Konoba Stari cok u Valturi mjesto je klasične istarske kuhinje, odnosno, moglo bi se reći, mjesto u kojem je vrijeme stalo. Tradicionalno uređenje koje čine kamen, drvo, crveni stolnjaci na kvadratiće i veliko ognjište koje je nezaobilazan dio svake konobe, stvara ambijent u kojemu se svatko osjeća kao kod kuće. Tome svakako doprinosi i gostoljubivost vlasnika, peteročlane obitelj Kaić koja čini ujedno i jedine radnike u konobi. To su roditelji Denis i Suzana, kćerke Ivana i Danijela, a iako nije zaposlen u konobi, sin Ivan obitelji pomaže "vanjskim poslom", odnosno zadužen je za štalu i pripremu drva. Svi pomažu i uskaču u svim zadacima, jer, posla i obaveza je puno.

Njihova se konoba razlikuje po tome što djeluju po starinskom tradicionalnom principu, kako u pripremanju hrane tako i u posluživanju, dok, kako ističu, noviji restorani prate trendove i nude drugačiji tip jelovnika, odnosno nude "fantazije" na tanjuru.

- Kuhamo kao što je kuhala moja baba, nemamo nikakve dodatne začine i sastojke. Nudimo konkretnu hranu od koje se čovjek dobro najede, kod nas nema "Mediterana", nema pizza, eventualno tijekom sezone malo proširimo jelovnik. Svi prezentiraju   istarsku hranu, a u suštini toga nema, već je sve industrija preuzela. Mi radimo sve domaće, počevši od našeg pečenog kruha, pašte, mesa, maslinovog ulja. Vino koje dobavljamo je isto domaće, s područja Poreštine. Volimo gostima ponuditi i sezonske namirnice, kao što su to sada gljive. Sada imamo zimsku, malo "težu" hranu, klasičnu za naš kraj, a to su panceta, ombolo, pršut, kuhani kapuz, razne maneštre, juhu od vrganja, fuže, njoke, raviole sa sirom, pljukance s divljači i s kokoškom te razno-razne čeripnje, pričaju nam Kaići.

Dva jela

Kažu da kod njih isti gosti dolaze od samog početka, već 22 godine, pa tako imaju i već treću smjenu generacija koja dolazi konstantno. Napominju da su im čak 70 posto gostiju stalni. Dva nezaobilazna jela koja se kod njih najčešće dolaze jesti su kobasice na gradelama i palačinke od sira i šumskog voća.

- Od početka imamo svoje kobasice koje su uvijek iste kvalitete i nikad ne mijenjamo njihov način pripreme. Imamo svoju štalu i svoje svinje i dok moremo ćemo ih delati. Gosti iz Pule i okolice, 80 posto njih dolazi na kobasice. To je sad taj štajun i gotovo, ističu.

Ono što je poznato za konobu Stari Cok su i obline porcije, od kojih se čovjek može dobro najesti.

- Uvijek gledamo da ne stavljamo jelo na tanjur nego su to zdjele i ovali, pa si gosti mogu vaditi maneštru ili neko jelo i više puta. Držim se one poslovice koju je moj pokojni djed govorio, "nemoj raditi ono što tebi nije drago, a ako nije tebi, nije drago ni drugome", kaže Denis. Iako, dodaje, ne može se ugoditi uvijek svima. Kod njih se, ističe, gost može dobro najesti i popiti za 70-ak kuna.
- Mi još uvijek držimo živu klasiku, kod nas je vrijeme stalo, toga se držimo i to su ljudi prepoznali. Mi smo tipična konoba, a ne restoran. To podrazumijeva i takav ambijent, uslugu i posluživanje, nastavlja priču Denis, pa pritom napominje da su pokušali jela posluživati na tanjuru i moderno ih aranžirati, ali gosti bi im uskoro rekli neka vrate na ono staro. Finoće je, kaže, ljudima puna kapa pa čeznu za klasikom i jednostavnošću.

Zovu pa nose

Denis nam prepričava da kada je prije 22 godine otvarao ugostiteljski obrt, uvjet za konobu je bilo ognjište, a danas se, tvrdi, pod konobu svrstavaju i restorani.

- Ovakav tip konobe je više proširen po središnjoj Istri. Konobe u pravom smislu u Puli i okolici mogu se na ruke nabrojati, a ognjište imaju samo radi ugođaja, ali se slabo koristi. Bit naše konobe je da sve što radimo i pečemo u zimskom periodu, to se radi upravo na ognjištu. Ljudi budu oduševljeni kada dožive ovaj način pripreme hrane, a i okus je drugačiji, objašnjava Denis, čija konoba raspolaže s 35 sjedećih mjesta, a kažu da rade za sve prilike, "od karmina do rođendana i krštenja".

Dostavu nemaju, ali gosti često naručuju jela telefonski pa ih osobno dolaze preuzeti.
- Sad kad je bila berba ulika, ljudi iz Valture i okolnih mjesta su stalno dolazili uzimati marendu ili ručak za van, a bilo im je zgodno jer smo blizu i jer znaju da će se dobro najesti. Mi bismo im dali cijelu padelu pa bi je poslije došli vratiti. A tako je i kad je berba grožda, pričaju Kaići.

Specijalne palačinke

Prije pet, šest godina u ponudu su uveli palačinke sa sirom i šumskim voćem i dogodio se, kako kažu, "ogromni bum".

- Jako puno ljudi naručuju te palačinke, često samo njih i telefonski naruče za doma. To je druga stvar koja se najčešće naručuje nakon kobasica. Porcije su velike, u nju idu dvije palačinke, a rijetko tko pojede obje, priča nam Denis. Iako imaju palačinke s čokoladom, marmeladom, orasima, u 95 posto slučajeva gosti uzimaju upravo te sa sirom i šumskim voćem. U čemu leži tajna tih palačinki, odnosno o kojem je siru riječ, ne žele otkriti. No, nije samo naglasak na posebnom siru. Bit je u tome da se tijesto radi za veliku količinu, a takav okus se ne može dobiti kad se radi kod kuće, "na malo".

Povezane vijesti

• Obnova vodovodne mreže u Valturi
• Požar u Valturi
• Rotor na skretanju za Zračnu luku gotov do konca ožujka