Hrvatska pa tako i Buzet "sitno" broje do ulaska u Schengen. Ulaskom u članstvo Europske unije Hrvatska je prihvatila cjelokupnu schengensku pravnu stečevinu, ali tek će se pristupanjem schengenskom prostoru početi primjenjivati uklanjanje kontrola prelazaka osoba preko unutarnjih granica Europske unije. Damir Kajin, gradonačelnik grada uz granicu sa Slovenijom, s nestrpljenjem očekuje prvi dan iduće godine. Uvjeren je naime, da će Buzet ulaskom u Schengen kapitalizirati svoj pogranični položaj.

- Schengen, a i euro, teoretski će dignuti Hrvatsku. Ono čega se ja bojim, to je naša pohlepa. Kada je riječ o cijenama, bojim se da nam naši trgovci mogu otežati život, ali Schengen će otvoriti Buzet. Nema više granice između Slovenije i Italije, a od 1. siječnja iduće godine neće je biti ni između Slovenije i Hrvatske. To znači rast vrijednosti nekretnina, protočnost roba, turista, radnika… Jednom riječju sve će se ubrzati. Buzet će kapitalizirati svoj položaj. Ostaje samo onaj znak zabrane prolaza kamionima težim od 7,5 tona ukupne nosivosti kod Sočerge kojeg valja ukloniti, istaknut će Kajin.

Protumigrantske prepreke

- Na rujanskoj Subotini, obilježavajući gradski praznik, rekli ste "pada Schengen, dolazi euro, Rijeka i Kopar, da se našalim, bit će predgrađe Buzeta".

- Buzetu već danas Rijeka, a sutra Kopar, da se našalim, postaju predgrađa. Kako? To vam je prvo cijena četvornog metra stambenog prostora. U Rijeci je to tri do četiri tisuće eura. U Kopru ispod pet, šest tisuća eura ne možete kupiti ništa. U Buzetu tu smo negdje na dvije tisuće eura.

S druge strane naše javne ustanove su sjajne, vrtić, škole, Dom za starije, svatko ima posao, nitko u ovom gradu ništa "ne plaća", primjerice parking, porez na neizgrađeno građevinsko zemljište, grobnu naknadu. Grad svakom polazniku vrtića sufinancira iz proračuna 2.500 kuna mjesečno, korisniku Doma za starije 4.900 kuna. Ljudi koji su došli iz Zagreba živjeti u Buzet, kažu mi da to ne mogu pojmiti, da toga nema nigdje, ali to je istina. Istra je raj, dokle, vidjet ćemo.

- Slovenija je počela s uklanjanjem protumigrantskih prepreka i s državne granice u Istri, doduše za sada samo panelne ograde koju je srušila bura. Kako to komentirate?

- Ima Boga. Ni Bog nije htio žilet žicu na granici između slovenskog i hrvatskog dijela Istre. Neprirodno je bilo da se netko 2015. godine, pozivajući se na migrante, usudi fizički bodljikavom žicom dijeliti i razdvajati Istru. Umjesto da predloži - zajednički ćemo policijskim snagama čuvati i hrvatsku i slovensku granicu. Kada sam prije desetak dana razgovarao s ministrom policije Božinovićem, rekao sam - Davore, u Buzetu imamo problem! Migrante. On mi je odgovorio da sve do Schengena rješavam to s Alenom Klabotom, načelnikom Policijske uprave istarske. U pet sekundi sam ga razumio, jer ministru, premijeru, državi, ne treba neka scena na granici zbog koje bi se Hrvatskoj otežavao ulazak u taj "režim". Druga stvar za mene je još bolnija. Što nam Slovenija granični prijelaz Sočerga/Požane neće otvoriti za sav teretni promet. Prije se Janša pozivao na mjesne odbore koji su bili protiv. Sada se Golob osobno više ne poziva na mjesni odbor u Gračišču, nego priječi prolazak našim kamionima. Uskoro ću se u Zagrebu naći s ambasadorom Slovenije, obići ću sva ministarstva u Sloveniji i reći da koliko gubi Buzet, još više gube koparski obrtnici. Dobro je da se barem počela obnavljati jedna mala dionica ceste od Kubeda do Gračišča.

