ČESTITAMO!
IVANKA (GIOVANNA) ALTIN IZ KRASICE PROSLAVILA STOTI ROĐENDAN Ljudi su se nekada više družili, pjevali, bili raspoloženiji
Ivanka (Giovanna) Altin, 100 godina, s brojnom obitelji L. JELAVIĆ
Doživjeti stotinu godina ovozemaljskog života san je mnogih, ali se rijetko kome ostvari, pa svako takvo slavlje privlači pažnju. Takvo slavlje obilježila je Ivanka (Giovanna) Altin kojoj su s tortom i čestitkama stigli članovi brojne obitelji, rođaka i potomaka. Giovanna se trenutno nalazi u umaško stacionaru, bolest joj nije dozvolila da slavlje bude u kući brojnih potomaka, ali to nije pokvarilo slavlje i raspoloženje, naročito slavljenice koja je iznenadila dobrim pamćenjem i raspoloženjem za priču.
Giovanna ili Ivanka rođena je 1919. godine u Baredinama, u obitelji Zanevra uz još petoro braće. Majka joj je umrla sa 84 godine, otac mnogo mlađi, pa se Giovannina sama pita kako to da je ona tako dugo živa.
Udala se u obližnju Krasicu u obitelj Altin, a njen brat je oženio sestru njenog muža, pa s te dvije obitelji još više bile povezane. Prije 23 godine ostala je bez muža. Rodila je šestero djece, četiri kćeri su žive i došle su uveličati mamino slavlje. Iz obitelji svoji kćeri ima 11 unuka, 17 praunuka i tri prapraunuka. Mnogi od njih posjetili su je u umaškom stacionaru i čestitali stoti rođendan. Čestitarima i rodbini pridružio se i bujski gradonačelni Fabrizio Vižintin s kojim je razgovorljiva Giovanna rado popričala o svem i svačemu, o svom životu najviše…
Cijeli život provela je u Krasici, radeći u kampanji, kao i svi njeni u obitelji. Raditi u polju za opstanak, za život i podizanje djece. Rado će Giovanna uz smijeh ispričati kako je kao mlada i lijepa djevojka imala dosta udvarača, rado će se prisjetiti i rada u polju s braćom, voljela je uvijek pjesmu i dobro raspoloženje. U Buje bi, kaže, dolazila na tombolu i neku feštu…
- Ljudi su se družili, nisu puno imali, ali su bili zadovoljni, pjevali smo, bili vedriji nego danas. Kada god smo mogli nalazili bi se zajedno obitelj i prijatelji, pjevali, radovali se, ali sutra opet na posao, njiva, životinje... Tako je bilo, nije bilo lako, bili smo svi siromašni, živjeli smo od kampanje, prisjeća se Giovanna mladosti i kasnijih trenutaka, osmijeh joj ubrzo zamijeni suza u oku kada se prisjeti umrlih, mlađih i najmilijih. Ostale su joj u sjećanju i poratne godine, ali i vrijeme rata u koji je otišao njen muž i četiri mjeseca se nije za njega znalo. Na sreću, vratio se.
Ožiljci prošlosti vide se na njenom stogodišnjem licu, vedrina je i sada drži, naročito joj se dobro raspoloženje vrati kada vidi koliko je njenih najbližih došlo na proslavu rođendana. Pohvalila je i osoblje Stacionara za njegu i brigu, dolaze joj njeni najbliži, kćer Ana je sada u Bucajima kod Krasice, blizu su i unuke…Sve ih Giovanna rado gleda i kao da ne vjeruje da je cijelo stoljeće iza nje. Tako je brzo prošlo, veli primajući čestitke kojima se i mi pridružujemo.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
