Maruška objašnjava da su se u medijima pojavile dvije verzije "krivnje" njenog Guida. Prva verzija je tvrdnja članice obitelji preminulog ugostitelja Nina Kernjusa da se Guido u Astarei sreo s jednim zaraženim Talijanom, što, tvrdi Maruška, apsolutno nije istina. Druga verzija je ona da je Guido bio na skijalištu u Austriji, da je znao da je zaražen te da je namjerno došao u Brtoniglu te tako zarazio Nina. Međutim, Guido ne ide na skijanje već 10 godina, tvrdi njegova supruga

Maruška Shwengersbauer obratila se našoj redakciji nakon što su u medijima izašle špekulacije da je njezin suprug Guido Shwengersbauer, koji je zaražen koronavirusom, povezan s nemilim događajima u Brtonigli iz koje dolazi prva istarska i hrvatska žrtva te pandemijske bolesti, poznati istarski ugostitelj i vlasnik restorana Astarea Nino Kernjus. Maruška i suprug Guido bili su 7. ožujka u konobi Astarea, koja je, kako ona ističe, bila krcata, a tamo je bilo i Austrijanca i Slovenaca. U medijima su se pojavile tvrdnje da je možda upravo Guido, koji je u međuvremenu iz pulske bolnice prebačen u Klagenfurt, taj koji je donio virus u restoran i Brtoniglu!

Ona objašnjava da su se pojavile dvije verzije "krivnje" njenog Guida. Prva verzija je tvrdnja članice obitelji Kernjus da se Guido u Astarei sreo s jednim zaraženim Talijanom, što, tvrdi Maruška, apsolutno nije istina.

- Gospođa, za razliku od nas koji smo bili tamo, nema uvid u to tko je tog dana tamo bio i s kim, kaže Maruška.

Druga verzija je ona koju je objavio tršćanski dnevnik "Il Piccolo", pozivajući se na "neslužbeni" izvor.

- Oni nisu spomenuli ime, ali zna se koji to Austrijanac u Brtonigli ima kuću. Tvrde da je Guido bio na skijalištu "Ischgl" u Austriji, od kuda je krenula zaraza u toj zemlji, da je znao da je zaražen te da je namjerno došao u Brtoniglu te tako zarazio Nina, kaže Maruška, objašnjavajući da Guido već 10 godina ne ide na skijanje.

- Kada smo stigli u restoran, nitko nije znao tko je zaražen, a mom suprugu su se prvi simptomi pojavili nakon što je Nino Kernjus preminuo. Žalosno je što se stvara atmosfera linča i da se ljudi koji su zaraženi moraju opravdavati. Nitko nema pravo nikog optuživati jer nemoguće je točno utvrditi tko se kako zarazio. Koliko znam, sin pokojnog Nina je rekao da je u restoranu taj dan bio i jedan Talijan koji je kasnije 13. ožujka javio da je zaražen, kaže Maruška.

Dodaje da ona i suprug s obitelji žive na relaciji između Brtonigle, gdje imaju firmu i kuću već 20 godina, i Klagenfurta, gdje im djeca idu u školu.

- Plan nam je bio osigurati djeci austrijsko državljanstvo, staviti ih na noge i onda se za stalno vratiti doma u Brtoniglu. U subotu 7. ožujka navečer svratili smo našim kumovima u Astareu. Nino i Guido su bili veliki prijatelji, kumovi, pomagali smo se, pazili, mogu reći, više nego obitelj. Odlazak u Astareu, gdje smo uvijek sjedili za "njihovim" stolom, kraj kamina, stolom koji se ne izdaje gostima, bio je uvijek nezaobilazna točka naših posjeta Brtonigli. Ostali smo relativno kratko jer je bila gužva. Nino i Alma nisu imali puno vremena, ali Guido i Nino su skupa popili po jednu viski kolu, piće njihove mladosti. Zašto im je to u tom trenu palo na pamet, to je i meni enigma, jer Guido 20 godina nije pio alkohol, međutim oni su odlučili nečemu nazdraviti, prisjeća se Maruška.

Naglašava da su se potom ona i mlađi sin u nedjelju vratili u Klagenfurt, a Guido je ostao u Brtonigli. Morao se sastati još s nekim Austrijancima vezano uz posao, cijelo to vrijeme nije imao nikakve simptome zaraze i bio je sasvim zdrav.

- Kad je poslije nekoliko dana osjetio temperaturu, mislio je da je dobio gripu od našega starijeg sina, koji je tjedan prije toga imao gripu, te nije htio voziti do Klagenfurta kako ne bi zarazio mene, jer sam ove zime već bila dosta boležljiva. Nikome u tom trenu još nije pala na pamet moguća zaraza COVIDOM - 19. Tek kad sam čula da je Nino umro od tog virusa i kad sam u novinama pročitala da je neka zaražena osoba bila u Astarei 7. ožujka i da je to naknadno javila, te da su se javili i neki Slovenci koji su tada bili oboljeli, počela sam razmišljati o tome da smo i mi bili tamo baš tog dana, kaže Maruška.