Istra je još od antike bila meta izravnih ili sporadičnih putovanja bogatih pojedinaca, svećenstva, putopisaca i avanturista koji su stizali morem i kopnom. Flavijska cesta, od Akvileje preko Trsta, Poreča, Limskog kanala do Pule premošćivala je tri rijeke, Rižanu, Dragonju i Mirnu, pa je bila idealna za prijevoz prvim konjskim zapregama na dva ili četiri kotača, čak i s krevetom, koje su koristili stari Rimljani. Ovim su se zapregama posebno koristili vojnici, trgovci i latifundisti, koji su u Istri imali svoje posjede

Proteklog ponedjeljka u rovinjskom hotelu Lone predstavljena je monografija "Turizam u Istri - od davnina do danas" urednika Asima Čabaravdića. U monografiji je dan pregled razvitka turizma u Istri od davnih antičkih putovanja i pojave suvremenog turizma u 19. stoljeću, pa sve do današnjeg doba, tijekom čega je puko odmaranje preraslo u proaktivan boravak u svekoliko osmišljenoj destinaciji. Uz prikaz razvoja tradicionalnog odmorišnog turizma u Istri, u knjizi su iz pera 50-ak autora objavljeni prilozi o širokoj paleti djelatnosti koje privlače suvremene turističke nomade, od sportsko-rekreativne do lječilišne, nautičke, poslovne, izletničke, gourmet, vjerske, lovačke, pustolovne i ine ponude, u kojima je Istra nesumnjivo lider hrvatskog turizma.

Konjske zaprege s krevetom

Na najvećem hrvatskom poluotoku, pred vratima zapadne Europe, djeluju najjače hotelsko-turističke kompanije u Hrvatskoj - po prihodu najveća Valamar Riviera, brzo rastuća Maistra kao turistička perjanica Adris grupe, Plava laguna, vodeća turistička tvrtka Lukšić grupe, i Arena Hospitality grupa s prepoznatljivim brendom hotela Park Plaza. Te četiri kompanije, vodeće među deset najvećih u Hrvatskoj u djelatnosti koja već nosi gotovo četvrtinu BDP-a naše države, zaokružuju priču o Istri kao najjačoj turističkoj regiji u zemlji po svim kriterijima, od smještajnih kapaciteta, broja turističkih dolazaka i ostvarenih noćenja, do prihoda od boravišne pristojbe.

Po mnogočemu Istra je svojevrsni laboratorij hrvatskoga turizma u kojem su se još u vrijeme kada se pojam turizma svodio na sintagmu "more i sunce" rađale nove ideje o unapređivanju turističke ponude. Primjerice, tako su nastajali i koncentrati turističke zabave, kao što su bili porečka Plava laguna, rovinjski Monvi, umaški Za-Za i kultna pulska Piramida. U Poreču je izgrađen prvi ski-lift, a potom i prvi teniski tereni, koji su danas nezaobilazni dio ponude svakoga hotela i turističkog naselja.

Istra je još od antike bila meta izravnih ili sporadičnih putovanja bogatih pojedinaca, svećenstva, putopisaca i avanturista koji su stizali morem i kopnom. Flavijska cesta, od Akvileje preko Trsta, Poreča, Limskog kanala do Pule premošćivala je tri rijeke, Rižanu, Dragonju i Mirnu, pa je bila idealna za prijevoz prvim konjskim zapregama na dva ili četiri kotača, čak i s krevetom, koje su koristili stari Rimljani. Ovim su se zapregama posebno koristili vojnici, trgovci i latifundisti, koji su u Istri imali svoje posjede. Iz Pule se drugim pravcem, Liburnijskom cestom preko Nezakcija, Raškog zaljeva, Labina i Plomina stizalo sve do Trsata, gdje se cesta spajala s Via Gaminom, koja se protezala od Trsta prema Dalmaciji. Ove dvije ceste su tako bile ucrtane u čuvenu cestovnu kartu Tabula Puentingeriana.

Dante i Michelangelo

Da se još u antičko doba u Istru dolazilo i radi odmora, svjedoče zdanja za rekreaciju, zabavu i kulturu iz toga doba, od pulskog amfiteatra, koji je mogao primiti 20 tisuća gledatelja, do Velikog i Malog kazališta. U istarskom priobalju izgrađeno je dvjestotinjak ladanjskih vila. Puno ih je bilo namijenjeno stanovanju i proizvodnji, ali je bilo i onih koje su služile odmoru i razonodi. Među njima najpoznatije su vile u zaljevu Verige na Brijunima, Sorna kod Poreča, Katoro kod Umaga, potom u Valbandonu i Barbarigi, ukrašene podnim i zidnim mozaicima, freskama, kipovima i drugim kamenim artefaktima.

U 15. i 16. stoljeću uz blagdane zaštitnika pojedinih gradova počele su se priređivati fiere i feste, najprije sa stranim, potom i domaćim sudionicima, najčešće iz plemstva i viših staleža. Putovanja su se posebno počela poticati u doba humanizma i renesanse. Tako je zabilježeno da su Francesco Petrarca i Giovanni Boccaccio stigli do Kopra, a po nekim nepotvrđenim izvorima, Dante Alighieri i do Pule, koju spominje u svojoj "Božanstvenoj komediji". Pula i Istra su u to vrijeme opisivani u brojnim tekstovima putopisaca, ne samo s područja sadašnje Italije, već i srednje i sjeverne Europe, koje su posebno zanimali antički ostaci, sfilije i sarkofazi, razasuti poljima, kakvima ih je opisivao Alighieri. U Puli je 1495. boravio i slavni Michelangelo, da bi skicirao Slavoluk Sergijevaca. 

