Istarsko selo je izuzetno osjetljiva društvena i ambijentalna zbilja. Počiva na dubokom i izuzetno razvedenom kulturno- jezičnom i povijesnom korijenju. Možete krenuti u bilo kojem pravcu, izabrati bilo koju cestu u srcu istarskog agrara i pred vama će se prikazati uzbudljivi niz naselja ili sela, svaki sa svojim nazivom, sa svojim prezimenima, s vlastitom dijalektalnom varijantom. Gotovo svi gradovi i općine poluotoka okruženi su selima.

Jednom mi je prijatelj fotograf koji je snimao Istru iz aviona ispričao o, po njemu, nevjerojatnom pogledu na Žminjštinu. Oko urbanog središta s crkvom i kulom na vrhu brežuljka širi se mreža cesta i puteljaka koja je spojena poput tankih niti paučine, a naselja posvuda. Spomenut ću primjer sa zapadnog dijela Žminjštine koja graniči s Kanfanarštinom. U manje od tri kilometara ceste nižu se sela, gotovo spojena, a ipak svako je priča za sebe: Vidulini, Švogari, Tudari, Maraškini, Kršanci, Debeljuhi, Fradelani, Hrelji, Sandari, Mačini, Humnjani, Modrušani, Šivati, Karlovići, Dončići....

Jedini grad u Istri koji leži usamljen na rubu mora je Rovinj koji ima samo jedno seosko naselje, Rovinjsko Selo, udaljeno oko četiri kilometara od grada. Prema popisu iz 2001. Rovinjsko je selo imalo 767 stanovnika, deset godina kasnije broj se popeo na 1.238 žitelja a trend rasta bit će potvrđen i novim popisom 2021. godine. S obzirom na vrtoglave cijene stanova u Rovinju sve više Rovinježa   ulaže u Selo pa se seoska sredina pretvorila u rovinjsko stambeno predgrađe.

Na istoku Rovinj graniči s općinom Kanfanar i opet susjedna općina doživljava sličan demografski rast. U selima nadomak rovinjskom turističkom središtu demografski porast je konstanta. Između dva zadnja popisa stanovništva broj stanovnika Putine je porastao sa 46 na 69 žitelja, u Šorićima je skočio sa 41 na 84 stanovnika, u Kurilima sa 31 na 38. Jednaki je trend naseljavanja sela u kanfanarskom predjelu iznad Lima kojeg zovu Kontrada: Brajkovići (od 84 na 94 stanovnika), Bubani (53-58), Matohanci ( 69- 87), Sošići ( 57- 61).. . No, kanfanarska općina se proteže i preko Drage a na tom prostoru zadnja dva popisa (2001- 2011.) potvrđuju daljnji demografski pad.

Sela se prazne: Barat je u deset godina izgubio devet stanovnika (od 69 na 60), iduće godine popis će potvrditi jednak ako ne i oštriji negativni demografski trend. Korenići su pali sa 40 na 29 stanovnika, Ladići sa 40 na 34, Červari (naselje uključuje i obližnje selo Draguzeti) sa 41 na 37 žitelja.

Kako se prostorni planovi istarskih općina s razvedenim seoskim zbiljama prilagođavaju   iskazanim proturječnim trendovima? U svim lokalnim temeljnim dokumentima koji su zakonskom logikom izvedeni iz zacrtanih, viših županijskih okvira prostornog planiranja, vidan je iznenađujući porast novo urbaniziranih površina. Bez obzira na proturječan demografski trend sva su sela doživjela vrtoglavi rast građevinskih parcela. Naselje Červari (Priko Drage) može poslužiti kao zorni primjer. U razgovoru sa tamošnjim stanovnicima potvrđen je trend daljnjeg demografskog pada. Danas Červari i Draguzeti imaju 27 stanovnika (9 u Červarima, 18 u Draguzeti), deset manje od popisa iz 2011. godine. Važeći prostorni plan općine Kanfanar utvrđuje 20,98 hektara površine građevinskog područja (10,97 ha za Draguzeti, 10,01 za Červari). Govorimo o ukupnoj površini od preko 200.000 kvadratnih metara građevinskog zemljišta. Kada je selo Červari u pitanju, naselje s petsto godina dugom povijesti ima 12 kućnih brojeva, isto toliki broj kamenih kuća stisnute jedna uz drugu, prepoznatljivog oblika. To je jako lijepo istarsko selo oko kojega se razvijaju pašnjaci, oranice i prozračne šume, očišćene i skladno uređene. Ako polazimo od pretpostavke da prosječna građevinska parcela iznosi oko 1000 kvadratnih metara, važeći prostorni plan nudi mogućnost izgradnje gotovo deset novih Červara. Jednaki je slučaj sa Draguzetima: budućim generacijama stavljeno je na raspolaganje zakonski okvir nevjerojatnog urbanog rasta. Radi eventualne zabune tu se ne govori o spornim slučajevima zloporabe položaja kada politika i kapital nađu zajednički interes pa oranicu pretvaraju u građevinsku parcelu radi unosnije prodaje ili mešetarenja. Tu su u pitanju temeljni dokumenti prostornog razvoja općina, gradova i cjelokupne Županije. Domicilno stanovništvo malih seoskih zajednica uvažava činjenicu da, u slučaju pritiska kapitala, svi bi mogli lijepo prodat “kus zemlje” i zajamčiti si budućnost bez obzira na sve. No, na jednak način strepe pred prizorom sela koji bi u doglednoj budućnosti mogao postati, jednostavno i linearno, puko turističko naselje. Pitanje zaštite identiteta je u nekim seoskim zajednicama jako izraženo. Kad pitaš ljude o tome, oni ti odgovaraju: “Kod mene nema prodaje."

