Trideset i troje učenika i učenica Gospodarske škole Buje, u pratnji troje mentora, obavili su stručnu praksu u salonima i uredima mondenog Milana. To se ne događa svake godine, pa su 23 učenika tehničara za računalstvo, tri kozmetičarke i sedam frizerki zaista sretni i zadovoljni nakon 19 dana provedenih u tom velikom talijanskom gradu.

Praksu su obavili u okviru programa Erasmus+ koji je ustanovljen u cilju poboljšanja kvaliteta strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u cijeloj Europi te pružanja prilika učenicima i osoblju za usavršavanje u inozemstvu. Sve se odvijalo po natječaju Agencije za mobilnost i programe Europske unije na koji se škola prijavila još ranije, ali zbog pandemije nije se moglo na siguran način boraviti u inozemstvu.

U Milanu su učenici radili kod partnera cijelog projekta i sve je prošlo više nego dobro. Nakon prakse svi su učenici testirani kako bi se dobila povratna informacija o uspješnosti provedenog projekta.

- Svi koji su uspješno riješili testove dobili su posebne certifikate, sve se vrednuje. Inače, ovo je bila prilika da učenici vide kako se radi u Italiji, u jednom od najrazvijenijih dijelova Europe, na što se najviše pazi u praktičnim poslovima, mogli su sve uspoređivati s našom sredinom i okolnostima, kao i dinamiku života i rada. Uz to, učenici su upoznali grad i kulturu grada. Za mnoge je bio poseban izazov doći u veliki grad, snaći se, samo su odlazili na praksu. Cilj je da se učenici nađu u realnoj situaciji, na radnim zadacima u inozemstvu i da osim stručnih vještina usvoje primjerene radne navike, da usvoje svijest o cjeloživotnom učenju, da se snađu u novoj situaciji, da usavršavaju jezik i komunikacijske vještine, kao i da budu otvoreni k novitetima u svojoj struci, ali i svemu što donosi boravak u jednoj multikulturalnoj sredini… Učenici su se jako dobro snašli, s obzirom da su imali određeni strah zbog snalaženja u velikom gradu, brzo pokazali su dosta samostalnosti, ali i odgovornosti, prenosi dojmove koordinatorica projekt Kristina Rogić, koja je uz mentore Sanju Simić i Darka Legina boravila s učenicima u Milanu.

Učenici su boravili u apartmanima i snalazili se, sami su pripremali jelo, prali robu. Radni jezik je bio engleski, ali u talijanskim kozmetičkim i frizerskim salonima naravno da se koristio talijanski jezik, što je dodatna prilika učenicima da bolje upoznaju i taj jezik. Bilo je privikavanja i na radno vrijeme od 9 do 18 sati, nije bilo lako frizerkama i kozmetičarkama. Ipak, sve su zadovoljne, naučile su i vidjele mnogo radeći u vrhunskim milanskim salonima. Tehničari za računalstvo imali su praktičnu nastavu u jednoj milanskoj kompaniji koja se bavi edukacijom.

Profesorica engleskog jezika Sanja Simić posebno naglašava odgojnu komponentu cijelog projekta.

- Učenici su se jako dobro snašli u komunikaciji, surađivali s tamošnjim profesorima. Ali, surađivali su i međusobno, pomagali se. Za mene je odgojna komponenta najveća vrijednost ovoga što smo ostvarili. Bilo je u početku određenih poteškoća, što je i očekivano, ali za kratko vrijeme su učenici vrlo brzo shvatili vrijednosti zajedništva. U školi učenici različitih struka nemaju puno vremena da budu zajedno, ovdje su postali pravi prijatelji, sada se susreću mnogo više. Kao da smo gledali njihovo sazrijevanje, to je zaista predivno. Snalazili su se, a koristili su jednu jezičnu aplikaciju koja im je puno ponudila i pomogla. Uz to, mogli su razgovarati s izvornim govornicima, što je važno. Bili smo tih 19 dana jedna cjelina, izlazili smo uvečer u grad, družili se iako nisu svi spavali u istom dijelu grada, išli na utakmicu… Sve to je vrijednost takvih projekata, zadovoljna je bila profesorica Simić.

A što kažu učenici? Oduševljeni su velikim gradom i onim što su vidjeli. Mnogi nisu imali prilike otići daleko od svoje sredine, a sada se odjednom trebalo snaći u velikom gradu.

- Na početku sam strahovala kako se snaći u tako velikom gradu. Posebno smo bili zabrinuti kako se snaći u metrou, gdje izaći. Ipak, brzo smo vidjeli da to i nije tako strašno i opasno. Snašli smo se. To je veliko iskustvo. Na praksi mi je bilo vrlo zanimljivo, imala sam šeficu koja je bila jako komunikativna i otvorena, pokazivala je kako radi, naučila sam neke nove tretmane. Radila sam s njihovim klijentima. Surađivali smo međusobno, neke učenike nisam ni znala do sada, prenosi dojmove buduća kozmetičarka Ana Šverko, učenica III. razreda.

Slične dojmove nosi i Alen Čindrak, učenik II. razreda struke tehničar za računalstvo.

- I mene je taj metro plašio, kako se snaći poslije naših malih mjesta, ali brzo smo sve shvatili, služili smo se aplikacijama. Lijepo je što smo se družili, dosta smo upoznali grada, ljudi su susretljivi… Inače, sve smo komunicirali na engleskom, u gradu na talijanskom, snalazili smo se… Gledali smo i jednu utakmicu na San Siru, vidjeli naše igrače… To je poseban doživljaj, dodaje Alen.

- Sad sve izgleda lako, ali nije bilo u početku. Stanovali smo u jednom dijelu grada, radili u drugom. Veliki je to grad, oduševljeni smo. Bili smo prava klapa, surađivali, dijelili, pomagali se. Na praksi su nas podijelili u skupine, komunicirali smo na engleskom jeziku, malo na talijanskom, u cjelini vrlo lijepo i vrijedno iskustvo. Naučio sam puno, bolje znam oba jezika, kazao je njegov kolega iz III. razreda Tomislav Bijelić – Curkić.

Buduća frizerka Laura Simeunović, učenica II. razreda je praksu obavljala u jednom poznatom milanskom salonu.

- Meni je bilo zaista divno. Ja i moja kolegica smo tu obavljale poslove kao da imamo svoj salon, vlasnici salona su bili predivni. A, salon predivan, uređen u starorimskom stilu. I grad je prelijep, hotel super, posjećivali smo i restorane, upoznali mnogo toga. Zaista smo sretni što smo bili dio tog projekta, presretna je bila Laura.

- Moramo naglasiti da su svi pohvalili naše učenike i učenice, od ljudi s kojima su radili, do osoblja u restoranu i hotelu, na recepciji… Zaslužili su to svojim ponašanjem. Zaista. Jer, tek kad smo tek došli trebalo je puno toga organizirati, snaći se, uhvatiti se posla, nema tko pomoći, nema mame, tate… Bilo je i prehlada, ali sve smo zajednički riješili. Bili su zaista pravi. U cjelini je to velik projekt, mnogo suradnika i na tom je dijelu kolegica Kristina imala dosta posla i obaveza. Uostalom, preuzeli smo odgovornost za učenike, bili smo im i mentori i roditelji, odužili su nam se primjernim i odgovornim ponašanjem, zaista su osvjetlali obraz škole i svih nas, reći će na kraju profesorica Sanja Simić, što potvrđuje i profesor informatike Darko Legin. 

Povezane vijesti

• Buzetski srednjoškolci na praksu preko granice
• Pula: Roditelji traže "starog" učitelja svoje djece
• Milano: Zbog zagađenja zabrana prometa automobilima