1950-ih zadruga zasadila vrbu za pletenja košara, ali Libero tu vrstu vrbe nikada nije koristio. Tu su vrbu za pletenje košara koristili Međimurci, koji su doselili u Motovun, za pletenje svog tip košara, koje se razlikuju od istarskih sprta. Liberove sprte nemaju neku određenu zapreminu, već njihovu veličinu određuje materijal, odnosno šibe od kojih izrađuje noseći križ, ali dovoljno su velike da u njih stane nekoliko kilograma voća i poprilično "zelenjave", salate, radića, blitve i tomu slično.

Osim sprta, iz njegove su palete proizvoda posebno tražene košarice za kruh, dok za manigale ima sve manje potražnje. Manigali su veće košare s dvije ručke, po kojima su i dobile ime. Tu vrstu košare nekada su žene nosile na glavi. Za tu su prigodu omotale "kolač" od platna, obično ručnik ili neki slični materijal, koji su stavile na tjeme i na njega manigal. U manigal je stalo puno više tereta pa su ga rado nosile kada su nosile stvari onima koji su radili u polju. U njemu su nosile i hranu, pogotovo lišće od repe, arbete, za svinje i štošta drugo. Libero dodaje kako je njegova baka u tomu bila toliko vješta da je na glavi mogla nositi kjantu i putem plesti.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater