Ne znam kako objasniti, ali meni je to pod normalno. Znaš da nekom pomažeš i kad vidiš da je akcija, prirodno je da odeš dati krv, kaže Željko Vujičić. Ruža Đurđek se sjeća da je u Koromačnu nekad bilo jako puno darivatelja, muških i ženskih osoba, čak preko 60, pa smo se i lijepo družili

Jedan od brojnih labinskih darivatelja krvi je i šezdesetjednogodišnji Željko Vujičić. Po zanimanju konobar, nekad je radio u Istarskim toplicama, a trenutačno je zaposlen u restoranu Primorje u Rapcu. Krv je do sada darivao 75 puta. Prvo darivanje bilo mu je 1975. u Zagrebu, na radnoj akciji „Sava 75“.

- Super sam se osjećao, dobio sam dva slobodna dana i proveo ih u odmoru i druženju. Na radnim akcijama u to vrijeme uistinu se puno mladih ljudi uključilo u davalaštvo, prisjeća se svog prvog darivanja Željko.

Što za njega znači dobrovoljno darivati krv?

- Ne znam kako objasniti, ali meni je to pod normalno. Znaš da nekom pomažeš i kad vidiš da je akcija, prirodno je da odeš dati krv. Lijepo je i pomagati, ali i družiti se s ostalim darivateljima. Dobro se dobrim vraća. Najljepša su uvijek druženja i fešte. Pošto sam i volonter labinskog Crvenog križa, na feštama darivatelja krvi volontiram na roštilju, 2 u 1, šali se Željko.

I njegova kćer Jovana dobrovoljni je darivatelj krvi pa su dobili i obiteljsku zahvalnicu 2013. godine.

- Što bi preporučili onima koji dvoje trebaju li darivati krv?

- Darujte krv. Ako nemate straha od krvi ili igle, probajte i darujte. Netko se u tome nađe, netko ne, ali svakako probajte, zaključuje Željko koji kako mu ime samo govori ima i želju a to je da budemo zdravi i da se što prije možemo slobodno družiti.

Ruža Đurček ima 61 godinu, umirovljenica je već tri godine. Radila je u Tvornici cementa Koromačno 35 godina od čega 19 godina u prodaji, a 16 kao tajnica Uprave. I ona je 75 puta dala krv. Prvi puta 1982., iste godine kada se zaposlila u Koromačnu.

- Ne sjećam se detalja i kako je izgledalo obzirom da je to bilo davno, kaže ona. Pitamo je što za nju znači biti dobrovoljni darivatelj krvi?

- Sretna sam kad mogu dati krv i kad znam da to može nekome spasiti život. Jedva čekam sljedeće darivanje i tako već godinama, odgovara Ruža i nastavlja. Sjećam se da nas je u Koromačnu nekad bilo jako puno darivatelja, i muških i ženskih osoba, čak preko 60, pa smo se nakon toga lijepo družili.

- Da li u vašoj obitelji ima još darivatelja?

- Suprug Darko dao je krv 99 puta i jedva čeka krajem studenog, kada je sljedeća akcija, dostići   stoto darivanje.

- Što bi preporučili onima kojima dvoje da li darivati krv?

- Ja bih svakome preporučila, ako je zdrav, da daje krv. Lijepo se osjećaš kad znaš da je možda tvoja krv nekome spasila život. Nadam se nastaviti dok god budem mogla, kaže Ruža koja samo želi da je zdravlje i dalje služi, kako nju tako i njezinu obitelj te da uspije otići na još koje putovanje kad završi ova korona. Barem jednom godišnje, da posjeti mjesta gdje još nije bila.

Povezane vijesti

• U Pulu se iz Rijeke vraćaju gotovi krvni pripravci
• Gradonačelnik Miletić primio jubilarne darivatelje krvi
• Besplatan gradski prijevoz za jubilarne darivatelje krvi