- Zadnjih mjeseci otvorena je nova migrantska ruta preko istarskog sjevera, kakav je Vaš stav po pitanju migracija?

- Moj stav o migrantima je poznat od 2015. godine kada sam prvi o tome počeo progovarati u Hrvatskoj i Saboru. Kada su me zbog mog stava nazivali fašistom, Eichmannom... Od tada se moj stav prema tom problemu nije promijenio niti za milimetar. Promijenilo se nešto drugo. Tada se Buzećane to što sam govorio nije ticalo, jer se prolazilo 200 kilometra sjevernije, a sada kada djecu više ne mogu pustiti da se slobodno igraju ispred vlastitih kuća ili da sama čekaju autobus za školu, počelo se ticati i njih. Da, riječ je o projektu. Te 2015. godine projektu Berlina i Angele Merkel kojoj je trebala radna snaga pa je mislila, znajući za migracije koje će uslijediti, da ako preuzme sekularne Sirijce, da će "zaštititi" Njemačku, a dio "fundamentalista", koji će također napustiti svoje krajeve, prepustiti drugima u Europi. To je bilo 2015. godine. Danas sirijskih izbjeglica nema. Najmanji su problem oni iz Burundija, ne zato što su dominantno katolici, već stoga što doista napuštaju najsiromašniju afričku državu. Ali, neka mi netko objasni otkud tim ljudima od 16, 18, 20 godina, pet tisuća dolara da "šeću" Europom. Pa u Burundiju se radi za 3 do 4 eura na dan. Neka mi netko objasni kako nitko ne gubi novac ili mobitel od tisuću eura, što malo tko ima u Istri, a doslovce svi gube osobne dokumente. Ovi iz Burundija ni nisu toliko problem jer među njima ima i obitelji. Ali kod ovih drugih, koji dolaze iz Srednjeg Istoka, obitelji, žena i djece nema. Postavljam si pitanje kako netko nekome može ući u kuću bez da pozvoni ili kako može u državu ući bez vize. Nismo mi Buzećani, Istrijani, Hrvati ni ksenofobi, a najmanje smo rasisti. Svaki strani radnik, a u Buzetu ih je tristotinjak, ima bolji odnos ovdje kod nas nego što ima doma. Dolaze nam ljudi iz Uzbekistana, Kirgistana, Nepala, Pakistana, Indije, Filipina. Dolaze s vizama, dobili su radne dozvole, našli smo im smještaj, rade, plaćeni su kao Buzećani, i sve funkcionira. Mi smo im zahvalni jer rade na onim poslovima na kojima naši ljudi ne žele raditi, ili ih nema. Oni se radom odužuju, ali ove čete, bataljuni, koji prolaze željezničkom prugom i idu dalje do Slovenije, to u nama budi nelagodu. Komentiraju ljudi - da je sve normalno zar ne bi prelazili na normalan način granicu, kao što taksijima normalno, a to košta, dolaze u Buzet. Vjerujem da će nakon što je Srbija uvela vize za građane Burundija i Tunisa, početi opadati taj pritisak na Buzet, a ulaskom Hrvatske u Schengen to će se i dodatno smanjiti. Konačno, ne mogu pomisliti da bi nas neko kvalificirao ksenofobima kada svi znaju kako smo primili Ukrajince, taj ponosan, hrabar narod, čiju žrtvu, barem ja, oplakujem.  

- Kakva je suradnja s Plenkovićevom Vladom za koju često volite reći da je fantastična pa čak i maestralna?

