POKUŠALA UĆI U POLITIKU
Davorka Smoković, bivša pazinska državna odvjetnica osuđena zbog zloporabe položaja: MOJ ŠEF MLADEN BAJIĆ, GOSPODAR ŽIVOTA I SMRTI U DORH-u, TRAŽIO JE OD MENE DA LAŽEM
Davorka Smoković (Milivoj MIJOŠEK)
Moja je uloga, kako je to moj tadašnji šef Mladen Bajić percipirao, trebala biti svedena na usko područje rada s ne baš previše razmišljanja. Dakle, uski prostor i tišina, radi samo ono što smiješ, odnosno ono na što ti šef neće imati prigovora. Meni je sugerirano, nakon što me istražni sudac ispitao i pustio na slobodu, da iz Državnog odvjetništva odem sama. U samom vrhu DORH-a tada je navodno dogovoreno da će sa mnom, što god to značilo, sve biti u redu. Napisala sam tada Bajiću jedno pismo. Ne moram vam ni reći da je taj navodni Eliot Ness na vrhuncu svoje medijske slave to dostavio u novine
Bivša državna odvjetnica iz Pazina Davorka Smoković zna mnoge policijske i državno-odvjetničke tajne u Istri i šire. Predugo je godina bila dio sustava da ne bi znala njegove dobre, a još više i loše strane. Početkom 2009. godine protiv nje je zbog bizarne korupcije pokrenut postupak. Potrajao je punih 11 godina, a pravomoćno je okončan pred par dana, kad je usred kampanje u kojoj se pojavila na listi Škorinog Domovinskog pokreta u ovoj izbornoj jedinici, došla informacija - kriva je za korupciju! Njen slučaj je u interpretaciji bivše državne odvjetnice toliko kontradiktoran i nesuvisao da budi određene sumnje i otvara mogućnosti za logičko preispitivanje o tome je li baš sve bilo onako kako joj se stavilo na teret i zbog čega je uostalom osuđena na uvjetnu kaznu s rokom kušnje. Manji je, međutim, problem u kazni, a veći u činjenici da već 11 godina, od svoje pedesete godine života, Davorka Smoković ne može nigdje raditi i nema konkretnog prihoda. A sve zato jer je, prema optužnici i presudi, pogodovala poduzetniku Draženu Golemoviću koji joj se za to zahvalio lančićem koji tijekom postupka nestaje iz postupka pa ga zato nema ni u presudi! Po njenom mišljenju, nastradala je zbog tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika, a operativno je taj posao odrađen na relaciji lokalnog tužitelja i jednog policijskog istražitelja. Seks, laži i video trake - tako bi se sve to moglo nazvati. I svega tu ima, ona kaže da su protiv nje u spisu nezakoniti dokazi, dok je ključni svjedok, policijski istražitelj, krajnje sporan. Kako god, protiv Davorke Smoković su se istodobno vodila dva kaznena predmeta: jedan, dakle, za korupciju, za što je konačno i pravomoćno osuđena na uvjetnu kaznu, a drugi zbog malverzacije s oko 53 tisuće kuna putnih naloga koji je u žalbenom postupku. Njoj je sve to neprihvatljivo, a dokaz da to nije istinito je, između ostalog samo jedan od tih slučajeva kad tužiteljica tvrdi da je Smoković izmislila, recimo, jedan putni nalog, a ispada da je baš po tom nalogu bila kod nje na sastanku! Iskreno, teško je reći da sve to oko Davorke Smoković izgleda namješteno, no da je sumnjivo?
- Osuđeni ste zbog navodnog pogodovanja kontroverznom poduzetniku Draženu Golemoviću.
- Prije svega, ne znam što znači da je on bio kontroverzan. Kad sam ga upoznala, a tada je već dulje vrijeme bio u Istri, pratio ga je glas dobrog poduzetnika, jednog od najboljih. Tadašnji šef porezne uprave mi je jednom rekao, također prije nego sam ga upoznala, da bi bio zadovoljan kad bi svi plaćali porez kao Golemović. Znam da je bio donator raznim manifestacijama, dakle mnogima je njegov novac tada odgovarao. Bio je i godišnji dobitnik poduzetničke nagrade Zlatna kuna
- Kada ste ga upoznali?
