(N. LAZAREVIĆ)
Iako ima sve više luksuznih objekata, Istra nije destinacija luksuznog turizma, jer uz objekt takvim zahtjevnim gostima treba pružati i posebne usluge, od najma jahti do masera i batlera
Jedna od zanimljivijih tema iz "teorijskog" dijela ovogodišnjeg Promohotela skrenula je u pomalo neočekivanom pravcu, ali slično se dogodilo i s drugom zanimljivom temom, onom o aktualnim gastronomskim trendovima. Predavanje na ovu temu održala je, a nakon toga moderirala i panel-raspravu, Klara Trošt Lesić, odmah na početku razoružavši entuzijaste istarskog gastro-turizma podatkom da je svega 6,5 posto od oko tisuću anketiranih turista izjavilo da im je motiv njihova dolaska u Istru hrana odnosno gastronomski doživljaj; a na top-ljestvici motiva dolaska u Istru gastronomija je tek na petom mjestu. Na kraju svog boravka u Istri ti su isti turisti u svega 8 posto slučajeva rekli da su Istru doživjeli kao enogastronomsku destinaciju. Krivac za to što turisti, kako pokazuje hladno oko statistike, bitnije ne percipiraju Istru kao eno-gastro destinaciju je naravno, nedostatan marketing, poručuje Klara Trošt Lesić, pretvorivši rezultate svojih istraživanja u interpretaciju ne više trendova u gastronomiji, već trendova u ugostiteljstvu, i to komparativno: svjetskih i istarskih, ako ih se kod nas uopće slijedi.
Ekonomija doživljaja
Jedan od dominantnih svjetskih turističko-ugostiteljskih trendova je tzv. "ekonomija doživljaja", pri čemu je za pozitivan dojam gostiju važna njihova informiranost, zatim personalizirani doživljaj prema konkretnim potrebama određenog gosta i interakcija domaćina s gostom. Drugim riječima, recept za uspjeh je pretvaranje usluge posluživanja hrane u insceniranje doživljaja. Primjer za takvu "ekonomiju doživljaja" je u otvorenju Starbucks kafića u Milanu. Talijanima prodati američku kavu čini se suludim kao Eskimima prodavati frižidere, no činjenica da je Starbucks otvoren u zgradi stare milanske pošte te da je oko svega ispredena intrigantna priča, dovelo je do toga da su na otvorenju mladi Talijani čekali dva sata u redu da bi probali tu američku kavu, za koju unaprijed znaju da je kao kava lošija od njihove, ali njihova ne nudi takav "doživljaj".
Fotke za face
Drugi veliki svjetski trend je da hrana i doživljaj konzumiranja hrane mora biti "instagramable", da se to što se jede i gdje se jede može fotografirati i podijeliti na društvenim mrežama. U inflaciji takvih fotografija na društvenim mrežama, zapaženije su one kojima je ovjekovječeno nešto jedinstveno, originalno, neponovljivo igdje osim baš na tom mjestu, iako to "nešto" može biti sasvim banalno, poput ružičaste pjene na capuccinu, ili sladoledni kornet u obliku ribe. Estetika i prezentacija jela postaju sve važnijima za današnje turiste, pa su čak među turističkim školama ili tečajevima kuhanja popularnije one koje uključuju i osnove fotografiranja hrane. Ostali trendovi koje je Klara Trošt Lesić pronašla u bespućima svjetskoga turizma, a u manjoj mjeri i kod nas, su sve veća sklonost turista "održivom upravljanju hranom" odnosno ponudi namirnica iz neposrednog okruženja (to je ona famozna "gastronomija od nula kilometara"). Sve popularniji su i digitalni restorani koji isključivo dostavljaju hranu a ne postoje kao fizička mjesta gdje se može doći sjesti i jesti. U svijetu su trend i gastro-manifestacije, ali ne ovakve kao kod nas gdje se predstavljaju tradicijska jela i namirnice već upravo suprotno, one na kojima se predstavljaju inovacije i eksperimentalni gastronomski noviteti. Jedan od zanimljivih svjetskih trendova su tzv. food trucks, pokretni restorani na kotačima koji mogu mijenjati lokaciju, a najčešće nude tzv. street food. (Davor ŠIŠOVIĆ)