O NAJAVLJENOJ ZDRAVSTVENOJ REFORMI

Dr. Gordana Antić, ravnateljica istarskog Zavoda za hitnu medicinu: Prijedlog da se liječnici iz izvanbolničke hitne prebace u bolnice značio bi da 70 POSTO ZBRINUTIH VIŠE NEĆE IMATI DOSTUPNU ZDRAVSTVENU ZAŠTITU

| Autor: Dr. Gordana Antić
Dr. Gordana Antić (Snimio Milivoj Mijošek)

Dr. Gordana Antić (Snimio Milivoj Mijošek)


Iznošenje, vjerojatno, osobnih stavova, u ime različitih udruga i društava, o reformi hitne medicine, a koji smo čitali proteklih dana u medijima, zasigurno nije dobar put reforme. Nije mi poznato da je proveden ikakav upitnik, niti da su doneseni zajednički stavovi među članovima navedenih udruga i društava. Zaprimila sam više komentara kolega iz različitih dijelova Hrvatske iz zavoda za hitnu medicinu na objavljeni prijedlog reforme hitne poput: "strašno", "znaju li ovi što pišu“ i sl., te unatoč mom uobičajenom stavu da ne komentiram, ipak to moram učiniti. Prešutjeti bi značilo dozvoliti da se sve ono što smo požrtvovnošću i mukotrpnim radom postigli uvođenjem smjernica i standarda kvalitete rada (sve mjerljivo i jednostavno dokazivo) u zadnjih deset godina, urušava i vraća pacijente i nas u provaliju iz koje smo uspjeli izaći.

Rasterećenje sustava

Četvrt stoljeća radim u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi, više od petnaest godina bavim se edukacijom iz područja hitne medicine, a specijalistički ispit iz hitne medicine položila sam prije deset godina, dakle poznajem sustav vrlo dobro. Čini mi se, a to me žalosti, da se u navedenim prijedlozima ne razmišlja što bi bilo najbolje za pacijenta, što biti dostupniji pacijentu kada treba zdravstvenu zaštitu, nego je cilj reforme kako se rasteretiti. Za mene će zdravstveni sustav biti dobar kada bude imao jednu jedinu orijentaciju, a to je kako svakom pacijentu pružiti pravovremenu, jednako dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu - a ne kao sada, samo odabranima. Zadatak svih nas u zdravstvenom sustavu treba biti da zajedničkom sinergijom dođemo do tog cilja.

Želim vjerovati da se radi o nepoznavanju sustava izvanbolničke hitne medicine onih koji predlažu 'reformu', a ne o nekim drugim interesima. Iz prijedloga se zaista ne vidi dobrobit za pacijenta koji u izvanbolničkom okružju trebaju liječničku pomoć, nego se pokušava rasteretiti bolnički sustav. Što će ovim prijedlogom pacijent dobiti? Bolju, kvalitetniju i dostupniju zdravstvenu zaštitu? Mislim da je svima jasno da je to netočno. Treba uspostaviti kohezijsko djelovanje bolničkog i izvanbolničkog sustava. Hitni prijemi trebaju biti dio zavoda za hitnu medicinuda bi pacijent postao zajednički pacijent i da bi se razmjenjivala znanja i iskustva, da bi se razmjenjivao i kadar, a što bi podiglo kvalitetu usluge pacijentu. Veći dio Hrvatske je ruralno i sub-ruralno područje koje je bez bolnice, gdje trenutno nema mogućnosti dijagnostike, a što bi se kohezijom moglo koristiti u domovima zdravlja.

Svatko bi trebao raditi ono što najbolje zna, vjerujem, za HUBOL je to poznavanje bolničkog sustava te bi trebali energiju utrošiti na 'čišćenje' svojeg dvorišta. Primjerice, kad bi zdravstvena zaštita zaista bila dostupna pacijentima, pacijenti ne bi morali dolaziti na hitne bolničke prijeme ili ići u privatni zdravstveni sustav (i to samo oni koji mogu platiti) kada imaju neko akutno, a ne hitno stanje, nego bi pravovremeno obavili specijalističke pretrage i liječili se u odgovarajućim specijalističkim ambulantama do kojih sada ne mogu mjesecima, a ponekad i godinama doći na red.

Paušalne tvrdnje

Najveći problem zdravstvenog sustava je da se ne ostvaruje Ustavom zagarantirana pravovremena dostupnost zdravstvenog sustava i to treba hitno riješiti. HUBOL umjesto toga piše reformu izvanbolničke hitne medicine o kojoj, čini se, ne zna baš ništa - ali ima mišljenje. Paušalno iznesena tvrdnja o "neiskorištenim" liječnicima u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi mogla bi se odnositi i na neke bolničke liječnike koji nakon radnog vremena u privatnom sektoru rade iste one pretrage ili preglede za koje su plaćeni u javnom sektoru i na što pacijenti moraju mjesecima ili godinama čekati, te se neki od njih (koji si to mogu financijski priuštiti) odluče otići kod istih liječnika, ali u privatnom sektoru. Samo jedan život koji je liječnik u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi svojim postupcima i lijekovima spasio (a što medicinska sestra/tehničar ne može i ne smije primijeniti), opravdava njegovo postojanje.

Predloženo centralizirano upravljanje resursima, ukidanjem županijskih zavoda, zasigurno neće i ne može biti niti blizu kvalitetno kao kada o pacijentu i službi brinu oni koji žive i rade na određenom području i poznaju specifične potrebe svoje regije, kojima je zaista stalo do svojih sugrađana - pacijenta, te ih stavljaju u središte sustava i sve aktivnosti usmjeravaju upravo onome zbog koga su tu, a to je pacijent. Pacijent treba biti centar zdravstvenog sustava, a ne nečiji interes za dominacijom. Centralizirano upravljanje sustavom bilo bi tromo i nedostatno, te bi značilo veliki korak unazad za zdravstvenu zaštitu pacijenata, a bez očekivanog učinka - uštede.