- Prije nego sam ga upoznala pitala sam tadašnjeg šefa krim policije u Istri Dragutina Cestara vodi li se protiv Golemovića bilo gdje u Hrvatskoj bilo kakav kazneni postupak.
- Što vam je rekao?
- Da se ne vodi postupak. Pitala sam ga i da li je podnesena kakva kaznena prijava. Ne, rekao je. To je vrijeme oko 2006. godine, prije nego sam ga upoznala. On je tada, formalno, čista osoba. Znala sam, kao državna odvjetnica koja mora biti informirana, da se o njemu iz Zagreba vuku određene priče. No u Istri nije bilo ništa sporno. Naravno da je nakon svega toga moj profesionalni interes bio da ga upoznam. To je tako logično.
- Kakav je bio prvi konkretan susret koji ste s njime imali?
- Ispalo je više slučajno nego ciljano. Doslovno usput. Rekla sam mu tada u šali da nikada, dok na sebi nosi tako skupe stvari, neće dobiti istarsko državljanstvo! U Nacionalu je bio objavljen tekst da je roba na njemu u nekoj prigodi vrijedila preko pet tisuća eura. Za običnog Istrijana koji je škrban i štedljiv to je prebahato i pretenciozno. Tada je on meni rekao nešto što me zapanjilo - "drago mi je, gospođo, što sam vas upoznao jer znam da vi nikome ne biste napakirali". Još mi je čudnije bilo to što mi je naknadno prepričao cijeli razgovor koji smo o njemu vodili Dragutin Cestar i ja.
Bili smo u Cestarovom uredu i ja sam mu bila rekla - "ili Golemoviću nešto nađite i procesuirajte ga ili ga više pustite na miru".
- Odakle Golemoviću ta rečenica iz Cestarovog ureda?
- E to je i mene zaintrigiralo! Ili se prisluškivalo Cestara, ili je on napravio bilješku o razgovoru sa mnom pa je to, ovako ili onako, došlo do Golemovića. U obje situacije povjerljiva informacija je izašla iz sustava.
- Jeste li u kontaktima koje ste poslije imali s Draženom Golemovićem imali nekakav oblik koristi? Recimo, je li vam bio koristan, obzirom na vaš posao? Sigurno je imao puno informacija.
- Kontakti su uvijek bili javni, na kavama i na jednoj večeri u Zagrebu. Bez tajni. Naravno da mi je bio pravi izvor jako vrijednih informacija pa mi je npr. Upravo na toj večeri u Zagrebu pokazao neke poduzetnike iz Istre u društvu jednog ministra. Tih informacija je bilo dosta.
Konkretno, sjećam se jednog predmeta gdje nam je signalizirao nešto značajno, no policija nije nikada išla u tom pravcu. Ne znam zašto. Inače, na suđenju sam objašnjavala prirodu mojeg odnosa s njim koja je bila vezana za dobivanje korisnih informacija, ali to nikoga nije zanimalo.
- Nije li malo čudno da sud ne prihvaća vaše pravdanje za takve kontakte? Budimo realni, o krim miljeu vjerodostojne se informacije mogu dobiti samo kontaktom prema nekome tko tom miljeu pripada. Golemović je bio poznat kao, recimo to tako, jako dobro informirana osoba.
- Slažem se, ali to u sudnici nikoga nije zanimalo. Možda baš zato što sam i preko njega otkrila kakvo je pravo stanje u DORH-u i na visokim razinama vlasti. On je, naprosto, imao kontakte porazbacane po cijeloj Hrvatskoj, i do samog vrha. Kontaktiranje s njime omogućilo mi je da spoznam svu močvaru i bijedu hrvatskog pravosuđa i policije. Jednom sam u policiji rekla da su puno gori kriminalci neki koji gone kriminalce, nego sami kriminalci koje se lovi. I to mi se, naravno, jako zamjerilo.
- Hoćete reći da ste previše znali, pričali, zamjerali se i suprotstavljali pravosudnom mainstreamu?
