IN MEMORIAM: LJUDEVIT SABO
Dok traje moja enciklopedija, on će biti u njoj, jedan iz plejade poklonika jednostavnog, maštovitog, domaćeg istarskog kulinarstva
U moju najintimniju emotivnu enciklopediju ljudi s kojima sam se lijepo družio, a koji više nisu ovostrano, tu, upisao se i Ljudevit Sabo, kojeg sam zvao Profesore. Volio bih da je još ostao na ovoj strani
Ljudevit Sabo (Arhiva Glasa Istre)
Jedan dio moga života pripadao je u suradnji, druženju i prijateljevanju s njime. Lijepi i uzbudljivi dio. U moju najintimniju emotivnu enciklopediju ljudi s kojima sam se lijepo družio, a koji više nisu ovostrano, tu, upisao se i Ljudevit Sabo, kojeg sam zvao Profesore, a nije mi bio profesor u doslovnom smislu. Žao mi je što se upisao. Volio bih da je još ostao na ovoj strani. Ako ni zbog čega drugog, a ono da se pošteno odmori od neprekidnog i teškog rada koji ga je i satrao. Da bar malo uživa u neradu, za koji nije vjerovao da postoji.
Uz dosta truda, ali s velikim zadovoljstvom radili smo na terenskom serijalu - Festivalu istarske kuhinje, festivalima šparoga, kobasic, gljiva i brodeta - tamo negdje sredinom devedesetih godina. Bio mi je stručni savjetnik i partner. Trpio sve moje organizacijske kalambure. Ah, znali smo baš dobro i uživati. Obišli smo tih godina bar pedesetak, ako ne i više konoba, manjih i većih restorana. I nije neskromno reći da smo u tim ratnim i poratnim godinama mnoge od njih vratili u život. Uz njegovu pomoć započeo sam i Školu soljenja sardela, u Fažani.
Nismo se libili ni glamura kad smo, u suradnji s Turističkom zajednicom Medulina, započeli i odradili dobar broj godina medulinski Brodet kup. Uz tada najzvučnija imena estrade, politike i sporta, uz goste iz cijele Hrvatske (predsjedavali su žirijem i Šprajc, Karapandža, Igor Mandić i drugi), visoku stručnu razinu gastro priredbe držao je uvijek Ljudevit Sabo. Sa svima njima znao je pronaći zajedničku riječ.
Kao dobar poznavatelj recepata i djela starorimskog gurmana, Apicija, autora prve kuharice Zapadnog svijeta, gastronomski je obogatio Dane antike u Puli, rekonstrukcijom jela iz razdoblja još od prije Krista.
Osmislio je i cijeli niz kulinarskih priredbi kojima se turistička Fažana i danas diči. Uvijek spreman pomoći, uzdigao je kvalitetu ponude u brojnim pulskim restoranima. I nikad i ništa nije mu bilo teško. Volio je istraživati, eksperimentirati, davati savjete, ali i slušati iskustva drugih.
Imao je sve karakteristike onoga što Francuzi znaju od milja reći - cher maitre. Baš mi je odgovaralo surađivati s njime i prijateljevati.
U ovo vrijeme, koje nam se nerijetko čini žuko i grezo, imati čovjeka blage naravi, duhovitog, umnog i staloženog, s kojime možeš razmijeniti obične, normalnoljudske riječi, pravo je bogatstvo. Kad god sam se s njime sreo, uvijek je bio u poslu. Kad bi mu netko zanovijetao ili nanio nepravdu, samo bi odmahnuo rukom. Nikad ga nisam zatekao u nekoj ozbiljnijoj svađi ili u tračanju kolega.
Uvijek sam se pitao, kako li je uspio sačuvati sebe, kao nastavnika kuharstva za cijeloga radnog vijeka. Raditi cijele dane, a ponekad i noći. Pa nije baš da ga je život mazio. Ali on je ostao uvijek svoj, Ljudevit Sabo, Profesor.
Svoj majstorski ugled stvarao je bez pompe, bez marketinga, bez paradiranja i bez trunke samohvale. Poučavao je i stvarao generacije mladih kuhara, radio kasnije s njima i poticao ih u daljnjoj praksi. Mnogima je nalazio poslove ili su se zapošljavali uz njegove preporuke.
Dok traje moja enciklopedija, on će biti u njoj.
On je bio jedan iz plejade poklonika jednostavnog, maštovitog, domaćeg istarskog kulinarstva. Nedavno smo se morali oprostiti od još jednog velikog istarskog majstora iz te plejade, Pina Kuhara.
Ove nove generacije art kuhara stvaraju novu povijest kuharstva, ali debelu podlogu tome zacementirali su njih dvojica i puno drugih njihovih generacijskih, pa i još starijih kolega. To mora ostati znano u svim novim pričama.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