- Suradnja s Plenkovićevom Vladom mene je koštala suradnje s lokalnim SDP-om, ali s kime bi lokalna vlast trebala surađivati nego s Vladom kojoj ova opozicija nije na žalost ni do koljena i to postaje problem te opozicije, nas, a bogami i Hrvatske. S jedne strane ova je Vlada prošla Agrokor za kojeg nije izdvojila ni kune, s druge strane za Uljanik i Uljanik plovidbu izdvojila je točno pet milijardi kuna. U ono vrijeme to je bio ekvivalent deset tisuća stanova od 50 kvadrata ili kompletna obnova Banije nakon potresa. Prošla je Covid, izašla u susret gospodarstvu i građanima s više od 60 milijardi kuna. Samo buzetsko gospodarstvo je povuklo oko 45 milijuna kuna. Prošla je potres, sada zbog ukrajinske krize i krize energenta, osigurala je 26 milijardi kuna za gospodarske mjere. Od 2011. do 2015. godine, to je bila Vlada SDP-a, Zorana Milanovića kojega sam i ja podržavao, mirovine nisu rasle ni za jednu lipu, vjerojatno ni plaće u javnom sektoru. Od 2016. godine do danas plaće u javnim servisima, s ovim zadnjim sporazumom, trebale bi narasti s 25 posto na oko 34 posto.

Istina, Vlada ima četiri, pet problema. Prvi je taj globalni utjecaj jer Hrvatska nije otok, kriza je neumoljiva, pa ako nam rast bruto društvenog proizvoda iduće godine bude jedan posto to će biti čudo u ovim okolnostima. Drugi problem je što se unutar HDZ-a vodi jedan bespoštedan rat gdje jedno krilo, tu je Plenković u pravu, koje je naslonjeno na ruski utjecaj, točnije plin, ruši postojeću politiku, ali s time opozicija u Hrvatskoj ama baš ništa nema. Treći problem je da je zbog postupanja DORH-a vlast prestrašena. Nitko sebe ne želi izložiti riziku. Mi smo do Boga birokratizirano društvo. Vi ne možete "slobodno" gotovo ništa, već morate slijepo slijediti jednu birokratsku logiku koja paralizira sustav, koči razvoj, počevši od obnove u Sisku i Petrinji pa nadalje. Kada bi se to promijenilo, država bi prodisala, uštedjeli bi se mjeseci i mjeseci administriranja, ali na to ne možemo utjecati zbog EU standarda, normi koje smo prihvatili.

To da u svakom društvu ima bandita pa i među njima - ima. Ali i tu je nekoliko problema. Ja sam zadnji koji bi rekao da se nitko obnašajući javnu funkciju nije okoristio. Čak bi za one koji javno pretvaraju u privatno, da se tako izrazim, uveo šerijat, kao u Saudijskoj Arabiji - uzmeš lipu ostaješ bez ruke. Unaprijed znaš što će ti se dogoditi pa razmisli. Ali brate, nemoj zbog toga što je netko zaposlio dvije službenice koje rade za manje od pet tisuća kuna, a danas ne možete do kadrova, tog istoga progoniti. Netko mora imati neku slobodu procijeniti što je prioritet u datom trenutku. Kamo bi mi kao društvo došli kada bi državni odvjetnici, ljudi koji su na čelu USKOK-a, suci, bili proganjani ako im Viši sud ospori tužbene zahtjeve. Da li se pitaju koliko su ljudskih sudbina upropastili svojim "nezakonitim" postupcima. Uništili su Polančeca, Heraka koji se je jedva rehabilitirao. Oprezno s time. Ali gro optužnica i ovoga što imamo danas u javnosti je rezultat unutarstranačkog rata u HDZ-u i pokušaja da bivša struktura s političkog trona makne Andreja Plenkovića.

- Kakav je Vaš odnos s IDS-om, kako komentirate stanje u toj stranci?

S Istarskom županijom s kojom grad mora raditi kao s državom. Mi smo partneri, s Miletićem, Tuliom, pročelnicama. Moj odnos je besprijekoran. Poslovan, korektan, iskren. U nečemu mi kao grad možemo pomoći njima, u nečemu oni nama. Taj bi odnos usporedio s onim malim Crnogorcem iz vica koji do četvrte, pete godine nije progovorio ni riječi jer nije imao primjedbi. Tako ni ja nemam primjedbi na županiju. IDS je povijesna stranka, ona koja je ostavila povijesni pečat u Istri, oblikovala život zadnjih 30 godina, pričala jednu lijepu priču o Istri koju su neki na ružan način iskoristili, misleći samo na sebe.

- Koliko Vam je na Vašoj današnjoj poziciji pomogao saborski staž?