- Moguće, jako moguće. Moja je uloga, kako je to moj tadašnji šef Mladen Bajić percipirao, trebala biti svedena na usko područje rada s ne baš previše razmišljanja. Dakle, uski prostor i tišina, radi samo ono što smiješ, odnosno ono na što ti šef neće imati prigovora.
- Rekli ste da ste s Golemovićem bili na večeri u Zagrebu?
- Sasvim slučajno, poklopila se jedna večera u Zagrebu oko Božića.
- Osuđeni ste zbog korupcije. Protiv vas se 11 godina vodio postupak. Ostali ste bez svih prihoda, profesionalno ste propali.
- Meni je sugerirano, nakon što me istražni sudac ispitao i pustio na slobodu, da iz Državnog odvjetništva odem sama. U samom vrhu DORH tada je navodno dogovoreno da će sa mnom, što god to značilo, sve biti u redu. Napisala sam tada Bajiću jedno pismo. Ne moram vam ni reći da je taj navodni Eliot Ness na vrhuncu svoje medijske slave to dostavio u novine, jednom novinaru koji je naknadno rekao da mu je Bajić otkrivao brojne informacije.
- Što ste mu napisali?
- Da tražim svoje razrješenje, ali da me se pusti na bolovanju jer sam dva dana prije privođenja bila na nekim pretragama, a ne znajući za što me se zapravo tereti i ispričala sam se ako sam išta pogriješila u svom poslu.
- Kako je to završilo?
- Naravno da su me naprasno razriješili. Od onda, od 2009. nigdje ne radim. Do 2015. nisam imala ni kune prihoda. Čista nula. Od tada, zadnjih pet godina, dobivam malu obiteljsku mirovinu.
- Zašto niste išli raditi u privatni sektor?
- Prije svega ću vam reći da sam te 2009. godine, zbog svega što mi je postalo poznato i zbog čega mi se sve počelo gaditi, htjela napustiti Državno odvjetništvo. Plan mi je bio da pređem u odvjetnike, već sam imala sve spremno za upis u odvjetničku komoru, ali zbog započinjanja kaznenog postupka, nisam to uspjela odraditi. Spriječena sam. Otada do danas nisam mogla i ne mogu raditi ni u jednoj državnoj službi, županijskoj, gradskoj ili općinskoj vlasti, nigdje gdje je proračunski novac. Ne mogu biti ni čistačica u nekoj općini, ni kavu ne mogu kuhati. To je po meni protuustavno jer sve dosad, punih deset godina suđenja, protiv mene nije bila donesena pravomoćna presuda. Nema adrese na koju se nisam javljala za posao. Brzo sam postala svjesna da me nitko u realnom sektoru neće zaposliti. Razumijem to. U prisilnom neradu izgubila sam najbolje godine svog života. A svoj posao sam voljela.
- Kakva vam je bila karijera u državnom odvjetništvu do pokretanja postupka?
- Do tada sam bila vrijedna, uzorna i, usuđujem se reći, uspješna. Nisam donosila pogrešne odluke. Osobno sam imala najviše pritvorskih predmeta. Ishodila sam najstrože dosuđene kazne, recimo pet i pol godina za prometne nesreće. Kao državni odvjetnik dobila sam priznanje za suradnju s policijom. Mislim da sam i jedina osoba koja je iz državnog odvjetništva prijavila pokušaj korupcije.
- Vidite i sami kako je kratak put od uzorne državne službenice do kriminalke.
- Da, da. Zanimljivo je to. Cinična sam, naravno. Ako je slučaj korupcije za koju sam ja suđena najveći antikorupcijski slučaj u cijeloj Istri, jer se doslovno tako i tretirao, onda u Istri, po toj analogiji, apsolutno nema korupcije. Ma Istra je Danska, vrh svijeta! Opet sam cinična, naravno. U nekim slučajevima se valjaju milijuni kuna, a nema epiloga, nema optužnica, nema ničega.
- U javnosti se vaš slučaj može promatrati i kao dokaz da pravosuđe funkcionira. Osuđena je, eto, bivša državna odvjetnica. Dobro zvuči za javnost.
- U krivu ste, potpuno griješite. Moj slučaj je dokaz da pravosuđe ne funkcionira!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
