MARKOV TRG
ISTRA JE U NOVOM SAZIVU SABORA PONUDILA NAJBOLJE ŠTO IMA: SANJA RADOLOVIĆ velika je nada SDP-a, ANTON KLIMAN snažni je lobist Istre, MARIN LEROTIĆ je predodređen za visoke funkcije u Puli i Istri
(M. MIJOŠEK)
Ono što će pak obilježiti saborske mandate Marina Lerotića, Antona Klimana i Sanje Radolović, gledajući sa strateške strane, snažno je zalaganje za Istru, te lobiranje za njen razvoj i projekte. Ciljevi će im pritom biti isti, a metode i načini za njihovo ostvarenje različiti. Sve troje su slični i po tome što su snažni lokalpatrioti, premda dolaze iz tri različita i političko-ideološki suprotstavljena koncepta. Radolović je socijaldemokrat, Lerotić regionalist, a Kliman blagi konzervativac. Upravo ovakvi najbolje će u Saboru reprezentirati svu različitost Istre
U naredne četiri godine Istru će u Saboru, s većom specifičnom političkom težinom u odnosu na druge kolege iz ove regije, predstavljati četiri pristojna, urbana, moderna te prilično različita, a opet u mnogočemu slična saborska zastupnika. Sličnost im je u tome što će svaki od njih privremenim odlaskom u Zagreb vjerojatno htjeti pokazati koliko je snažno i trajno orijentiran prema Istri. Marin Lerotić iz IDS-a, Anton Kliman iz HDZ-a te Sanja Radolović i Peđa Grbin iz SDP-a u ovom su trenutku krema, vrh i nešto najbolje što je Istra mogla, iz stranačkih perspektiva, poslati put glavnog grada. Naravno, ne uzimajući u obzir i dalje najutjecajnijeg, najpodržavanijeg i ključnog istarskog političara, predsjednika IDS-a i gradonačelnika Pule Borisa Miletića, kao i SDP-ovog gradonačelnika Umaga Vilija Bassanessa čiji je utjecaj puno manji, ali je uspješan u svojoj mikro zajednici te provođenju nekih svojih politika. Njih dvoje se nisu ni kandidirali za Sabor korektno pružajući priliku drugim stranačkim kolegama da uđu u borbu za saborske klupe.
Ono što će pak obilježiti saborske mandate Marina Lerotića, Antona Klimana i Sanje Radolović, gledajući sa strateške strane, snažno je zalaganje za Istru, te lobiranje za njen razvoj i projekte. Ciljevi će im pritom biti isti, a metode i načini za njihovo ostvarenje različiti. Sve troje su slični i po tome što su snažni lokalpatrioti, premda dolaze iz tri različita i političko-ideološki suprotstavljena koncepta. Radolović je socijaldemokrat, Lerotić regionalist, a Kliman blagi konzervativac. Upravo ovakvi najbolje će u Saboru reprezentirati svu različitost Istre. Četvrti među njima, Peđa Grbin, svoju političku karijeru, kojoj su Pula i Istra samo baza i odskočna daska, više usmjerava prema nacionalnoj nego prema lokalnoj politici. Pritom je i ozbiljan kandidat za šefa SDP-a pa ukoliko to postane fokus njegovog angažmana, prije svega će biti usmjeren na povezivanje popucalih niti socijaldemokratske partije koja polako i sigurno gubi poziciju prve hrvatske ljevice. U taj prostor, naime, galopirajući ulaze neke druge opcije tako da se SDP-u više ne podrazumijeva olako skupljanje većine glasova sa svega što se nalazi lijevo od centra. Zbog toga, ali i svoje profilacije kao političara uglavnom orijentiranog k državnim temama, od Peđe Grbina Istra u naredne četiri godine, doslovno gledajući direktne političke i materijalne probitke, neće imati neku posebnu korist.