U javnom zdravstvenom sustavu pacijentima je, najčešće, jedino dostupna hitna medicinska služba, te bi prijedlog da se potpuno povuku liječnici iz izvanbolničke hitne medicinske službe značio da 70 posto pacijenata sada zbrinutih u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi, koji nisu hitni, nego akutni pacijenti, neće više imati dostupnu zdravstvenu zaštitu. Konkretno, u Istri se godišnje u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi zbrine cca 40.000 pacijenta (prosječno 110 pacijenata dnevno), a u različite bolnice se, nakon početnog zbrinjavanja, vozi cca 7.000 pacijenata (prosječno 19 pacijenata dnevno), odnosno 17 posto ukupnog broja pacijenata.

Ukoliko bi izvanbolnička hitna medicinska služba počivala na prvostupnicima sestrinstva i medicinskim sestrama/tehničarima, zbog manjka kompetencija svi ti pacijenti bili bi transportirani u bolnice pa bi umjesto prosječno 19 pacijenata u bolnicu, bilo dovezeno 129 pacijenata dnevno! Postoji više hitnih medicinskih stanja kod kojih početno zbrinjavanje lijekovima presuđuje o ishodu liječenja, a to ovim prijedlogom pacijenti više ne bi imali. Nije točno da u razvijenim zemljama u izvanbolničkim uvjetima rade samo medicinske sestre/tehničari, nego postoje i liječnici u sustavu, koji po potrebi, izlaze na mjesto događaja.

Stotine sestara i liječnika

No, ako sve to zanemarimo i svi liječnici iz izvanbolničke hitne medicinske službe budu prebačeni u bolnice da bi se rasteretili bolnički liječnici, to kadrovski znači da treba odmah imati 500-600 medicinskih sestara/tehničara, odnosno, prvostupnika sestrinstva, koji će nadomjestiti liječnike u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi. Svakako bi reformom zdravstva trebalo osnažiti znanje i proširiti kompetencije prvostupnika sestrinstva i po dodatnoj edukaciji stečenim kompetencijama prvostupnici sestrinstva mogli bi raditi u jednom dijelu samostalno, ali još dugo neće moći raditi potpuno samostalno, jer to ne bi bilo dobro za pacijente.

Primjer u Istri: ukupno, u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi trenutno radi 18 prvostupnika sestrinstva, dakle potrebno je još dodatnih 27 prvostupnika sestrinstva i 23 medicinske sestre/tehničara da bi se nadomjestilo 50 doktora medicine. Trenutnom organizacijom u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi u Istri postoji deficit sedam medicinskih sestara/tehničara i ne može ih se pronaći na tržištu rada. Nije poznato iz kojeg dijela zdravstvenog sustava se misli preraspodijeliti 500-600 medicinskih sestara/tehničara prvostupnika sestrinstva, u izvanbolničku hitnu medicinsku službu. Ima li taj kadar želju i može li uopće raditi u sistemu izvanbolničke hitne? Gdje medicinskih sestara/tehničara prvostupnika sestrinstva, ima viška? Na tržištu rada ih nema.

Pitanje života i smrti

Izvanbolnička hitna medicinska služba je vrlo osjetljivo i krhko područje, neatraktivno za rad, uglavnom zaboravljeno, neprepoznato i nepriznato kao bitno u lancu zbrinjavanja, dok je osobno ne zatrebate. Mozak ozlijeđenoga bez zbrinutog dišnog puta i adekvatne opskrbe kisikom trajno je oštećen ili mrtav za 3-4 minute. Napredni postupci zbrinjavanja plućnog edema (zatajenje srca kao pumpe) povećavaju preživljenje za 35 posto. Pravovremeno aplicirani lijekovi mogu spriječiti smrtnost i posljedice nekontroliranog krvarenja u traumi ili, primjerice, kod trudnica. Kvalitetno kupiranje boli dokazano je povezano s boljim kratkoročnim i dugoročnim ishodima u zbrinjavanju i liječenju pacijenata.

U izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi malo se toga može smatrati 'jednostavnom' intervencijom, pacijentima Hitne svaki početni postupak zbrinjavanja, kao i napredni, igra ulogu od značaja života i smrti ili života s trajnim invaliditetom. Svi smo mi, ili naša obitelj, potencijalni pacijenti hitne medicinske službe i svakako dužni smo brinuti da baš svaki pacijent bude jednako kvalitetno zbrinut, kao da je netko nama najmiliji. Dostignuta kvaliteta rada zadnjih desetak godina u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi ne smije se urušiti, a što bi se provedbom iznesenog prijedloga dogodilo.

Potrebno je i istaknuti da izvanbolnička hitna medicinska služba, zavodi za hitnu medicinu, ne posluju s gubicima. Za cijeli sustav izvanbolničke hitne troši se svega 3-4 posto sredstava HZZO-a i mjesta za dodatne uštede nema, a predloženim reformama će se postojeći sustav urušiti i potencijalno ugroziti živote i zdravlje pacijenata.

Završiti ću riječima krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara koji dobro poznaje sustav i koji je na temu predložene reforme Hitne rekao: "Imate nešto što je odlično, (...) ne što je dobro - nego nešto što je odlično, ako je nešto odlično; to se ne dira."

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater