Akademik Branko Fučić (1920.-1999.), povjesničar umjetnosti i konzervator, piše u knjizi "Iz istarske spomeničke baštine" (Matica Hrvatska, Zagreb, 2007.) da je Butoniga skup od osam zaselaka i kućišta u središnjoj Istri, šest kilometara sjeverno od Pazina, s onu stranu hrptine što velikim zelenim naborima dijeli ovaj kraj od pazinske doline. Na padinama lapora što valovito silaze u dolinu kojom protječe butoniški potok prema rijeci Mirni, među vododerinama, među šumarcima, sjenokošama, vinogradima i njivama, žive seljaci, težaci, nekada kmetovi pazinske grofovije.

Dario Alberi (Istria - storia, arte, cultura, Trieste, 1997.) piše da je ime Butoniga, Bottonegla, čak Butanill, keltskog porijekla: botte znači rijeka, a negla malo. Znači - Mala rijeka, tragom povjesničara Kandlera koji kaže da je Butoniga Picolla Botte (Mala rijeka), pa bi Botte Grande (Velika rijeka) bila rijeka Mirna u koju utječe Butoniga.

U srednjem vijeku Butoniga (Buttanilla) feud je pićanskih biskupa, potom je kao Buttanius pripala Pazinskoj knežiji. Mjesto je 1418. u urbariju upisano njemačkim jezikom - Woltteneg. Godine 1463. područje Butonige napala je vojska krčkoga kneza Frankopana u ratu protiv cara Federika III. Tom prigodom ostale su žive samo tri osobe i jedna udovica. Trideset godina poslije ovdje su živjele samo tri obitelji.

U 16. stoljeću novopridošli žitelji s Balkana, ističe Alberi, neracionalno su sjekli šume cera, hrasta, jasena i kestenja, kojima je ovo područje obilovalo, da bi došli do obradiva zemljišta. Nakon Uskočkog rata (1615.-1618.) austrijska vlast je dodjelom zemlje u ovome području nagradila vojnike koji su se borili pod austrijskom zastavom.

Grdoselo i pogled na Butonigu

Ime Butoniga odnosi se na naselje i vodotok koji izvire na brdu Sv. Lovre. To je bujični vodotok s razgranatim glavnim pritocima, Račicom, Dragućkim i Grdoselskim potokom, te nizom povremenih jaruga, ukupne duljine od 40 kilometara, što se spuštaju s flišnih kosina južno od Buzeta, mjestimice i višim od 350 metara nad morem. U nekim izvorima naziva se Botác.

Radi sigurnije zaštite od poplave cijeloga južnog porječja rijeke Mirne i stvaranja akumulacije za navodnjavanja te osiguranja vode za vodoopskrbu Istre u ljetnom razdoblju, u gornjem su dolinskom dijelu Butonige izgrađene brane. Premda je izvorno trebala biti izgrađena samo jedna brana, duga 550 metara i visoka 44,7 metara, zbog izrazitih erozijskih uvjeta na strmim bokovima jaruga za bujičnih padalina, dodatno je izgrađena još jedna brana u blizini naselja Jukoni.

Nekoliko je značajnih kaštela u porječju vodotoka/rječice Butonige. Prvi je u nizu Draguć, koji se poput većine istarskih kaštela nalazi na dugačkoj i uskoj zaravni s tri strane omeđenoj strmim padinama, na položaju s kojega se pruža lijep pogled na sliv Butonige. Sljedeći kaštel su Račice, a sjeverozapadno od Račica negdašnji kaštel Vrh, koji leži na dominantnom položaju u brdima između rijeka Mirne i Butonige i iznad akumulacije Butonige, 396 metara nad morem. Najsjeverniji među kaštelima porječja Butonige je Sovinjak, na izduženoj zaravni iznad rijeke Mirne, 283 metra nad morem.

Izgradnja umjetnog jezera Butoniga počela je u travnju 1979. u dolini istoimene lijeve pritoke Mirne, na mjestu gdje se susreću tri glavna bujična toka. Prvotna svrha bila je zaštita doline Mirne od poplava. Butoniga, kao najizdašniji pritok Mirne, nakon svakog dužeg kišnog razdoblja uz veće količine vode donosio je i veću količinu nanosa. Izgradnjom brane uklonjen je rizik od poplava i nanosa materijala. Stvaranjem jezera otvorena je mogućnost korištenja vode iz akumulacije za navodnjavanje, a korištenje u vodoopskrbi počinje tek kasnijih godina kako bi se smanjio pritisak na ostale izvore i osigurala dostatna količina vode tijekom ljetne sezone. Treba reći da je akumulacija dovršena 1988. godine, ali se u vodoopskrbi intenzivno počela koristi tek deset godina kasnije.

Crkva sv. Križa

Jezero karakterizira lepezast oblik koji je nastao potapanjem riječnih dolina, pa se ističu tri kraka, odnosno uvale. Dolina Grdoselskog potoka predstavlja južni krak i orijentiran je u pravcu sjever-jug, u dužini od 1.200 metara. U pravcu istok-zapad u dolini Dragućke vale orijentiran je najkraći krak, dug oko 600 metara. Treći krak u dolini Račićkog potoka orijentiran je u pravcu jugozapad-sjeveroistok u dužini od 1.400 metara.

Obalu jezera opasuju strme gorske strane. Sa sjeverne strane to su Breg (195 m) i Negnar (95 m). Račićku valu od Dragućke vale na jugu dijeli gorska kosa Juradovog brda koje se od razine jezera diže do visine od 187 metara. S istočne strane dižu se vrhovi Briha na 227 metara te Opatije (117 m) i Kršikle (197 m). Istočnom stranom iznad Grdoselske vale dominira vrh Finida (420 m) i nekoliko manjih vrhova visine oko 170 metara.

Administrativno je jezero podijeljeno u gotovo dva jednaka dijela: sjeverni pripada Buzetu a južni Pazinu. Vrlo mali dio na istoku pripada općini Cerovlje. Za razliku od podjele jezera, slivovi potoka koji se ulijevaju u Butonigu većim dijelom poklapaju se s administrativnom podjelom: sliv Račićkog potoka pripada Buzetu, Dragućkog potoka Cerovlju a sliv Grdoselskog potoka Pazinu.

U Grdoselski potok ulijeva se sedam bujičnih tokova, u Dragućki osam, a u Račićki potok ulijeva se čak dvanaest većih bujičnih tokova te niz vododerina. Ukupna duljina tri glavna toka iznosi 30 kilometara, a ukupna duljina svih ostalih bujičnih tokova i vododerina 177 kilometara.

Spomenimo i to da se na prostoru sliva Butonige nalazi dvadeset i tri naselja, od toga su po četiri na području općine Cerovlje i na Pazinštini, a petnaest je naselja na Buzeštini. Od toga broja tek četiri naselja imaju više od stotinu stanovnika. Cijeli prostor je izrazito depopulacijski: u ta dvadeset i tri naselja 1991. godine živjelo je 1.898 ljudi, a dvadeset godina kasnije taj broj pao je na 1.597.

Butoniga je danas naselje u sklopu Grada Pazina i po zadnjem popisu stanovništva imala je šezdeset i sedam žitelja. Do 1919. godine naziva se Butonega (1880. Butonilja), od 1921. do 1931. zaselak je naselja Grdoselo, sa zaseocima Bašići, Blekani, Cesari, Gabrijelići, Glavanići, Šajkovići, Tončići i Turki.

Povezane vijesti

• Kajin: Tvrtka Butoniga bez zaposlenog, a s deset članova nadzornog odbora
• Bratulić: Tvrtka je trebala biti "ugašena" barem pred deset godina
• Istra u ljetnu sezonu s dovoljno pitke vode