Legalizirana pljačka turista?!

Priroda se svojim (ne)običnim ponašanjem i još uvijek visokim temperaturama pobrinula za bablje ljeto i za turističku promociju, pa vikendom gradom još uvijek šeću zadovoljne šačice turista. U vrijeme ručka restorani su dobro popunjeni i ugostitelji zadovoljno zbrajaju utržak kojim će popuniti rupe u bilanci nastale u kišovitom i prohladnom svibnju. Plaže su još privlačne za one koji žele sačuvati što dulje preplanulu put, a nešto hrabriji uživaju plivati u čistom i svježem moru. Gledano sa strane, lijepa posezona, baš kao i godišnje doba, jesen koja unosi smiraj u duh i tijelo, a to gosti koji žive ubrzanim ritmom i stresno u svojim urbanim sredinama očito baš i traže ovih dana u našoj destinaciji. Nažalost, uvijek ima neki "ali" koji im može pokvariti ugođaj. Ovaj put se to zove mjenjačnica.

Vikendom predvečer turističke agencije bile su zatvorene, sve banke također, a gosti iz Austrije htjeli su zamijeniti 100 eura. Kamo ih poslati? U jedinu raspoloživu i otvorenu mjenjačnicu. Ušli oni tamo, no i izletjeli u trenu. Namrgođeni, vele: "Das iz šajze!", jer otkupna cijena za 100 eura iznosi 610 kuna. Majne got! Nemoguće! Nije kuna toliko oslabila. Provjeravam da budem sigurna, jer moj njemački je nix gut.

I doista, zaposlenik iza šaltera isfrustirano mi potvrđuje istinitost ranijih navoda. Protestiram i pitam kako je moguće plasirati taj kupoprodajni tečaj i je li to zakonito s obzirom da Narodna banka Hrvatske dirigira srednji tečaj, ali zaposlenik se brani tvrdnjom da on tu samo radi po nalogu gazde te da ova i njoj slične tvrtke, o čijim smo invazijama bankomata po Jadranu pisali ovoga ljeta, ne podliježu Zakonu o platnom prometu, jer HNB bankomate ne drži platnom uslugom, niti je potrebno ikakvo odobrenje da bilo tko postavi "keš-uređaj" pa mogu sami određivati dinamički tečaj i visinu naknade za obavljenu konverziju na bankomatima. No što je s njihovim mjenjačnicama? Zar tečaj neke valute i vrijednost kune u bankama i mjenjačnicama ne formira država preko HNB-a zavisno o tržišnoj ponudi i potražnji, dnevnom prometu i promjeni stranih valuta i zatim tu vrijednost plasira putem tečajne liste HNB-a? Zaposleniku je bilo vrlo neugodno, ali ponavlja da za njih ti propisi ne vrijede i da njegov poslodavac očito može formirati svoju privatnu tečajnu listu. Navodno je prijedlog bio i da sada u posezoni otkupna cijena eura bude pet kuna, odnosno da se za 100 eura isplati tek 500 kuna. Tako bi mu bilo najjednostavnije obračunati realizaciju prometa na svom izdvojenom tržištu gdje si valutni tečaj sam određuje u slobodnom prometu. Zar ovo posljednje, "u slobodnom prometu", nije zaista odraz apsolutne slobode u kojoj je snalažljivim, brzopoteznim poduzetnicima u Hrvatskoj omogućena legalizirana pljačka turista?