Ovih je dana teško doći na red kod generala Ivana Miškovića. Bliži mu se, naime, stoljeće života pa mu slijedom toga sva sila ljudi želi čestitati. Jučer je, kaže, primio 26 poziva. Ipak, još uvijek pokretan i nevjerojatno vitalan, general pristaje na razgovor i prima me u svoj stan na Verudi. Dođite, kaže, prije 24. listopada jer tada punim 100 godina i ne znam hoću li taj dan imati vremena i snage za svih.

Posebno je uzbudljivo, pa reći ću i zbunjujuće, razgovarati sa stogodišnjakom, bilo kojim. Može ti ispričati nešto što mnogi ne mogu. Svjedok je povijesti, one daleke povijesti koja se može naći jedino u knjigama. Još je uzbudljivije razgovarati s generalom Ivanom Miškovićem Brkom. Zašto? Nekoć je bio najmoćniji čovjek vojnih sigurnosnih službi Jugoslavije i Titov prvi i jedini, specijalni savjetnik za sigurnost. Nije, dakle, samo svjedočio sutrašnjem danu, on ga je vrlo često kreirao. Još je, k tome, Premanturac, naš.   Mišković je zrcalo 20-og stoljeća. Dobar dio života proveo je uz petrolejsku lampu, a danas razgovara sa svojim unucima preko - skypa. Toliko sam star, objašnjava, da je fašizam moj vršnjak, a oboje smo, znakovito dodaje, još uvijek živi. Razgovor započinjemo o Kamenjaku i Miškovićevoj ulozi u očuvanju prirode od devastacije.

Tito ga poslušao i odbio Ljubičića

- Generale, poznato je da ste '70-ih godina spasili Rt Kamenjak od planirane gradnje vojnih rovova i bunkera.

- Tadašnji ministar narodne obrane, general Ljubičić, jednom mi je prilikom rekao da bi Rt Kamenjak bio pogodan za izgradnju velikog stacionarnog vojnog objekta, svojevrsnog protuzračnog poligona. Ja sam mu na to odgovorio da to ipak nije pametno, budući da postoji međunarodna ruta i brodovi prolaze onuda. Tu je i selo koje gravitira moru, ima ribara. Konačno, Kamenjak je komunalna zemlja zadnjih 500 godina i nitko nikad nije dirao u to. Sada bi kao trebala doći "narodna vojska" koja želi oteti komunalno. Ako treba poligon, neka se koristi jednom godišnje. To se zbilo '71 godine dok sam bio Titov specijalni savjetnik za sigurnost i imao sam moć spriječiti tu besmislenost. Tito se složio sa mnom i rekao Ljubičiću - pusti to, nađi bolje mjesto.

- Je li general Ljubičić tada odustao?

- Nije. Pitanje vojnog poligona opet je otvorio '78 godine kada je Tito bio u jako lošem zdravstvenom stanju. Čak su i nacrti već bili izrađeni. Odlučio sam napisati jedno pismo Predsjedniku Skupštine općine Pula Josipu Koliću i rekao mu da to pismo treba uputiti Republičkom Predsjedništvu, ali ne spominjući mene. Igrali smo igru. Kolić je prihvatio te je pitanje Kamenjaka stiglo do Predsjedništva Jugoslavije. Ljubičić je ubrzo morao odustati od te priče.

- Puštaju li konačno Kamenjak na miru?

- Ma kakvi… Bilo je takvih planova još… Ne znam smijem li sve iznositi, ipak će to biti dio treće knjige… No, ukratko, te iste '71 godine postojao je plan apartmanizacije cijelog Kamenjaka, a bila je gotova i studija o tome. Strani kapital iz Francuske pokušao je, raznim zakulisnim igrama uz pomoć tadašnjeg Urbanističkog instituta Hrvatske i posredstvom pojedinih ljudi iz struktura civilne vlasti, progurati taj elaborat i izgraditi pravo pravcato turističko naselje sve do rta. Spriječili smo i to. Kako? Informirali smo ljude iz različitih struktura moći koji nisu znali za tu priču, a trebali su biti upoznati s time.

Povezane vijesti

• ISTARSKI SDP I HDZ O POLITEHNICI: IDS skida glave i uhljebljuje svoje Ljude. To su oduvijek i radili
• Zlato Borisa Miškovića iz Rovinja u Austriji
• Grabar-Kitarović odlikovala glavnog američkog generala u Europi