Općinski prostorni plan slijedi upute višeg županijskog prostornog plana a na kraju zakonske piramide stoji Ustav po kojemu su zakoni podređeni potrebama građana jedne državne zajednice. Depopulacija sela je jedan od problema današnje istarske zbilje pa se postavlja pitanje je li širenje, odnosno punjenje košare građevinskih parcela pravi odgovor na demografske procese.

Arhitekt Dubravko Lovrečić kaže mi da je prostorno planiranje, odnosno prostorni razvoj istarskog sela danas u funkciji turizma i da to nije dobro jer bi trebalo snažnije postaviti jasne kriterije. Kaže mi Lovrečić da se u Istri, malo posvuda, gradi sistemom “čim brže i čim jeftinije” koristeći se suvremenom tehnologijom i materijalom.

- Šoldi vrše ogroman pritisak, treba popuniti općinske i gradske kase. Mogao bih to i drugačije objasniti, složenijim odgovorom: Naime, Istra je pod udarom svjetske globalizacije a mi nismo za to spremni nit stručno, nit emotivno nit s izgrađenom tradicijom zaštite područja, veli Lovrečić.

Naš je sugovornik po ocu iz Tinjanštine, a po majci iz Korenići, dok je radni vijek proveo u Ljubljani. Krajem sedamdesetih godina njegov je otac Milan Lovrečić, istaknuti istarski politički radnik, kupio malo imanje u Kurilima u današnjoj kanfanarskoj općini. Sin Dubravko uredio je istarsku autohtonu kuću i okućnicu slijedeći ljubav prema tradiciji. S mještanima Kurila pokrenuo je kolektivnu akciju spašavanja složenog sustava suhozida. Mještani su uredili prometnice, posadili drvored, popravili i očistili od graje dugi niz suhozida.

- Prostorni plan Kanfanara štiti suhozide ali zakon sam po sebi ne može pomoći ako ga javni sustav ne podržava. Mislim da bi što prije trebalo sastaviti registar suhozida i kažuna. Držim da bi trebali na bilo koji način zaštititi tradiciju. Što bi dao kad bi mogli zakonom i javnom potporom zaštitili istarske baladure i šterne, priča mi Dabravko.

Porečki arhitekt Egidio Legović sličnog je mišljenja.

- Istra se nalazi pod jakim interesnim pritiskom susjednih zemalja. Imamo prelijepu zemlju okruženu morem. Nijemci vole kamen, žele ga, a kod nas ga se koristi kao ukras, lijepe se škrilje na cement. Moja je struka pod jakim pritiskom ulagača, najviše se gradi da bi se prodalo. Moramo biti svjesni da je istarski krajolik mamac za ljude s kontinenta, bez obzira na trenutnu krizu naš će poluotok i dalje privlačiti kupce jer je Istra jednostavno lijepa, priznaje Legović.

Kuće koje se prodaju ili služe isključivo za iznajmljivanje iz daleka podsjećaju na istarsko, ali tek izdaleka. Kružiš Istrom i promatraš sela koja su napuštena i koja propadaju, poput primjerice selo Knapići u općini Sveti Lovreč. S druge su strane sela poput Ribari na Tinjanštini u kojima se uz tri četiri autohtone kuće nudi pogled na dugi niz novoizgrađenih kuća za odmor ili iznajmljivanje.

S današnje perspektive teško je razlučiti treći smjer koji bi nekako uspio uskladiti autentičnost života s turističkim privređivanjem. Istarsko selo je osjetljiva ambijentalna zbilja, prijeti mu tsunami globalizacije a zna se - bez ljude nema sela. 

Povezane vijesti

• U potrazi za nostalgičnom Istrom
• Svakog četvrtka predavanja u Svetim srcima
• Mladi par se doselio u malo istarsko selo i preporodio ga! Ovo je primjer jednog sasvim drugačijeg turizma