Za Istru sa svoje trenutne saborske pozicije najviše može napraviti Anton Kliman. Čim je mjesec dana uoči parlamentarnih izbora postavljen na treće mjesto liste HDZ-a za 8. izbornu jedinicu, Kliman je ekspresno demonstrirao prakticiranje vrhunske politike na lokalnoj razini koju nije podcjenjivao, već ju je spretno iskoristio kao trampulin za slavodobitni ulazak u klupu saborskog zastupnika HDZ-a. Realno, bila bi nepravda prema Klimanu, HDZ-u, kao i samoj regiji da taj prepoznatljivi istarski narodnjak, s puno većim političkim potencijalom od onoga što je dosad imao prilike pokazati, nije dobio priliku i iskoristio je. U protivnom, njegova bi karijera vjerojatno završila ili išla svome kraju, dok bi HDZ s dotadašnjim politički impotentnim čelništvom i neprepoznatljivom politikom obezglavljeno lutao Polutokom, svodeći podršku birača na sramotno niske brojke.
Istra bi, pak, s tako oslabljenim i eutanaziranim HDZ-om ostala bez prijeko potrebne te po demokratskim i višestranačkim standardima nužne oporbe naspram dominantnom IDS-u. Ovakvoj Istri kakva je sada, s IDS-om čija je vlast tvrda i nepopustljiva, nužna je oporba u obliku umjerene i civilizirane desnice koju lokalno prezentira Anton Kliman, a nacionalno vrlo uvjerljivo te uspješno premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Plenković je za HDZ, i Istre i središnjice, napravio odličan potez kad je, prevladavajući određeno neslaganje s Klimanom, upravo preko njega prepoznao mogućnost osvajanja još jednog saborskog mandata, koji mu nota bene donosi stabilnost većine u Saboru. S revitaliziranim Klimanom, kao snažnim lobistom Istre, Poluotok može računati na obilno preusmjeravanje određenih državnih investicija na svoje područje.
Kliman je još od svojeg prvog mandata po tom pitanju poznat, prepoznat i cijenjen. On nije političar uskogrudnih, isključivo stranačkih interesa, koliko god je stranci lojalan. Interes Istre, bez obzira tko gdje vladao, njemu je važan isto koliko i interes HDZ-a. Za razliku od svojih brojnih stranačkih kolega iz Istre, koji politiku prakticiraju salonski, on je kampanju odradio rudarski. Dok oni politiku doživljavaju ili kao sredstvo za ostvarenje svojih ciljeva ili kao priliku da se uguraju u oko kamere kad je premijer Plenković tu negdje u obilasku, Kliman politiku odrađuje kao ozbiljan i odgovoran posao, što ona u svojoj suštini i jest.
Tek 31-godišnji saborski zastupnik IDS-a Marin Lerotić, vjerojatno najmlađi u tom domu, priliku da svoju stranku predstavlja u Saboru dobio je na iznenađenje jednog dijela javnosti, ali i stranačkih kolega. Naravno da svatko imenovan na neku važnu funkciju unutar svojih redova kod napredovanja dobiva najveću podršku, ali i kritike internih oponenata koji misle da su zakinuti i da je red bio na njima. Takvih kojih tako misle, nezadovoljnika koji frustrirani svojom stagnacijom drugima podmeću klipove, svugdje je uvijek bilo i bit će, neovisno o kojoj je stranci riječ. Na to vjerojatno mora računati i Lerotić koji je dosad bio uglavnom prepoznat samo unutar stranačkih struktura, s važnom funkcijom predsjednika Mladeži IDS-a iz koje je crpio snagu za izlazak na državnu scenu. U međuvremenu je postao kadrovski potencijal čija službena politička izgradnja na high levelu počinje u najvećoj areni, za saborskom govornicom, gdje će se sukobljavati s iskusnijima i starijima.
Lerotićev ulazak u Sabor definitivno nije rezultat slučajnosti, nedostatka kadrova ili negativne selekcije, nego pomno osmišljene i vrlo brzo provedene politike pomlađivanja na kojoj vrh IDS-a trenutno inzistira. Smjene generacija uobičajen su način zamjene starih kadrova novima. Radi se o ubrizgavanju svježe krvi u istrošeni stranački krvotok koji stalno mora pulsirati. Pred mladim magistrom ekonomije, čije će se ukrštavanje šaka sa saborskim protivnicima u stranci pratiti s velikom pozornošću, četiri je godine brušenja tehnike, usvajanja pravila političkog zanata i stjecanja kvalifikacija kojima će se Marin Lerotić u nekom narednom razdoblju penjati po hijerarhiji IDS-a prema samom vrhu.