Putopisci prvi moderni turisti

Antičkim ostacima Pule divili su se brojni talijanski arhitekti i umjetnici koji su ovamo dolazili da bi ih obišli, pomno razgledali, ocrtavali i opisivali. U 18. stoljeću pojavom romantizma u Istru stižu putopisci i znanstvenici koje zanima ovdašnje raslinje i botanika pa nastaju putopisi potaknuti povratku prirodi. U ovome su se posebno isticali Austrijanci pa je u Beču izašlo više knjiga posvećenih prirodnim ljepotama Istre. Istarsku prirodu i društvo je u svojim djelima opisalo čak 60-ak putopisaca pa se slobodno može reći da su to bili prvi moderni turisti.

Masovni turizam se pojavljuje početkom 19. stoljeća, kada je Europa već premrežena prometnicama. U to vrijeme najviše su putovali stanovnici Velike Britanije, prve zemlje razvijenog kapitalizma i šireg sloja građana koji su mogli priuštiti duža putovanja. U to vrijeme Istra je postala dio austrijskog Kuestenlanda pa je krenulo pravo otkrivanje Jadranskog mora i toplica, prvo od aristokracije, a potom i poslovnog svijeta. Pravi boom nastupio je u vrijeme kada je Austrija izabrala Pulu za svoju ratnu luku i izgradnju Arsenala pa je broj stanovnika od jedne tisuće narastao na 60 tisuća. Pravi odmorišni turizam krenuo je nakon 1876., kada je Istra dobila svoju željeznicu.

Prema sačuvanim evidencijama Austrijske uprave željeznica, Istra je s više od 77 tisuća gostiju ubrzo postala druga destinacija u monarhiji. Već su se tada formirala prva istarska odredišta, od sjeverne Istre (Portorož, Istarska toplice, Novigrad, Umag), preko zapadne (Poreč, Rovinj) do južne Istre (Puljština, Rabac, Brijuni). Administrativno Istri su tada pripadali Opatijska rivijera i Mali Lošinj. Prema službenoj državnoj statistici, Istra je 1914. imala osam turističkih mjesta sa 67 ugostiteljskih objekata - hotela, pansiona i gostionica. S kućnom radinosti ti su objekti imali 4.578 kreveta. U to vrijem Istra je već imala deset uređenih morskih kupališta i stotinjak kočija za prijevoz turista.

Međuratni pad i stagnacija

Najomiljenije destinacije su isprva s prvim hotelima i unutrašnjim bazenima bili Portorož i Opatija, promovirani kao lječilišne i kupališne destinacije. Kasnije im se pridružuju Brijuni i Mali Lošinj, a potom i gradovi uz zapadnu obalu Istre. Pred Prvi svjetski rat Istra je postala vodeća turistička regija na istočnoj obali Jadrana, a polovica gostiju je boravila na moru duže od dva tjedna. Zahvaljujući izgradnji brojnih hotela i drugih sadržaja, na Opatiju se odnosilo čak 48 posto svih dolazaka.

Između dva svjetska rata turizam je slijedio stagnaciju ostalih privrednih grana. Italija je u Istri ulagala u velike infrastrukturne projekte, isušivanje Čepićkog jezera, melioraciju rijeka Raše i Mirne, izgradnju vodovoda, modernizaciju rudnika te izgradnju grada Raše i Podlabina, asfaltiranje cesta Pula-Trst i Pula-Rijeka. Od 1926. dolazak turista je potican 50-postotnim popustom inozemnim posjetiteljima i posebnim popustima za obiteljska i grupna putovanja. Turizam je potican i oslobađanjem plaćanja boravišne pristojbe, ali ni to nije potaknulo investicije u turizmu.

Tek 1936. bilježi se prva veća investicija - Pula je dobila javno kupalište na Stoji. Na području Istre u tom je razdoblju izgrađeno tek nekoliko manjih hotela, a i postojeći su se slabo koristili. Zahvaljujući dobrim pomorskim vezama s Trstom, jedino se razvijao izletnički turizam uz zapadnu obalu Istre, a od 1937. počele su se poticati ferijalne ljetne kolonije za djecu i omladinu. Iduće godine u Trstu je izdan turistički prospekt Istre i Slovenskog primorja. Kao glavna turistička mjesta izdvojeni su Trst, Rijeka, Pula, Opatija, Brijuni i Portorož. Drugi po značenju su bili Lovran, Rovinj, Poreč, Istarske toplice i Kopar, a u treću su grupu pribrojeni Ika, Mošćenička Draga, Mali i Veli Lošinj, Medulin, Novigrad, Umag, Savudrija i Piran. Posebnim dekretom Ministarstva za tisak i propagandu 1935. je osnovan Turistički savez Istre, ali i pored toga Poluotok nije dostigao broj posjetilaca iz vremena pred Prvi svjetski rat.

Povezane vijesti

• To je puno više od knjige, to je dokument jednog mjesta i vremena
• GROŽNJAN: Opsežan prikaz brojnih kulturnih događanja u polustoljetnom Gradu umjetnika
• Predstavljanje monografije Zdravka Milića