- Buzet ima sreće što na taj neki svoj način surađuje s hrvatskom Vladom. Jasno da je meni lakše nego mojim prethodnicima. Netko vas mora, a to govorim o sebi i svom parlamentarnom nastupu, prije svega primijetiti ili prepoznati kao čovjeka. Morate u nastupu imati mjeru. Nikada osobno, ako to netko ne zasluži. Kritika da, kritizerstvo ne. To što sam ja danas na ti sa svim živućim premijerima od Manolića na dalje, to je nebitno, jer Vlada je korektna do Istre, bilo da je riječ o odnosu spram Umaga, Poreča, Rovinja, Pule, Svetog Petra u Šumi gdje je HDZ na vlasti ili Labina gdje je IDS.

Znate, najjači ste kada vas ne poznaju ili kada vas jako dobro upoznaju, a pri tom se na drugima opeku. Ove eskapade oko izbora, malo Živi zid, malo Možemo, malo Most, malo Kolakušić, sve je to ok, ali protestnim glasovima razarate u pravilu gospodarsku, upravnu, ekonomsku, socijalnu arhitekturu. Revolucijama nećete uvijek moći mijenjati poredak na bolje. Često se time mijenja na gore. No jednom kada se zbroje glasovi nema povratka, a često najviše toga što je utopijsko pretvori se u utopiteljsko. Zato Istri nisu potrebne avanture ni revolucije, ali jesu ljudi koji će joj se davati.

Mi u Buzetu posložili smo stvari u manje od godinu dana, za tri godine rada. U tijeku je dogradnja Doma za starije, izgradnja zaobilaznice gdje se otvara jedna od najatraktivnijih građevinskih zona, Uprava Hrvatskih cesta prihvatila je sporazum za rekonstrukciju Riječke ulice, u tijeku je projekt POS-a. Jedini u Istri ishodili smo fotonaponske panele i to za šest objekata,…, pedesetak je sadržaja iza nas koje smo odradili, radimo na sportskoj infrastrukturi, obnavljamo crkve i crkvice. Ministarstvo kulture nakon Eufrazijeve bazilike u Poreču najviše ulaže u ročku crkvu sv. Bartola. I ono krucijalno, kroz sve te sadržaje cilj je zadržati građevinsku operativu aktivnom, pomoći gospodarstvu kroz zone male privrede i financijski mu omogućiti protočnost kroz sredstva HBOR-a da bi u vremenima kada se država zadužuje po kamati od 3, ili 4 posto bilo u prigodi zaduživati se za ispod jedan posto.

Konačno tu su i dva prostorna plana. Ovaj prvi izuzetno bitan zbog definiranja najužeg centra grada. Treba biti usvojen do Božića i omogućiti gradnju poslovno-trgovačkog centra, ali i potaknuti gradnju te izvući prometnicu ispod osnovne škole na cestu Rijeka-Kopar, čime bi cestovnim aktivnostima povećali protočnost i sigurnost stanovnicima i posjetiocima Buzeta. Taj plan bitan nam je i za akumuliranje sredstava za energetsku obnovu postojeće dvorane koju bi trebali aplicirati na prvi natječaj Ministarstva turizma i sporta. Drugim planom izlazi se u susret građanima, ali treba znati da Buzet ima 3,6 milijuna četvornih metara neizgrađenog građevinskog zemljišta za što nitko ne plaća ništa, često se cijenom ucjenjuje investitore i koči razvoj. Grad je nekome omogućio da poljoprivredno zemljište koje vrijedi jedan do dva eura, prodaje za 60 do 100 eura, što meni nije krivo, ali me smeta ucjenjivački stav pojedinih vlasnika. Konačno, ako se na neizgrađeno građevinsko zemljište gotovo svugdje plaća neka naknada, počevši od Motovuna, a obalu da i ne spominjem, valja razmisliti što je Buzetu činiti.

- Gotovo godinu i pol ste u vrućoj gradonačelničkoj fotelji. Razdoblje je to obilježeno tvrdom kohabitacijom. Nedavno je dogovorena stalna koordinacija između Vas i vladajuće koalicije NL/SDP, kakva su Vaša očekivanja?

