Jedan od vodećih slovenskih kipara Janez Pirnat-Nejašmić preminuo je u 89. godini. Prve je poduke crtanja i modelarstva dobio od oca, likovnog umjetnika i profesora Nikolaja Pirnata, (predavao mu je Ivan Meštrović), a nakon očeve smrti svoje vještine nastavlja razvijati u radionici kipara Jakoba Savinšeka. Majka mu je bila istaknuta spisateljica Nada Kraigher.

Prvotno upisuje arhitekturu, a zatim kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, gdje i diplomira, 1957. godine. Od 1965. sudjelovao je na kiparskom simpoziju Forma Viva u Seči (Portorož), a kasnije je sudjelovao na brojnim izložbama u Sloveniji,   Jugoslaviji i diljem svijeta. Godine, 1967. usavršavao se godinu dana u SAD-u.

Desetljećima je radio u Istri, gdje je najradije klesao u kamenu, a uz poznatog bujskog kolegu, kipara Aleksandra Rukavinu sudjelovao u osnivanju Grada umjetnika – Grožnjana, početkom šezdesetih godina XX. stoljeća. Od 1959. je stvarao u svojoj kiparskoj radionici u Sipru. Iako je bio izvrstan crtač, grafičar, a lik žene mu je bio središnji motiv, kamen je bio njegov omiljen likovni materijal, pa je za sebe govorio: "Ja sam čovjek kamenog doba, kamenorezac, zaljubljen u sve staro, što starije."

Među prvim kiparima je postavio pitanje kiparskog izraza kao potrage za mogućnostima prolaska kroz materijalnost kiparske mase istražujući učinke kontrasta između grubog i neobrađenog, uglavnom skulpturalne kamene strukture i nadahnutih minimalističkih intervencija. O tome svjedoče njegove skulpture/stupovi nastale u Međunarodnoj kiparskoj radionici Sipra postavljenje u parku Pučkog otvorenog učilišta "Ante Babić" u kojima dominira skulptura Zlatni lav, kao prva instalirana skulptura na kojoj se pali/gasi kazališna vatra Međunarodnog festivala komornog teatra Zlatni lav. U Međunarodnoj kiparskoj radionici sin i otac Pirnat isklesali su i "Majku ribara" (Era pisces) instaliranu u Parku Humagum.

U poduljem stvaralačkom opusu može se pohvaliti s više od 2.000 skulptura u kamenu, mramoru, granitu, oniksu i u drugim vrstama kamena koje se nalaze Ljubljani, Celju, Kanalu ob Soči, Novoj Gorici, Idriji, Prevojama kod Domžala, Umagu, Pješčanoj Uvali kod Pule i Lipici. Kao slovenski "državni" kipar poznat je i po svojim monumentalnim spomenicima diljem Slovenije posvećenima partizanskim generalima, herojima, poginulim borcima i kulturnim radnicima poginulim u NOB-u, a u Šenčuru se nalazi njegov poznati spomenik posvećen krumpiru s kipom Marije Terezije. Zadnjih deset godina svog života živio je i aktivno klesao u Postirama na otoku Braču, ali u znak zahvale i sjećanja na njegovu poveznicu s Umagom te izniman doprinos razvoju umjetnosti na području lokalne zajednice uručena mu je zahvalnica Grada Umaga 2015. godine.

Povezane vijesti

• U prometnoj nesreći poginuo srbijanski pjevač narodne glazbe ŠABAN ŠAULIĆ
• Glas Istre je Istra
• Napustio nas je doktor Leo Kovač: CIJENJENI PULJSKI LIJEČNIK I PRIJATELJ SVOJIH PACIJENATA