U prostoru Sveučilišne knjižnice u Puli u sklopu Tjedna istarskih knjižnica održano je predavanje "Glazba – lice društva" Branka Kostelnika – novinara, publicista, glazbenika i producenta multimedijskih projekata. Predavanje je započeo poznatim stihom "Prljavaca", na svoj način: "Ja sam Branko Kostelnik, a sve ovo oko mene je crno-bijeli svijet."

Sociološki fenomeni

Osvrnuvši se na umjetničko-političko stanje gradova, naglasio je kako mu se Pula i Rijeka posebno dopadaju jer su uvijek bili gradovi s karakterom.

U predavanju je prikazao i dokazao da pop i rock glazba nisu samo estetske kategorije, nego i sociološki fenomeni. Dotaknuo se stereotipa, političkih poruka i skrivenih značenja u pop/rock pjesmama. Na konkretnim primjerima kroz desetljeća pokazao je kako su glavni glazbeni trendovi bili posljedica društvenog i političkog konteksta – od aktera novog vala, preko cro dancea i tamburica, do novih heroja pop/rock scene.

Naglasak je stavljen upravo na odnos teksta i konteksta, odnosno na to koliko vanjski elementi utječu na značenje pjesama. Među prvim primjerima bili su bendovi poput Pankrta, Laibacha, KUD Idijota i Azre – predstavnici punka i novog vala, koji su tada otvoreno kritizirali političke i društvene stavove. No, kako je istaknuo Kostelnik, činili su to slobodno, jer su te bendove, za razliku od onih u zemljama iza "željezne zavjese", izdavale javne produkcijske kuće poput Jugotona.

Ulaskom u pred­ratno razdoblje budi se ideja nacije, a glazbeni motivi se mijenjaju – Prljavo kazalište, nekadašnji predstavnici hrvatskog novog vala, pod vodstvom Jaje Houre postaju nacionalno orijentirani sastav, osobito s pjesmom "Mojoj majci".

- Iako je pjesma nastala u posvetu njegovoj rano preminuloj majici, on je tu pjesmu preoblikovao u svrhu domoljubnog konteksta. U tom su tonu nastavili napuštajući, "izdajući rock ‘n’ roll", pa su uveli i tamburice pjesmom "Uzalud vam trud svirači", vođeni idejom tamburice kao izvornog hrvatskog instrumenta. Ipak, to im nije prošlo u ostatku zemlje, dodaje Kostelnik. Priču o tamburicama i domoljublju zaokružio je primjerom Miroslava Škore i pjesme "Ne dirajte mi ravnicu", kao glazbenika kojeg ističu domljubne pjesme, no i njegov bijeg u SAD, tijekom rata.

Izravan odgovor

Razdoblje cro dancea, kao svojevrsni bijeg od poslijeratnih razaranja, gotovo je potisnulo rock, unatoč bendovima poput Majki, Pipsa, Leta 3 i Psihomodo popa. Lakše je, objašnjava Kostelnik, bilo dovesti pjevača koji nastupa uz matricu nego cijeli bend. Vraćajući se na politički aspekt, naveo je primjer pjesme "Dinamo ja volim" grupe Pips, Chips & Videoclips, koja je, kako kaže, bila izravan odgovor na tadašnju političku situaciju 90-ih. Tom je pjesmom običan mladi zagrebački bend srušio dotadašnje Tuđmanovo ime Dinama (Croatia Zagreb), a pjesma je do danas ostala usvojena među navijačima kao prava Dinamova himna.

Predavanje je završio porukom upućenom mladima: "Dignite glas, budite kritični", osvrnuvši se pritom na djela srpskih studenata koji se mjesecima odupiru vlasti tamošnjeg predsjednika.

Povezane vijesti

• Predavanje Ide Križaj Leko o arhitekuri antropocena
• U INK-u godišnje oko 50 tisuća posjetitelja
• "Vitez željeznog srca" u subotu besplatno u Teatru Naranča