Dvadeseti rođendan svjetski poznate grupe iz Savičente AUTENTIČNA UMJETNIČKA ARKADIJSKA ZAJEDNICA

Za ovaj Uskrs, jer na Uskrs 2000. godine u Savičenti je sve i počelo, Šikuti Machine su planirali obilježiti svoj 20. rođendan obljetničkim performansom. No, zbog korona pošasti morali su odustati od plana budući da performans koji se izvodi online po njima nije pravi performans. Stoga najavljuju da će rođendanski performans biti izveden tijekom predstojećeg ljeta u Savičenti, o čemu će javnost biti obaviještena na vrijeme

Oni su autentični, promišljeni, jednostavni, dorečeni, pametni, iskreni. Vrlo direktni. Lišeni licemjerja. Često i provokativni. Oni su čvrsto na zemlji. Zemlja, preciznije ruralno i jest njihov iskon. Oni su zapravo ruralnu Istru i njenu tradiciju, što je čvrsti temelj njihova stvaranja i življenja, spojili sa suvremenom umjetnošću. I to onim njenim najboljim principima. Oni su i sjajni domaćini. Kod njih je uvijek beskrajno dobro, ležerno, opušteno, zabavno, puno dobrih umjetnika - a ugostili su ih zaista mnogo - i dragih ljudi. Prava jednodnevna umjetnička arkadijska zajednica koju pokreće grupa Šikuti Machine iz Savičente. I tako već punih dvadeset godina.

Osvješćivanje ljudi

Za ovaj Uskrs, jer na Uskrs 2000. godine u Savičenti je sve i počelo, Šikuti Machine su planirali obilježiti svoj 20. rođendan obljetničkim performansom. No, zbog korona pošasti morali su odustati od plana. Jer, performans koji se izvodi online po njima nije pravi performans. Stoga najavljuju da će rođendanski performans biti izveden tijekom predstojećeg ljeta u Savičenti, o čemu će javnost biti obaviještena na vrijeme. U iščekivanju slavlja, podsjećamo na najznačajnije događaje iz njihovih prvih dvadeset godina trajanja.

Na proljeće 2000. godine grupa Šikuti Machine (koja i u svom imenu spaja ruralno i urbano) u Savičenti je izvela svoj prvi performans "Fitness", koji se smatra službenim početkom njihovog djelovanja. Naime na Uskrs 2000. godine točno u podne članovi grupe - Darko Pekica, Andi Bančić, Mauro Macan, Elvis Lenić, Valter Pekica te snimatelji Denis Lenić i Neven Peršić - spustili su se traktorom s punom prikolicom gnoja u Žlinju, valu pored kaštela Grimani Morosini u Savičenti, i vilama rastresli gnoj te pritom popili nekoliko bukaleta vina, zapjevali "Oj Tonina" i otišli. Ali to nije ostalo nezapaženo. Dapače. Bilo je puno onih koji su se zgražali ali i čudili. Elvis Lenić (kojeg najbolji poznavatelj "Šikuta", povjesničar umjetnosti Mladen Lučić naziva "kreativnim magom grupe"), je za one koji su tražili poruku ovog umjetničkog performansa - itekako pošteno odrađenog, a utemeljenog kao i svaki šikutski put na vlastitoj svakodnevnici i promicanju težačkog života svog prirodnog ruralnog okruženja kojem žele vratiti dignitet u poplavi i sveopće estradizacije - kazao da ako je poruku baš nužno izreći - riječ je o "osvješćivanju ljudi". "Zašto trošiti lovu na fitness, kad možeš ići raditi u kampanju (polje)", pojasnio je kratko Lenić.

Brzo nakon "Fitnessa" počela je s djelovanjem i začudna galerija na imanju Darka Pekice u Šikutima, nadomak Savičente, gdje su se skoro dva desetljeća u neformalnoj atmosferi u štalici održavale jednodnevne izložbe na kojima su izlagali brojni hrvatski suvremeni umjetnici. Ali i ne samo oni. Spomenimo tako da je galerijska sezona u derutnoj štalici kod Peke 2006. godine, 1. svibnja otvorena izložbom djela Vassiliya Kandinskog. Uz sir i vino, dobru glazbu, s prijateljima. Bez pompe.