Ozbiljne stranke, među koje u hrvatskim okvirima svakako spada i IDS, svojim kadrovskim potezima jasno šalju poruke i otvoreno daju do znanja na koga i zašto te na kojoj funkciji se računa u određenom vremenskom razdoblju. Po svemu sudeći, Lerotić je dokaz takve politike IDS-a. Očito je svojim unutarstranačkim radom zavrijedio poziciju saborskog zastupnika kojom će si izgrađivati prijeko potrebnu prepoznatljivost. Bez obzira što se može steći dojam da je do njegovog napredovanja došlo prebrzo te da je pritom preskočio neke stepenice političkog razvoja, treba uzeti u obzir da živimo u dinamičnom vremenu kad se od političara traži snalažljivost, posvećenost, brzina prilagodbe, sklonost odgovornom donošenju odluka te jaka pokretačka strast i energija. Takve karakteristike u pravilu imaju mlađi ljudi koji karijere grade u velikim poslovnim sustavima.
Istodobno je predrasuda da politikom moraju upravljati stariji. Ako mladi, obrazovani i ambiciozni mogu upravljati velikim poduzećima u privatnom vlasništvu, nema nikakvog razloga da im se ne mogu povjeriti važne funkcije i u politici. Status saborskog zastupnika koji je preko IDS-a zavrijedio Marin Lerotić, u dosadašnjoj političkoj praksi rezervirao se za stranačke seniore, senatore, zaslužnike i bivše (grado)načelnike, ali i predumirovljenike kojima je taj mandat s visokom plaćom važan za prosjek mirovine. IDS je Lerotićevim primjerom krenuo suprotnim smjerom naspram takve logike i dosadašnje prakse. Na Lerotića se u IDS-u očito računa dugoročno, teoretski je predodređen za visoke operativne funkcije u Istri i Puli i u skladu s time logično je da se sada ulaže u njega, njegovo znanje i iskustvo.
Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović velika je nada pulskog, istarskog, ali i nacionalnog SDP-a, stranke koja trenutno životari na samom dnu, srozana do te mjere da joj bježi dosad neugrožen primat ključne partije hrvatske ljevice. Koliko god joj je pozicija u Saboru zbog unutarstranačkih ratova nezahvalna i komplicirana, jer pobjeda bilo kojeg od kandidata za šefa SDP-a podrazumijeva daljnja opredjeljivanja i osvećivanja, vjerojatno joj je to s druge strane prilika da se politikom bavi rasterećenije i odgovornije te da postupa po svojoj savjesti.
Njena velika prednost je vrhunsko znanje, akademska pozicija, posvećenost poslu, stabilnost i odmjerena ambicioznost. Sanja Radolović u svojoj dosadašnjoj karijeri definitivno nije preskakala stepenice. Gradeći je postupno i korak po korak nikome nije preuzela funkciju već se samo borila za ono što joj pripada. Moderna je političarka s jasno izraženim sustavom vrijednosti, kritičarka je lokalne vlasti s kojom je opet, u širem javnom interesu, spremna sjesti za stol. U srazu s političkim protivnicima pristojno je konfliktna, uporna u traženju odgovora, dosljedna u stavovima te argumentirana u kritici. Premda to možda zvuči nekorektno i seksistički, daleko je najbolja političarka u Istri. Prednost Marina Lerotića i Antona Klimana pred Sanjom Radolović je u tome što prvi pripada najvećoj istarskoj stranci, političkom mehanizmu koje suvereno melje sve pred sobom, dok je drugi dio vladajuće strukture koja upravlja državom bez stvarne opozicije. Sanja Radolović po tom je pitanju, kao saborska zastupnica iz SDP-a koji proživljava najveću krizu u zadnjih 25 godina, u potpuno inferiornoj poziciji, ali i u prilici da gradi i ulaže u svoju karijeru za neko drugo vrijeme kad će se klatno prefencija stranačkih politika pomaknuti ulijevo…
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