- Valjda će ta tlaka popustiti. Idemo razgovarati, idemo se svi davati Buzetu. Meni ništa ne treba. Treba mi mir, suradnja, samo jedan korektan odnos. Dajem se ovom gradu 12 sati dnevno. Ne znam da li sam imao slobodnu nedjelju. Dajem se za 4.000 kuna mjesečno. Gradu vratim tih 4.000 i još potrošim svojih 2.000 kuna. Nemam plaćenu marendu, niti prekovremene, čak ni liječnički pregled meni ne pripada. To je bio moj izbor. Idemo raditi za Grad Buzet, ali ne može meni netko komandirati. Tražiti nemoguće. Tvrdim da bi svi trebali dobiti plaću ili naknadu po dovučenim novcima za neke buzetske investicije. Ono što me zasmetalo na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća su stavovi oko brane Benčići. Ako država i županija odluče, a županija je, a država hoće, za pet, šest godina počet će gradnja. Brana Benčići mora se graditi. Prvo da Buzet bude lišen vodnog udara kao što je postojeća brana Butoniga nedavno sačuvala Valice, Livade od poplavnog vala. Drugo, zbog vodoopskrbe, da Buzet ostane grad vode. Jer Istarski vodovod po svojim kapacitetima nije usporediv s Gradolama. Koje su to budalaštine da će se selo potopiti, kome to pada na um?! Pa jedna takva akumulacija samo će dignuti vrijednost tom projektu obnove tamošnjih kuća iza kojeg stoji talijanski kapital, kao što je svaka parcela danas s pogledom iz Vrha ili Paladini na akumulaciju Butoniga, vrjednija dvostruko nego bi bila da akumulacije nema.

- Govoreći nedavno o korekciji plaća, rekli ste da je to ispravljanje povijesne nepravde prema zaposlenicima gradske uprave i svih proračunskih korisnika?

- Plaće će državnoj upravi, administraciji, zdravstvu, školstvu…, od dolaska Plenkovića na vlast, uključujući najnovije povećanje, biti podignute za oko 34 posto. U Gradu Buzetu nakon što je 2011. godine plaća svima išla dolje za 6 posto, do 2021. godine nije korigirana ni za lipu. Mi smo lani vratili regres, podignuli otpremninu na tisuću kuna po godini, digli plaću za 6 posto. Sada je rebalansom prihvaćeno da plaća od listopada ide gore za 4 posto. Domu za starije, a tvrdim da je to najteži posao kojem su izloženi naši djelatnici u javnom servisu, ove godine plaća je korigirana za 10 posto. Sada za svih 130 djelatnika proračunskih korisnika predlažem još 6 posto u 2023. godini. Mi to možemo. Proračun se puni korektno, porez na dohodak još i bolje. Nije normalno, primjerice, da mladi inženjer s višom stručnom spremom starta s nekih 5.400 kuna. Time vi ne možete nikoga dobiti.

- Njemački Mutares okončao je nedavno proces preuzimanja Grupacije Cimos u čijem sastavu su i tvornice u Buzetu i Roču?

- Cimos je alfa i omega Buzeta. Oko njega se puno toga vrti. Proračunska opstojnost jer zapošljava gotovo 700 ljudi, obrti koji su na njega oslonjeni ili, da budem plastičan, moj prvi službeni izlazak iz kancelarije nakon stupanja na gradonačelničku funkciju bio je u Cimos. Pitao sam kako im kao Grad možemo pomoći. I pomogli smo, ne mi, ali je pomogla Vlada preko HBOR-a. Mutares jednako poslovna Njemačka. Uvjeren sam da tu više neće biti problema. Tu se poštuje zakon, riječ i fer odnos. Mutares je stigao u zadnji čas.

Povezane vijesti

• Njemačka uvodi kontrole na granici s Austrijom
• EU-graničari štitit će granice država koje to ne mogu same?
• DAMIR KAJIN: Zamjeram si samo što nisam samostalno ušao u lokalne izbore, ali ništa drugo. Dajem se sto posto i uživam s ljudima koji me okružuju. Ide nam dobro