Pripadnici HV-a iz Istre borili su se na terenu zapovjednog područja Gospić, iz kojeg se djelovalo smjerovima Lička Jasenica - Saborsko - Plitvička Jezera - Ličko Petrovo Selo, Gospić – Korenica i Gospić – Udbina. Zapovjednik područja bio je stožerni brigadir Mirko Norac, a načelnik stožera brigadir Agim Ceku. Udarne postrojbe bile su 1. gardijska brigada Tigrovi, čiji je zapovjednik bio stožerni brigadir Jozo Miličević, te 9. gardijska brigada Vukovi kojom je zapovijedao brigadir Zvonko Brajković

Proglas predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana, koji su hrvatske radio postaje započele emitirati u pet sati ujutro 4. kolovoza 1995. godine, značio je jasnu poruku da se Domovinski rat približava svom pobjedonosnom završetku. Tuđmanova poruka u kojoj se kaže da su Hrvatska vojska i policija započele oslobađanje okupiranih dijelova zemlje, odnosno područje tzv. Krajine, ali i u kojoj se pozivaju lokalni Srbi da ostanu u svojim domovima, nesumnjivo je označila najveći povijesni događaj moderne Hrvatske.

Od 4. do 7. kolovoza Hrvatska vojska i policija proveli su vojno-redarstvenu operaciju Oluja u kojoj su oslobođena okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba – od Petrinje do Gračaca, Knina i Donjeg Lapca. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak na cijelom okupiranom teritoriju, osim istočne Slavonije koja je mirno reintegirana, bez kapi prolivene krvi, do 1997. godine. U Oluji su, uz profesionalne brigade HV-a i HVO-a, koje su djelovale na bojišnicama unutar BiH, sudjelovale i pričuvne postrojbe sačinjene od mobiliziranih pripadnika, dragovoljaca, policije i specijalne policije. Iz Istre je na terenu djelovala 119. brigada HV-a koja je imala sjedište u Puli.

U akciji Oluja oslobođeno je 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Prije Oluje, u akciji Bljesak, koja je započela 1. svibnja 1995., oslobođena je zapadna Slavonija, a prije toga je Hrvatska vojska u susjednoj BiH, u dogovoru s bošnjačkim vlastima u Sarajevu, izvela nekoliko uspješnih vojnih akcija koje su dovele Knin u poluokruženje. Riječ je o akcijama Zima '94., Skok-1, Skok-2 i Ljeto '95.

U to je vrijeme srpska vojska iz Bosne i tzv. Krajine držala pod opsadom grad Bihać koji je bio pod kontrolom Armije BiH, ali je Oluja spriječila da dođe do humanitarne katastrofe na tom području. Operacija Oluja preduhitrila je i akciju vojske bosanskih i krajiških Srba Vaganj kojom su namjeravali napasti položaje HV-a i HVO-a unutar Hrvatske te u Bosni i Hercegovini. Srpske snage u BiH do kraja su poražene neposredno nakon Oluje operacijama Maestral i Južni potez koje su poduzele postrojbe HV-a i HVO-a, a njihov je vojni poraz bio preduvjet za potpisivanje mirovnog sporazuma u Daytonu krajem 1995.

Valja naglasiti da su hrvatske vlasti od prvih trenutaka akcije Oluja stanje na bojištu prikazivale transparentno te da su inozemni i domaći novinari autobusima, uz pratnju vojne policije, dovoženi u oslobođene dijelove Hrvatske. Već su nakon dva dana novinari domaćih i stranih medija, osim izvjestitelja beogradskih listova, posjetili oslobođene Plitvice, Plaški, Korenicu, Ličko Petrovo Selo i novouspostavljeni granični prijelaz s BiH kod Bihaća.

Na dan početka Oluje, 4. kolovoza 1995., vođa prečanske paradržavice Milan Martić, kasniji haški osuđenik, izdao je naredbu kojom je provedena "planska evakuacija sveg za borbu nesposobnog stanovništva" iz koje je nastala famozna kolona traktora, zaprega i starih automobila kojom je dio srpskog stanovništva pobjegao u BiH i tadašnju SR Jugoslaviju, a što se i danas u beogradskim medijima koristi kao dokaz da su protjerani s vjekovnih ognjišta. S druge strane, pukovnik Andrew Leslie, zapovjednik UNCRO-a u Kninu, za vrijeme Oluje izjavio je da je operacija Oluja operacija kao iz vojnog priručnika koja bi dobila ocjenu A+ prema NATO standardima.

Povezane vijesti

• Na vojni mimohod se odazvale gotovo sve pozvane zemlje
• Vučić: Srbija više neće kriti da je "Oluja" bila zločin
• Kalifornija: El Nino donio oluje