"Manjadura", "Mučnina", "Kolo"…

Kada je riječ o performansima, Šikuti Machine ističu da je njihov najizvođeniji performans "Manjadura", tijekom kojeg članovi sjede svečano odjeveni za postavljenim stolom i doslovno žderu odojka. Performans je premijerno izveden 2002. u Savičenti, a nakon toga izvođen je tijekom gotovo dva desetljeća i s određenim varijacijama u Puli, Poreču, Gračišću, Osijeku, Zagrebu i najzad 2018. godine na ulici ispred jedne galerije u Beču.

U svoje zapaženije performanse "Šikuti" ubrajaju i "Mučninu" (rastresanje i ponovno baliranje slame), "Straight Story" (road performans Savičenta – Majmajola) te "Kolo" (guranje velike bale slame nizbrdo i zatim uzbrdo) kojim su 2010. obilježili prvo desetljeće rada.

Osim performansa, u produkciji Šikuti Machinea nastala su i tri nagrađena kratka dokumentarca ruralne tematike (Cuki, Praščina, Teza) te jedan eksperimentalni film (Ethan). "Šikuti" su također producirali više videoradova, među kojima je najzapaženija predivna "Vogrda" u kojoj karizmatični Darko Pekica (umjetnik i stočar, a danas i vrsni sirar, i pivar), leži u travi čitajući Whitmanove "Vlati trave" dok oko njega pasu krave.

Neponovljivi "Grillpeace United"

Paralelno s vlastitom umjetničkom produkcijom i galerijskom djelatnošću, "Šikuti" su organizirali i brojna javna događanja pod nazivom "Grillpeace United". Ovi, neponovljivi trodijelni programi izvrsne atmosfere (koncert ili književna promocija, izložba i gastro-enološka završnica) uključivali su gostovanja domaćih i stranih likovnih umjetnika, književnika i glazbenika, i renomiranih, ali i manje poznatih. Lista je iznimno duga, bogata i sjajna, a svakako treba spomenuti početak koji je obilježila suradnja s Francijem Blaškovićem. On je ovom programu "posudio" i ime koje je nekad nosio projekt koji su radili Franci i Marko Brecelj u Uljaniku.

Zadnjih godina članovi grupe Šikuti Machine više nisu intenzivno prisutni u galerijskom i organizacijskom djelovanju. Međutim, povremeno djeluju na performerskoj sceni kombinirajući društveni aktivizam i njima svojstvenu ruralnu ikonografiju. Krajem ljeta 2018. pokušali su provesti stado ovaca kroz rovinjsku Grisiju, tijekom odvijanja jednodnevne izložbe, ali ih je u tome spriječila zabrana rovinjskoga gradonačelnika. Prošle godine na PUF-u - Međunarodnom kazališnom festivalu u Puli za svoj su performans "Telci", tijekom kojeg telci šeću ispred pulske Gradske palače, dobili nagradu Munja. Danas su Šikuti Machine jedni od partnera u projektu Nevidljiva Savičenta koji se financira EU sredstvima, a potiče razvoj kulture u malim sredinama.

Umjesto čestitke zaključimo riječima povjesničarke umjetnosti Jerice Ziherl iz teksta "Arty party u Šikutima" koji je napisala još 2003., a uvršten je i u monografiju "Šikuti Machine" iz 2006. Ona je tada rekla, a vrijeme potvrdilo: "Šikuti su primjer novog umjetničkog kolektivizma koji svoje djelovanje temelji na primjerima tzv. "umjetnosti ponašanja", te bi mogli, ustraju li u svom djelovanju, postati lokalna inačica gorgonaša šezdesetih ili Weekend Arta devedesetih. Naravno u izmijenjenim uvjetima društvenih kodova."